Poštovani i dragi rodoljubi, Hrvatice i Hrvati!

U ovim svetim predblagdanskim danima, kada očekujemo rođenje Spasitelja svijeta, koji je kao Bog došao k nama u liku malenog djeteta u siromašnoj štalici, da bi se poistovjetio sa svima nama, osobito onima u najvećoj nevolji, a i da bi nas uzdigao k sebi i učinio dionicima Božje naravi i Božje ljubavi. Sigurno je da u ovo sveto vrijeme najviše osjećamo za sve koje najviše volimo, ali i za one koji najviše trpe, kao i za sve koji su najviše žrtvovali i žrtvuju za opće dobro. Za nas u Hrvatskoj, svakako posebno mjesto u rečenom smislu zauzimaju hrvatski branitelji, koji su najviše zaslužni da mi, nakon 889 godina imamo svoju državu i da živimo u slobodi. No, tu našu gotovu državu, moćnici svijeta, uz pomoć sebičnih i neodgovornih političara na vlasti, pretvoriše u apsurdnu tvorevinu u kojoj najviše pate i najviše trpe upravo oni koji su sebe dali za nju, a to su naši hrvatski branitelji. Njih blizu 2.000, u očajanju zbog nepravde koja se nanosi njima i domovinskom ratu, na veliku žalost, digoše sami ruku na sebe. Drugi, oni najzaslužniji, uz montirane optužnice, pate po pritvorima Haaga i zatvorima po svijetu, ili, na žalost, uz apsurdne optužnice, po pritvorima i zatvorima Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

U pritvorima Haaga su najzaslužniji generali Hrvatske vojske i Hrvatskoga vijeća obrane, te politički dužnosnici Republike Herceg-Bosne, koji su toliko dobra učinili za Republiku Hrvatsku i Herceg-Bosnu, ali spašavali i druge od genocida koji im je bio namijenjen. Za sva ta dobra djela, optuženi su, a neki već i osuđeni, kako se kaže, zbog zločinačkog pothvata spašavanja hrvatskoga naroda od daljnjeg povijesnog genocida i obnavljanja hrvatske države. U Republici Hrvatskoj, pored već osuđenih mnogih hrvatskih branitelja, momentalno su u tijeku montirana suđenja dvjema skupinama hrvatskih branitelja. To je suđenje na Županijskom sudu u Zagrebu generalu Branimiru Glavašu i suoptuženim pripadnicima pobjedničke Hrvatske vojske, pukovniku Ivanu Krnjaku, Gordani Getoš-Magdić, Mirku Siviću, Dini Kontiću, Tihomiru Valentiću i Zdravku Dragiću. Kako je svakako trebalo namjestiti politički progon i suđenje Branimiru Glavašu, ovi ostali su njemu pridodani, jer su za vrijeme Domovinskog rata ponekad bili u njegovoj blizini.

Sve ih se optužuje zbog nestanka i navodnih ubojstava nekih Srba u Osijeku 1991. godine. Iz toga se pravi apsurdna sudska predstava, a ti nedužni ljudi trpe po pritvorima i takozvanim suđenjima već preko dvije godine. Od rujna 2008. godine brane se, tobože, sa slobode. Drugo takozvano suđenje odvija se na sličan način na Županijskom sudu u Požegi. Tu su, po zapovjednoj odgovornosti, optuženi časnici i pripadnici Vojne policije u Pakracu, zbog stradanja nekih Srba u Pakracu 1991. godine. (Dok zbog ubijanja bar pedeset puta više Hrvata diljem Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine gotovo nitko ne odgovara). Ti optuženi pakrački branitelji su Damir Kufner i Davor Šimić, zapovjednici Vojne policije, te tadašnji vojni policajci Željko Tutić, Tomislav Poleto, Ante Ivezić, te Pavao Vancaš. Oni su u pritvoru od ožujka 2008. godine, a suđenje im je počelo na županijskom sudu u Požegi u rujnu 2008. godine. Uz sve muke, najveći su im problem materijalne poteškoće. Većina od njih imaju mala primanja za sebe i obitelji, a neki, ako nisu bili u stalnom zaposlenju prije pritvaranja, nemaju nikakva primanja. Obitelji im trebaju živjeti, a potrebno je plaćati i odvjetnike.

Država, iako bi joj trebalo biti u interesu da branitelji obrane sebe, a i hrvatsku državu, jer je i ona optužena za zločinački pothvat, državna vlast u pomaganju optuženim braniteljima ima vrlo neujednačene kriterije. Primjerice, za obranu generala Blaškića, hrvatska država je potrošila oko 20 milijuna dolara i napunila džepove Anti Nobilu. Pomaže i u obrani generala Gotovine, vjerojatno i generala Markača, a nešto se ostvari za generala Gotovinu i Markača i preko Zaklade za istinu o Domovinskom ratu, dok se general Čermak vjerojatno brani svojim sredstvima. Država također ništa ne daje za obranu generala Praljka, generala Milivoja Petkovića, ni ostalih optuženih dužnosnika Herceg-Bosne. O njima se čak ništa niti ne govori u hrvatskim medijima, kao da ne postoje, iako oni, na čelu sa generalom Praljkom, najviše argumentirano brane hrvatsku državu, a materijalno su sasvim na izmaku mogućnosti. Zbog svega se uopće ne zna po kojim pravilima i koga od optuženih uopće pomaže hrvatska država. Nekad bi se reklo da pomaže obranu generala, ali opet ne svih, ni u Haagu, a ni u Hrvatskoj. Naime, ništa ne pomaže generalu Glavašu, a pomagala je obrani generala Rahima Ademija, a opet ne generala Norca. No, sigurno je da hrvatska država ništa ne pomaže obrani časnika činom nižih od generala, a niti običnim braniteljima ni njihovim obiteljima.

Stoga su ti branitelji u vrlo teškom položaju, posebno osječki branitelji, nakon što su pušteni iz pritvora, te dolaze iz Osijeka na suđenje u Zagreb. Tu je za njih, pored svih troškova, i trošak putovanja i boravka preko tjedna u Zagrebu. Pokušali su tražiti premještaj suđenja iz Zagreba u Osijek, budući da svi žive na tome području, ali im je zahtjev odbijen. Naime, svjedocima se plaća trošak putovanja, ali ne i optuženima. Većini je apsolutno nemoguće izdržati to preveliko materijalno opterećenje.

Žele se vratiti u pritvor

Prežalosno, ali istinito, oni misle da će morati zatražiti ponovni odlazak u torture pritvora, kao bi uštedjeli nešto za svoje obitelji. Stoga su mene, koja vodim humanitarnu udrugu Hrvatski pokret za život i obitelj, te u ime te udruge i udruge Hrvatsko žrtvoslovno društvo pratim ta suđenja od samog početka, zamolili da uputim ovaj apel Hrvatima u zemlji i svijetu, kako bi im, prema mogućnostima, pomogli da bar materijalno izdrže ovu svoju kalvariju i najteže razdoblje svoga života. Zaista, ja, u ove blagdanske dane, za sve njih molim razumijevanje i pomoć. Znamo da su Hrvati iz svijeta već previše davali od sebe tijekom obrambenog Domovinskog rata, kada je to bilo najpotrebnije, na čemu smo svima neizmjerno zahvalni. Ipak, želimo i molimo da još malo izdržite. Posebno molimo da ovaj apel predočite onima između vas, malo bolje stojećim Hrvatima u zemlji i inozemstvu, koji imaju svoje biznise i dobro posluju, da bar mali dio odvoje za ove najveće potrebe onih koji su toliko zaslužni, a sada nepravedno trpe.

Pomoć možete s povjerenjem uputiti na kunski ili devizni račun Hrvatskoga pokreta za život i obitelj, sa naznakom "Za optužene osječke branitelje" ili, oni koji žele, uz naznaku "Za optužene pakračke branitelje" (iako njih osobno ne poznajem i nisam s njima razgovarala, ali ću lako doći u vezu, ako bude pomoć naznačena za njih). Neka svi koji oduče pomoći budu sigurni da će pomoć, s najvećom ljubavlju i zahvalnošću, zaista biti uručena onima kojima je namijenjena. U to ime, uz njihovu i našu najveću zahvalnost i molitvu, neka svima našim dragim Hrvatima i Hrvaticama i svim obiteljima bude uistinu Sretan i blagoslovljen Božić i Sretna Nova 2009. godina, uz obilje mira i radosti u srcima, koje će im darovati Novorođeni Spasitelj. Kunski račun Hrvatskog pokreta za život i obitelj je:

2340009-1100203060

kod Privredne banke Zagreb

Devizni račun:

Vlasnik računa: Hrvatski pokret za život i obitelj

Broj računa (IBAN): HR85-2340009-1100203060

SWIFT: PBZGHR2X

Ime banke:

PBZ d. d.

Račkoga 6

10000 Zagreb

U vrijeme 17. obljetnice Vukovarske tragedije, na TV-programu Zagrebačke televizije Z1, u emisiji voditeljice Vesne Kljajić, pored ostaloga, prikazan je i film o junakinji obrambenog Domovinskog rata, teti Rozi, koja nas je zadivila. To su ratni snimci hrvatskih fotoreportera iz 1991. godine. Vidi se jedna odvažna žena, naoružana braniteljica u odori Hrvatske vojske, sa automatom u rukama. Radi se o junakinji koja je vozila zarobljeni srpski tenk, jer je imala iskustvo u vožnji bagera, te je nastavila u borbi upravljati tim tenkom. Pored toga, teta Roza, kako su je od milja zvali, zarobila je i srpskog pilota JNA. To nas je potaklo na sjećanje kako je još dosta davne 2002. godine, u 100. broju Bakovićeva "Naroda", o toj junakinji, teti Rozi, pisao sada već pokojni Dubravko Horvatić. (A što sam ja tada posebno zabilježila i tako našla njezino ime i mjesto u kojem živi, te zatim broj telefona i adresu).

Evo jednoga pasusa iz Dubravkova putopisa, uz, ovom prilikom izostavljeno ime i mjesto: "Upozorio me je Stanko Jelić na tetu Rozu, o kojoj je napisao jednu knjižicu. To je riječ o Rozi (...), zvanoj teta Roza, koja je rođena tu u (...), a živi u selu (...), nedaleko od (...). Kada se gradio most kod Slunja, radila je kao bageristica. To joj je iskustvo dobro došlo u domovinskom ratu. Zaustavivši suseljane da ne napuste selo (...) u kojemu i danas živi, organizirala je njegovu prvu obranu, prilikom koje je zarobljen tenk, koji je onda vozila ta bivša bageristica, teta Roza. Bilo je to u jesen 1991. godine. Oborili su tamošnji branitelji i srpski zrakoplov, a Roza (...) je zarobila pilota. ... Pa nije li Roza (...) dostojna Mile Gojsalića i Mare Margetić, koje su se junački nosile s osmanlijskim osvajačima?" Dakle, iako je Roza (...) unaprijeđena s časničkim činom Hrvatske vojske, iako ima spomenicu Domovinskog rata, nje nema nigdje u popisu hrvatskih dragovoljaca, branitelja Domovinskog rata, i kao takva nema nikakvih primanja, osim 400 kuna socijalne pomoći.

Gospođa Roza (...) živi u svojoj straćari u selu (...), koja kućica nije bila spaljena zahvaleći upravo ovoj junakinji Rozi. Pa je li to zaista sramota svih Hrvata, koji svojim braniteljima Domovinskog rata duguju najveću zahvalnost? Kako se moglo dogoditi da ova junakinja Roza ostane izvan svih popisa branitelja obrambenog Domovinskog rata, dok je, primjerice, jedan jako debeli novinar, Denis Kuljiš, kolumnist Globusa, bio samo jedan dan, kao mobiliziran, te je, kako mu zbog debljine nije nađena odora Hrvatske vojske, vraćen kući, i on danas ima status hrvatskoga branitelja, čemu se i sam smije i ismijava taj status. Ovo pismo je upućeno faksom na Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, na ruke ministrice Jadranke Kosor, sa zamolbom da se ispita, provjeri i ispravi nepravda prema toj velikoj ženi. Vjerujemo da je samo slučajno izostavljena iz popisa branitelja, jer je iz toga odlučujućeg vremena za hrvatsku državu svi branitelji i zapovjednici vrlo dobro poznaju. Napisali smo im i točnu adresu, uz broj telefona tete Roze, što ovdje izostavljamo zbog sigurnosnih razloga te zaslužne legendarne junakinje. Ona ni danas, iako ima 74 godine, ne kuka zbog svoje situacije, nego, puna duha i zanosa, kaže: "Važno je da imamo Hrvatsku!" No, pitam sve nas, trebamo li trpjeti takvo ignoriranje i nepravdu i da li ćemo očuvati Hrvatsku, ako u njoj ne bude morala, humanosti i socijalne pravde? Od Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, dobila je, na svoju adresu, birokratski odgovor da je nema u Registru branitelja, te da se taj status dokazuje isključivo potvrdom Ministarstva obrane, odnosno Ministarstva unutarnjih poslova (prema čl. 2, st. 5, Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji).

No, mi se, u ime Hrvatskoga pokreta za život i obitelj i Hrvatskoga žrtvoslovnog društva, i u ime ljudskog i hrvatskog dostojanstva, sigurno nećemo pomiriti sa nepravdom prema teti Rozi, i već smo poduzeli odgovarajuće korake... Njoj ni kuća nije obnovljena, iako je bila skladište oružja i centar obrane sela, jer tobože nisu jasni vlasnički odnosi. Ona je udovica i majka, ali živi sama. One Hrvatice i Hrvati koji mogu novčano pomoći teti Rozi, dok ne riješi svoj status dragovoljke i hrvatske braniteljice, kada bi, po Zakonu o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji, odmah imala pravo na mirovinu, što zakon automatski određuje, bez obzira na radni staž, kad branitelj navrši 65 godina života, mogu joj uputiti pomoć putem kunskog ili deviznog računa Hrvatskoga pokreta za život i obitelj, sa naznakom "Za tetu Rozu". Kunski račun Hrvatskog pokreta za život i obitelj je:

2340009-1100203060

kod Privredne banke Zagreb

Devizni račun:

Vlasnik računa: Hrvatski pokret za život i obitelj

Broj računa (IBAN): HR85-2340009-1100203060

SWIFT: PBZGHR2X

Ime banke:

PBZ d. d.

Račkoga 6

10000 Zagreb

Također, ako netko želi imati DVD-snimku o teti Rozi tijekom Domovinskog rata 1991. godine (HTV prilog od nekoliko minuta), može nam se javiti e-mailom na Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Uz najsrdačnije čestitke za sretne Božićne i Novogodišnje blagdane, molitvu i najbolje želje za obilje blagoslova Novorođenog Spasitelja, mir, radost, svaku sreću i uspjeh u cijeloj budućnosti svim Hrvaticama i Hrvatima sa obiteljima, u Republici Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, cijeloj hrvatskoj domovini i svijetu, s najvećim poštovanjem, srdačnim pozdravima i najboljim željama

Dr. Ružica Ćavar
predsjednica Hrvatskog pokreta za život i obitelj

{mxc}