Zajednička izjava komisija "Iustitia et pax" biskupskih konferencija Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Slovenije "O pravu na grob i dužnosti pijeteta" o stradanjima i prikrivenim grobištima iz II. svjetskog rata i poraća predstavljena je u utorak 13. svibnja u Tajništvu HBK u Zagrebu. Izjavu su predstavili predsjednici triju komisija biskupi mons. Vlado Košić, mons. Pero Sudar i mons. Anton Stres. U izjavi se navodi da je u završnom razdoblju II. svjetskog rata (od jeseni 1944. g.), u kojem Komunistička partija i partizanska vojska zauzimaju vlast u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Sloveniji, komunistički režim provodio sustavne i masovne represalije nad osobama koje su proizvoljno označene "narodnim neprijateljima i ratnim zločincima".

U ovu kategoriju proskribiranih i unaprijed osuđenih ljudi taj režim nije ubrajao samo vojne, političke ili činovničke pripadnike različitih struktura koje su u ratu surađivale s totalitarnim silama Osovine i bile suprotstavljene partizanskom pokretu, nego i velik broj građana koje je taj režim po raznim kriterijima – kao što su svjetonazor, imovno stanje, politički stavovi itd. – smatrao suparničkim isključivomu komunističkom poretku. Nakon što je ovaj režim zauzeo pojedina područja, od najtežih oblika njegova terora, bez suda i suđenja i uglavnom bez ikakve skupne ili pojedinačne evidencije, na brojnim stratištima, na "križnim putovima" i u raznim logorima posebno su teško stradali Hrvati, ali i pripadnici drugih naroda – u Makedoniji, na Kosovu, u Srbiji i Vojvodini, zatim i u Sloveniji.

Komisije smatraju da je jednako nedostojno i nedopustivo precjenjivati, kao i podcjenjivati značenje i broj svih ovih žrtava te da je jedino opravdano izvršiti njihovo savjesno popisivanje, za što još uvijek nije kasno. Imajući na umu da je komunistički režim u to doba na sustavan način pripremao, organizirao i provodio teror i represiju nad vlastitim narodima, kao tzv. "drugu fazu revolucije", te da je na čelu tog zločinačkog pothvata stajao partijsko-vojni i, kasnije, partijsko-policijski vrh režima – o čemu nedvojbeno svjedoče jugoslavenski i strani dokumenti – moguće je "razumjeti" narav i razmjere zločina koji su počinjeni. Ipak, ne treba smetnuti s uma činjenicu da je i komunistička ideologija od samoga svojeg početka u svoj sustav ugradila teror i zločin, navodi se u izjavi.

O razmjerima tada počinjenih ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti te o naravi tadašnjeg režima najočitije govori velik broj prikrivenih i do danas neoznačenih grobišta na području Slovenije, ali i Hrvatske te Bosne i Hercegovine. Ta grobišta svjedoče o najtežoj vrsti zločina – sustavnim masovnim pogubljenjima. U proteklih 17 godina, na različite je načine evidentirano te dijelom locirano približno 1300 ovakvih grobišta, najviše u Hrvatskoj (više od 700) i u Sloveniji (više od 500), među kojima su vjerojatno najmasovnija ona na Kočevskom rogu, u Teznom kod Maribora, u Maceljskoj šumi i u Jazovki. Procjenjuje se da je ovo tek dio prikrivenih grobišta nad kojima su tijekom i krajem rata te u prvoj godini poraća ubijani pripadnici poražene hrvatske, slovenske, crnogorske i njemačke vojske, kao i brojni civili, hrvatske i drugih nacionalnosti, navodi se u izjavi.

U izjavi se također ističe da su masovna grobišta često kasnije bila razarana, uništavana, pretvarana u smetlišta (npr: Husina jama kod Sinja) i prikrivana na razne načine pa žrtve i njihovi grobovi jednostavno "nisu postojali". Obitelji pobijenih, ako su i znale ili pretpostavljale gdje se nalaze grobišta, nisu ih smjele posjećivati ni obilježavati. Ove tri komisije drže potrebnim identificirati sva prikrivena grobišta, obilježiti ih primjerenim spomen-obilježjima te omogućiti održavanje pogrebnih obreda svih vjera i iskazivanje pijeteta prema žrtvama. Tamo pak gdje su ostaci žrtava rasuti na neprimjerenim i nepristupačnim mjestima, kao što su kraške jame / fojbe, tenkovski rovovi, napušteni rudnici... komisije smatraju da je potrebno ekshumirati posmrtne ostatke žrtava i dostojno ih pokopati, dok tamo, gdje je to moguće, potrebno je o javnom trošku obaviti identifikaciju žrtava.

U izjavi se ukazuje da je u ovoj godini obilježavanja 60. obljetnice Opće deklaracije o ljudskim pravima Ujedinjenih naroda, koja u središte svojega civilizacijskog i humanističkog proglasa stavlja načelo da su "sva ljudska bića rođena slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima", a posebice neotuđivu pravu na život, slobodu i osobnu sigurnost, potrebno ponovo se suočiti s nepravdama i zločinima totalitarnih režima, pa tako i s komunističkim zločinima i učincima komunističke prošlosti. To tim više i tim prije što su u našim državama zločini fašizma i nacizma i njihovih lokalnih saveznika istraženi i dokumentirani, a mjesta stradanja poznata i obilježena, dok gotovo ništa takva nije učinjeno glede zločina komunizma. Naprotiv, njegovi zločini se u javnome mnijenju sustavno pravdaju antifašizmom. U izjavi se upozorava da takvo prikazivanje jedne od totalitarnih ideologija te prikrivanje i pravdanje njezinih zločina otežava demokratske procese i pomirenje na ovim prostorima.

Komisije drže da institucije triju država trebaju započeti ili nastaviti dosadašnja istraživanja o ovim žrtvama te utvrditi činjenice o zločinima i njihovim ideološkim i materijalnim počiniteljima. O izjavi i kako je ona nastala, i o razlozima njezina objavljivanja, nazočne je upoznao Neven Šimac. Napomenuo je kako se izjava pripremala mjesec dana, nije vezana ni za jedan datum koji se ovih dana obilježava, već je povod 60. obljetnica Deklaracije o pravima čovjeka i obje jedine političke rezolucije Vijeća Europe o komunističkoj prošlosti i o potrebi demontiranja prošlosti da bi se mlade generacije mogle razvijati u demokratskom društvu. Dakle, temelj izjave su osnovna prava čovjeka, pitanja povijesne istine. Temelj je bitno humanitarni poticaj, a ne politička izjava. Riječ je o pitanjima pravednosti, a ne osvete, ovo je teren sućuti, a ne mržnje, ovo je područje dužnost pieteta i zauzimanja za dostojanstvo ljudske osobe, a ne nekih posebnih računa. Ova izjava želi potaknuti na razumijevanje i priznavanje patnje, ne samo žrtava bez suda i suđenja, nego i rodbine tih žrtava koje nisu nikad saznale ni dan ni mjesto u pravilu strašne smrti svojih najmilijih, rekao je Šimac.

Stoga ova izjava želi prekinuti zavjeru šutnje počinitelja prošlog režima kao i zabranu javne riječi, zabranjeno življenje, žalovanje. Izjava neće nikoga vratiti u život, ona možda može pridonijeti da se obilježavanjem tih prešućenih grobišta i s mogućom identifikacijom žrtava povrati mir u neko srce naših sugrađana, ljudi oko nas koji će znati gdje zapaliti svijeću, kamo se poći pomoliti. Izjavom se želi jasno i čvrsto ponoviti, da Katolička Crkva u ove tri države ima istovjetan stav bezuvjetne osude svih totalitarizama, njihovih isključivih ideologija, kao i nebrojenih zločina režima koji se protive slobodama i pravima ljudske osobe i demokraciji i protivni svim humanističkim i kršćanskim vrednotama, pojasnio je Šimac.

Celjski biskup Stres istaknuo je kako je ova izjava važna, jer je Slovenija radi svog geografskog položaja puna grobišta. Smatra da je ovo pitanje etično, humanitarno, poštovanje ljudskih prava, a važno je i stoga jer nije vezano za neku državu, već za svakoga čovjeka, i tiče se svakoga čovjeka. Slovenska komisija "Pravda i mir" je na problem grobišta upozorila 1999. i 2001. godine, te je tako pridonijela otkrivanju grobišta diljem Slovenije kojih je do danas otkriveno petstotinjak. Taj broj je za mali teritorij Slovenije jako velik, i potrebno je stoga biti svjestan i da činiti sve da se ljudsko dostojanstvo poštuje, jer život ne završava smrću, već zavređuje poštovanje i nakon nje, rekao je biskup Stres.

Biskup Košić zahvalio je predsjednicima komisija iz dviju zemalja na spremnosti suradnje i pitanja pieteta prema žrtvama koje je prouzročio II. svjetski rat i poraće, te totalitarni režim komunizma, a na što se osobito odnosi ova izjava, ali poštujući i sve žrtve i izražavajući negodovanje. Želimo svjedočiti svoj kršćanski poziv da se s dužnim poštovanjem spomenemo svih koji su tragični stradali i koji su bez suđenja nakon II. svjetskog rata pokopani u mnogim jamama. To je velika tragedija koja je pokosila ovo područje, a osobito naš hrvatski narod, koji je na najvećem groblju posijan od Slovenije, do BiH, pa na čitavom području bivše Jugoslavije, rekao je biskup Košić.

Pomoćni vrhbosanski biskup Pero Sudar istaknuo je kako je Komisija "Iustitia et pax" supotpisnik ove izjave, stoga jer je mišljenja da je tada posijana određena kvantiteta sjemena zla koja je kasnije nanovo činila zlo u domovinskom ratu. Dok se ne kaže istina o II. svjetskom ratu, teško je shvatiti domovinski rat. Teška je istina o masovnim grobištima i zločinima, jer se u BiH svakodnevno otkrivaju nova grobišta. Zahvalio je svima koji imaju hrabrosti reći istinu. Bez istine i pomirenja nema mira, a mir i pomirenje, pravedan mir je potreban pogotovo u BiH, rekao je biskup Sudar.

IKA

{mxc}