Štovani!

U „Slobodnoj Dalmaciji" od 22. travnja 2009. godine objavljen je članak novinara Šenola Selimovića „Židovi su vodili Jasenovac", u kojem se navodi da sam ja za vrijeme tiskovne konferencije Počasnog bleiburškog voda izjavio kako su „Židovi ubijali sami sebe u Jasenovcu". Najhitniji navodi u tom članku su dijelom potpuna izmišljotina a dijelom manipulativna konstrukcija dotičnoga novinara.

Kao prvo, ja uopće nisam sudjelovao u službenom dijelu konferencije, a s dotičnim novinarom sam razgovarao privatno, u četiri oka, nakon konferencije - za vrijeme domjenka. On se nije predstavio kao novinar, niti sam ga ja poznavao, a mene je pitao znam li nešto o ustroju logora Jasenovac i suradnji tadašnje Židovske općine u Zagrebu i vlasti NDH. Odgovorio sam mu da su postojale dvije uprave logora, jedna ustaška (pod zapovjedništvom Obrane na čelu s generalom Luburićem), i druga unutarnja, logoraška, na čelu s predstavnicima logoraša. Rekao sam mu da je, prema mome mišljenju, o stanju u logoru, ponašanju i nadležnostima predstavnika jedne i druge uprave do sada najobjektivnije pisao Ante Ciliga u poglavlju „Jasenovac: ljudi pred licem smrti" u knjizi „Put kroz Europu", i to na temelju vlastitog iskustva kao zatočenika logora Jasenovac.

Dotičnom novinaru nisam rekao, niti sam ikada tako mislio, da su „Židovi sami sebe ubijali u Jasenovcu". Štoviše, prihvaćajući Ciligino svjedočanstvo kao jedno od najobjektivnijih do sada o logoru Jasenovac, jasno se može zaključiti da je moje stajalište kako je taj logor bio poprište zločina i stradanja velikog broja nedužnih ljudi. Uvijek sam smatrao da osnovnu krivicu za događaje u logoru snose oni koji su ga osnovali i s njime upravljali, a onda i jedan dio logoraša koji je prihvatio sudjelovanje u tzv. unutarnjoj upravi, odnosno kolaboraciju s ustaškom upravom te zlostavljao i ubijao supatnike u logoru.

Vezano uz moguću suradnju tadašnjeg vodstva Židovske zajednice u Zagrebu i vlasti NDH, rekao sam mu kako je opće poznato daje nekakav dogovor postojao i da su vlasti NDH u nekoj mjeri omogućavale Židovskoj zajednici da pomaže zatočenim sunarodnjacima u logorima, te sam ga uputio na Hrvatski državni arhiv i Slavka Goldsteina za daljnje informacije i uvid u moguću dokumentaciju o toj suradnji. Postupak novinara Selimovića i urednika koji je opremio njegov tekst predstavlja klasičan primjer gobbelsovsko-ždanovsko-skojevskog novinarstva, koje metodologijom podmetanja, izmišljanja i manipuliranja najprije meni pripisuje izjave koje nisam dao i tvrdnje iza kojih mi nije ni na kraj pameti stajati, a onda me zbog izmišljenih izjava i tvrdnji optužuje za krivotvorenje povijesti, antisemitizam itd.

Mogu pretpostaviti što se krije iza tog postupka, ali to je priča za drugu zgodu. Ovdje se može samo konstatirati, stoje važno za ovaj slučaj, da su novinari i urednici Slobodne Dalmacije spremni ići tako daleko - da sami izmišljaju i šire antisemitizam kako bi ga pripisali drugome, u ovome slučaju meni, koga žele na tako prljav način stigmatizirati.

Vice Vukojević
27. travnja 2009.

{mxc}