Posljednjih godina u hrvatskoj su se javnosti lomila koplja vezano uz pitanje Programa zdravstvenog odgoja i obrazovanja u školama.  To pitanje najviše je s pravom zabrinjavalo roditelje, koji bi za svoju djecu morati odlučiti i odabrati jedan od ponuđenih programa. Krajem studenog 2007. godine, nakon više od dvije godine pripreme i ozbiljnih polemika u školstvu, zdravstvu, ali i šire, konačno je trebao biti i službeno potvrđen program po kojem bi učenici trebali učiti o «najškakljivijem» dijelu - spolnom odgoju.Povjerenstvo za zdravstveni odgoj pri Ministarstvu naposljetku je proglasilo najboljima programe dviju udruga - Grozda (Glas roditelja za djecu) i Foruma za slobodu odgoja. Prema prvome, kojeg su podržale vjerske zajednice, o spolnosti bi učili osnovci od petog do osmog razreda, dok su se u srednjim školama u ponudi trebala naći dva programa - Grozdov i Forumov. Osnovna karakteristika programa jest što iste teme - brak, masturbaciju, kontracepciju i spolne odnose - gledaju s različitih stajališta. Dok se Grozdovu modelu prigovorilo zbog prekrutosti, Forumov je, pak, dobio etiketu proliberalnog.

Programi su se trebali provoditi eksperimentalno u desetak škola, a o njihovoj potrebitosti i svrsishodnosti najviše i najglasnije je govorio ministar Dragan Primorac. No, kako je postajalo sve očitije, a prema rezultatima i podacima istraživanja javnog mijenja da su se građani u većinskom omjeru počeli izjašnjavati u korist Grozdova programa, iako su brojne udruge i mediji sustavno radili na kompromitiranju istog, priča se o potrebi uvođenja spomenutog obrazovnog programa u škole polako počela stišavati, da bi na kraju nakon kratkog eksperimentalnog programa provedenog u pojedinim školama stručnjaci Ministarstva ustvrdili kako za njegovim uvođenjem zapravo nema ni potrebe.

Objašnjenja, ako ih se tako uopće može nazvati - takve odluke,  dana su općenito i poprilično šturo, na način na koji se to moglo učiniti i bez da se ikakav eksperimentalni program uopće ikad i primjenio, a odnosi se na činjenicu kako se o svim navedenim segmentima ionako uči u sklopu nekih drugih predmeta, a da svakako nedostaje i kvalitetno educiranog nastavničkog kadra. Drugim riječima, konkretnog objašnjenja nije ni bilo.

Dragan Primorac, koji je do nedavno oštro i žustro branio svoje stavove o potrebi uvođenja spolne naobrazbe u hrvatske škole, nakon što se od istog plana tako naprasno i bez argumenata odustalo, nije našao shodnim o radikalnoj promjeni svoga mišljenja izvijestiti hrvatsku javnost. Stoga bi se, jedino temeljem činjenica možda moglo zaključiti kako određenim, moćnim strukturama u Hrvatskoj nikako ne odgovara što se građani sukladno svojim uvjerenjima opredjeljuju uz programe koje uz ostale organizacije podupire i Crkva. Možda je upravo to ono sporno u Grozdovom programu, preko čega se nikako nije moglo prijeći. Bilo kako bilo, dok se nadležno ministarstvo o svemu tome ne očituje, službene odgovore na postavljena pitanja javnost ne će imati prilike doznati. Iako se ponekad i iz šutnje puno toga dade razlučiti.

M.M.B.

{mxc}