Hrvatsko odgovorno društvo, uz potporu više od stotinu udruga, prošli je tjedan tražilo odgodu usvajanja Zakona o suzbijanju diskriminacije, zbog neprovedene kvalitetne javne rasprave. Vrijeme za doradu zakona zatražila je i Hrvatska seljačka stranka, kao članica vladajuće koalicije. No, umjesto da predlagatelj sazove bilo kakav oblik javne rasprave (osim pojedinačne mogućnosti slanja amandmana za koje javnost ne mora ni doznati), Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti organiziralo je novi selektivni “okrugli stol” na temu Konačnog prijedloga Zakona o ravnopravnosti spolova. Naravno, i ovaj puta su na popisu pozvanih udruga dominirale one “ravnopravnije”, za razliku od nas diskriminiranih, pa nam je ponovno ostavljena jedino prilika javnoga prosvjeda.

Budući da se u oba zakona nude neka slična rješenja, očito je da se predlagatelj odlučio oglušiti na glas javnosti, pa čak i na vlastiti klub zastupnika te stajališta koalicijskog partnera! Naime, ni HSS, a ni predsjednik kluba zastupnika HDZ-a, nisu željeli prihvatiti određena “nadilaženja međunarodnih standarda” kako se hvalio predlagatelj u obrazloženjima Zakona o suzbijanju diskriminacije. Andrija Hebrang je tako rekao: “Ne vidim nikakve potrebe da mi u Hrvatskoj idemo u tom području iznad svih zahtjeva i standarda EU. Ti pojmovi su nam nejasni i nedefinirani. Rodni identitet, što je to? Valjda ono kad vam ja kažem da sam ustvari žena, a vi me onda zbog toga diskriminirate” (Jutarnji list, 30. 5. 2008.).

Iako naša udruga, kao i više od stotinu udruga koje su nas podržale, traže javnu, transparentnu, otvorenu raspravu kako bi svaki građanin dobio informaciju o sadržaju (sada već dva “sestrinska” zakona), čini se da je nekima stalo samo do toga da se po hitnoj i mutnoj proceduri prevare vlastiti birači i svi drugi hrvatski građani. Tko to nema hrabrosti reći vlastitoj javnosti zašto Hrvatska mora “nadilaziti međunarodne standarde”, i to u čemu i po čijem “nalogu”? Želi li netko nametnuti takva pravna rješenja prema kojima će istospolne zajednice “na mala vrata” doći na korak do statusa braka, uključujući i posvajanje djece?

Tko je za takav smjer uopće u Hrvatskom saboru dobio mandat od svojih birača? Je li u Hrvatskoj već stupila na snagu zabrana javne rasprave i legitimno postavljanje pitanja? Hoće li nas odmah neke manjine tužiti “međunarodnim organizacijama” u zemljama koje ni same nisu usvojile iste te standarde, kao što to najavljuje udruga Kontra u navedenom broju Jutarnjeg lista? Imali bismo još nekoliko važnih pitanja, no bojimo se da bi u ozračju loptomanije netko mogao samo tako “predriblati” vlastite građane kao tamo neke “sporedne igrače”.

Ivica Relković, predsjednik HOD-a

{mxc}