Nakon što nas je pomoćni biskup zagrebački mons. Vlado Košić prilikom 150. obljetnice smrti bana Josipa Jelačića podsjetio na vrijednosti koje bi trebale krasiti hrvatske državnike i vođe, a današnjoj vrhušci poručio kako ne treba biti tek puki poslušnik stranih birokrata, mi smo se sjetili i dr. Franje Tuđmana. Njegovu vlast vanjski centri moći naravno nisu voljeli, ali zato je pod Franjom Tuđmanom stvorena neovisna hrvatska država i zato danas imamo politički okvir unutar kojeg demokratskim putem možemo dovesti ipak na vlast i nacionalne političke opcije. U nastavku donosimo izvadak iz zahvale dr. Franje Tuđmana za dodjeljivanje počasnog doktorata 25. studenoga 1990. u Luganu, objavljen u nedavno predstavljenoj knjizi akademika Dubravka Jelčića "Hrvatska - Europa - Europska unija". Tom prilikom Tuđman je jasno izrekao svoju vjeru u  ključnu ulogu koju će u vremenima što su se približavala odigrati narod i isto tako, jasno je rekao kako je taj narod bio i je dio Europe.(mm)

Riječi hrvatskog državnika

Ne samo da je moja životna sudbina odredila moju životnu filozofiju. Nju je određivala i moja profesija - profesija povjesnika. U prirodi je profesije povjesnika znanstveni i ljudski relativizam i skepticizam. Naprosto stoga što je povijest puna primjera uspona i padova. Povijest nas uči da pod životnim suncem i svodom nebeskim nikada nije bilo dobra bez zla, svjetla bez mraka, svete uzvi-šenosti bez satanske podlosti, slobode bez potlačivanja, stvaralaštva bez razaranja, mira bez rata, dobitnika bez gubitnika, ljudske mudrosti bez ljudske gluposti itd.

Povijest je puna primjera koji svjedoče o prolaznosti moći i slave, bogatstva i bajoslovnosti; o relativnosti kategorija uspjeha i pobjeda, poraza i krivnje, junaštva i kunktatorstva, čak i istine i laži. Kao povjesničar ja nikada ne mogu do kraja iskreno povjerovati kako su vrednote svijeta u kojemu živimo, i na stvaranje kojih možda i sami odlučujuće utječemo, dosada "najveća" a još manje i "vječna" dostignuća. Ali ne mogu prihvatiti niti fatalističku tezu kako problemi pred kojima stoji moj narod, hrvatski narod, i drugi narodi koji su živjeli u komunizmu, nisu rješivi na ljudski, demokratski način. Kao što su racionalni skepticizam i relativizam svojstveni znanstveniku, tako politički optimizam i pragmatizam moraju biti svojstveni političaru i državniku.

Obraćajući vam se u ovom trenutku kao političar i državnik, ja vaše visoko priznanje s iskrenim uvjerenjem posvećujem nepreglednom mnoštvu tzv. običnih ljudi u mojoj zemlji i onih raštrkanih širom svijeta, koji su omogućili rađanje demokracije u mojoj i njihovoj tj. svojoj domovini - Hrvatskoj. Ti ljudi koji su punih pola stoljeća živjeli u državi i društvu, što nisu priznavali i poznavali pravo na izbor i natjecanje, na slobodu misli i govora, na poduzetništvo i stvaralaštvo, na nezavisnu javnost i slične institute i institucije građanskoga društva i civiliziranoga "slobodnoga svijeta", ipak bijahu kadri sačuvati makar i samo djelić snaga kolektivnoga povijesnoga sjećanja i razuma koji je bio dostatan i odlučan za rušenje jednostranačkoga političkoga sustava i za rađanje demokracije. Međutim, slobodni izbori i politički pluralizam predstavljaju tek prvi - nužan ali ne i dovoljan - korak na povijesnomu putu napuštanja protunaravnoga komunističkog sustava i njegova nepodnosiva nasljeđa.

Post-komunistička društva - dakle i hrvatsko društvo - nalaze se danas ponovno na povijesnomu početku moderne europske civilizacije. Ona tragaju za putevima i prečicama koje bi ih ekonomski i politički, komunikacijski i psihološki u najkraćem roku vratili tamo kamo izvorno i sudbinski pripadaju: u europsku zajednicu slobodnih i prosperitetnih naroda i država. Uloga znanosti uopće, a sveučilišta posebno, u ostvarenju toga velikoga projekta "napuštanja komunizma" vrlo je važna, što više i golema, ali - usuđujem se reći - ipak ne i presudna. Presudnu ulogu ponovno će imati cio puk, svaki pojedinac i svaki nacionalni entitet. Njihovo znanje i iskustvo, pobude i poticaji, rad i stvaralaštvo određivat će sadržaj i vrijeme potrebno za njihov tzv. povratak u Europu. Simbolički i svrhovito. Ne i prostorno-politički; jer u tom pogledu mi bijasmo i jesmo dio Europe.

Hvala vam na priznanju. Hvala vam u moje osobno ime. U ime mojih kolega, hrvatskih znanstvenika. Hvala vam, konačno, i u ime moje Hrvatske i hrvatskoga naroda, koje trenutno imam čast predstavljati kao Predsjednik Republike.  

dr. Franjo Tuđman 

{mxc}