U Večernjem list Davorin Rudolf pobrojao je niz "uspjeha" hrvatske
škole diplomacije koja nije ni u jednom slučaju uspjela zaštititi
nacionalne interese, već je svaki puta uspjela postići takva rješenja u
pregovorima o granici koja su Republici Hrvatskoj išla na štetu. Obično
kada netko ne položi ispit ne ide dalje, no u hrvatskoj školi
diplomacije izgleda da se upravo samo tako napreduje. A, s takvim
hrvatskim diplomatima reklo bi se da drugoj strani nikakvi pregovarači
ni ne trebaju.(mm)
Mentalitet uplašene države
Uprosincu 1999. u Sarajevu su predsjednici Tuđman i Izetbegovic potpisali ugovor o granici između Hrvatske i BiH. Kad je tekst objavljen, hrvatski su stručnjaci ustanovili da su rep poluotoka Kleka i dva otočića Veli i Mali škoj u Malostonskome zaljevu, koji su u bivšoj Jugoslaviji pripadali Hrvatskoj, prepušteni BiH.
Sredinom 2001. predsjednik Vlade Ivica Račan raspustio je komisiju stručnjaka pa sam, u četiri oka, dogovorio nacrt ugovora o granici sa slovenskim
premijerom Drnovšekom. Pošto je dio zamišljene morske granice bio projektiran usuprot hrvatskome Ustavu, Vlada je morala taj nacrt ugovora odbaciti. U prosincu 2002. ministar Tonino Picula potpisao je privremeni sporazum sa SiCG (tada SR Jugoslavijom) o razgraničenju s Crnom Gorom, koji je odmah stupio na snagu. Loše je sastavljen, sramotan za hrvatsku pamet i diplomaciju.
Potom je u lipnju 2004. u Bruxellesu naš državni tajnik Hido Biščević potpisao nevjesto sročen zapisnik o suspendiranju ZERP-a u odnosu na ribare iz država EU, zapravo Italije i Slovenije. Taj zapisnik EU smatra međunarodnim ugovorom (ne pitajte zašto) i ustrajno zahtijeva da ga i dalje primjenjujemo. Kakve su pouke svih tih akata naših vlada i diplomacije? Nikakve. O ugovoru s BiH nikad se nije raspravljalo u Saboru Drži se pod tepihom jer je zaključen u vrijeme vladavine HDZ-a. Kada je u Saboru postavljeno pitanje povjerenjaVladi zbog abortivnog sporazuma sa Slovenijom, premijeru Račanu je 9. listopada 2002. izglasano povjerenje. Sporazum o granici s Crnom Gorom obrazlagan je našom željom da pro-
matrači UN-a odu s Prevlake. Zaboga, valjda se o odlasku UN plavaca pregovara u New Yorku, a ne u Beogradu i Podgorici!
Nedavno je u Saboru predsjednica HNS-a Vesna Pusić rekla da bi valjalo zanemariti ribolovnu komponentu ZERP-a, a ostaviti ekološku. Pa to je baš ono što Talijani i Slovenci zahtijevaju! Kapitulacija.
Potom nas je predsjednik Mesić suočio s dilemom: "ZERP ili EU!" Uletjeli smo u zamku, jer je ta dilema, dakako, umjetna.
Zaboravili smo tko je pregovarao o granici s BiH, nitko ne spominje čelnike i zastupnike stranaka (njih 76) koji su u Saboru 2002. izglasali povjerenje premijeru Račanu, gospodin Picula bezbrižno šeće hrvatskom političkom scenom, a gospođa Pusić izabrana je za predsjednicu Nacionalnog odbora kojemu je prva svrha paziti da se u pregovorima s EU ostvaruju, ali i očuvaju interesi Hrvatske!
Za nas Hrvate pouka nema. Valjda nam se u ponašanju vuku recidivi ulizivanja iz onih devet stotina godinapod trajnim pritiscima tuđina. Hamletovsko pitanje nije "EU ili ZERP", nego kako se oslobodili mentaliteta uplašene države.
Davorin Rudolf
Večernji list
Večernji list
{mxc}
Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na 
