Hrvatski «nezavisni» mediji na različite su načine popratili 63. obljetnicu Bleiburga. Tako su se procjene posjetitelja kretale u razmjeru od 3 do 10 tisuća ljudi, što je samo po sebi totalni nonsens, jer se takve stvari u današnje vrijeme ne moraju nagađati, nego prilično lako točno utvrditi, osim ako naravno u nečijem interesu nije suprotno. Ono što je hrvatskim «nezavisnim» medijima u ovom slučaju zajedničko, jest način izvještavanja koji je u prvi plan stavio pojavljivanje nekoliko ljudi u crnom. Od tri slike na naslovnici, na dvije su bile osobe sa ustaškim znakovljem i hrvatske zastave među kojima se naziralo i nekoliko crnih zastava a ispod tih bila je mala slikica hvarskog biskupa...tekst nije trebalo ni čitati jer su slike sugerirale spoj "ustaša i Crkve", ali zato javne osude poslijeratnih komunističkih zločina nije bilo.

Ni riječi o 1500 jama u koje su bacane žrtve zločinaca zbog kojih se ustvari i skup u Bleiburgu svake godine i održava, ni riječi o zločincima, njihovim imenima, naredbodavcima, zapovjednoj odgovornosti, 63-godisnjoj medijskoj šutnji, "odgovornim" političarima koji i danas opravdavaju masovna ubojstva bez suda nakon 2.svj. rata osvetom. I uopće nije bitno da li se tih nekoliko ljudi tamo našlo u vidu provokacije ili vlastitog neznanja i zabluda o režimu koji je također nanio mnogo zla, jer jedno se zlo ne može opravdati drugim. Uostalom, takvi su događaji plod nastojanja koja se više godina provlače kroz medije i javnost, a koja pojedini predstavnici i istomišljenici tih i takvih ideologija, poput, primjerice Ivana Fumića otvoreno i iznose.

On naime tvrdi kako "Bleiburško je polje simbol zbivanja kraja Drugoga svjetskog rata, a ne mjesto pogubljenja". Ustvrdio je da se "sve što se događalo, događalo nakon zarobljavanja, a ne na Bleiburškom polju, ali je ono uzeto kao simbol". Kazao je da je "obišao Bleiburško polje", da je "otišao na groblje u Bleiburg" i da je "tamo zakopano 20 ustaša koji su se sami ubili". Ako je to politika koju podupire sam državni vrh predvođen predsjednikom Mesićem, kako uopće očekivati da se 60 godina nakon pokolja zločini istraže, kad ih sudeći po ovim izjavama nije ni bilo? Kako očekivati da se potencirane podjele i polarizacije hrvatskog društva smire i prestanu, ako ih se na ovaj način sustavno potpiruje, sve u interesu viših ciljeva.

A ciljevi su jasni, pomirljiva i denacionalizirana politika, sklona bliskoj suradnji s državama takozvanog Zapadnog Balkana, odnosno jedne nove Jugoslavije i sve to pod okriljem zadovoljne Europe. A da bi se to ostvarilo, potrebno je ušutkati one koji tako ne misle, futrati javnost kojekakvim informacijama i upakiranim političkim pamfletima i što je najvažnije, zatvoriti usta Crkvi ocrnivši je uporno je dovodeći u vezu s NDH, što se sustavno pokušava još od doba Alojzija Stepinca. No povijest je pokazala da svaka ideologija i politika zasnovana na lažima i prevarama ima i kratki vijek trajanja, kao i političari koji istu provode. Nadajmo se da je politički vijek tih i takvih na području Lijepe Naše već zaista pri kraju.

M.M.B.

{mxc}