Dakle, ono što jedino svim uznemirenim duhovima u ovom trenutku može vratiti njihov mir jest da se svi zločini u najvećoj mogućoj mjeri i što prije istraže, dokumentiraju, grobišta označe, kako se nitko i nikada više u nikakve manipulantske i zlonamjerne svrhe ne bi mogao služiti. A tragično bi ubijene žrtve, jedne, druge, treće - svake strane, konačno dobile počast koju neosporno zaslužuju.

No, da bi se tako nešto i dogodilo potrebno je prvenstveno više političke volje, a onda i organizacije i to na državnoj razini. Postavlja se pitanje zašto danas u Hrvatskoj ne djeluju komisije (a bilo ih je više) osnovane za istraživanje zločina iz razdoblja za i nakon 2. svjetskog rata? Kako to da se bar onaj materijal koji je do sad prikupljen i ozbiljno obrađen ne objavi i na taj način rasvijetli bar mali dio tog mračnog vremena. Zašto hrvatska vlast danas nema potrebu raščistiti sve duhove prošlosti koji se danas javljaju kao nepodnošljivi utezi i uporno vuku nazad?

Glavna teza u javnosti, a u podupiranju koje prednjači predsjednik Mesić, svakako je ona o antifašizmu u onom obliku kakav je nametnula jugoslavenska komunistička partija kao temelju stvaranja hrvatske države. Sve dok se paralelno budu vodile s jedne strane takva, a s druge agresivna politika opstruiranja vrijednosti Domovinskoga rata, hrvatsko društvo ne će imati zdravih temelja.

A najsnažniji temelj moderne i samostalne hrvatske države je neosporno Domovinski rat! Sve drugačije teze predstavljaju politikanstvo. Nametanje podjela zbog kojih se nepotrebno gubi snaga i ništa ne rješava. Korupcija buja, društvena dobra se dijele ili jeftino prodaju strancima, dok se javnost cijelo vrijeme gura nazad umjesto naprijed. Sve to zajedno predstavlja jedan začarani krug koji Hrvatskoj ne može donijeti ništa do još većih problema i destrukcije.

M.M.B.

{mxc}