U Burićevom se dopisu, istina na možda malo nespretan način, predlaže da završna emisija ide istovremeno iz Vukovara i Prevlake, kao dva simbola Domovinskoga rata, s vatrometom uz zvuke Moje domovine, «tako da dečki s druge strane Boke kotorske i Dunava dobro vide i čuju što se događa». Imali se na umu simbolično značenje Vukovara i Prevlake ideja i dobro zvuči. Pogotovo, što susjedi imaju baš na tim područjima jurisdikciju nad dijelovima hrvatskog teritorija i ne pokazuju nikakvu namjeru da nam je vrate. A da «bezobrazluk» bude veći, Burić je zatražio i osmišljavanje novog imena za emisiju. Odnosno, u naslovu bi, za promjenu, rado vidio i pojam Hrvatska, budući da «30 u hladu može biti i u bilo kojoj toploj mediteranskoj zemlji».

Neeuropski, želi nas uvjeriti Jutarnji list, pišući da je time na Prisavlju doliveno ulje na vatru. Zbog čega? Zbog imena Hrvatska ili hrvatske zastave na Hrvatskoj televiziji? Kao da hrvatsko nije europsko. Hrvatsko nije jugoslavensko, i to valjda nekima smeta.

Jedna od posebno zgroženih Burićevim prijedlogom je Suzana Jašić, članica Programskog vijeća HRT-a, i voditeljica udruge kojoj je baš HRT ne znamo po kojim kriterijima i uopće pravom donirao desetke milijuna kuna [Za koga zvoni Gong?]. Suzana Jašić, dakle, nalazi kako su upute Domagoja Burića opasne i simptom nekog ozbiljnog problema. Ta nas njezina izjava potiče na razmišljanje koja je ovo godina, i na postavljanje pitanja ne vraćamo li se mi takvim izjavama tridesetak godina unazad u vrijeme Televizije Zagreb.

Izbjeglica iz Sarajeva pod srpskom opsadom, te onda stari Zagrepčanin od 1993., danas jedan od vodećih tumača europskih vrijednosti i teoretičara demokracije - Miljenko Jergović - u svojim je razmišljanjima za Jutarnji list otišao i korak dalje. «Ovo je samo još jedan primjer, ciljane ili po inerciji, ali opasne nacifikacije HTV-a koja se događa otkako je Vanja Sutlić došao na čelo HTV-a. Burić je opsjednut simbolima na način karakterističan za sve ideološki nastrane entuzijaste. A to što bi on htio na granice Hrvatske izvesti pirotehničku bižuteriju odavno je, još prije više od 70 godina, viđeno na njemačkim bakljadama. Ovakve stvari više od bilo čega dovode u pitanje proeuropsku orijentaciju onih koji su politički i praktično omogućili postavljanje ljudi kao što je Domagoj Burić» - nadahnuto je zaključio Jergović. Opasna nacifikacija, nastrani ideolozi, uspoređivanje s ratnom Njemačkom – reklo bi se čista klasika na ovim prostorima. Od nekog tko se «fura» na moderne i napredne ideje, čovjek bi očekivao ipak malo više originalnosti. No, izgleda da neki ipak nisu maknuli ni korak dalje od uvijek istih već mnogo puta prožvakanih parola jugoslavenskog sustava.

A što je s gledateljima? Je li njih tko išta pita? Naravno da ne. Jer da njih netko pita onda bi umjesto političkih tirada Latina, Bage i ostale odlično plaćene ekipe mogli gledati najnovije filmove. Umjesto zaglupljujućih licenciranih emisija mogli bi u normalnim terminima vidjeti i pokoji dokumentarac u domaćoj produkciji, kojih inače u Hrvatskoj ne manjka. Sve bi to mogli kada bi netko pitao gledatelje. Ili pogledao kako to radi BBC ne samo kada su internetske stranice u pitanju.

M.M.B.

{mxc}