Pokopana struka

Kako piše Jutarnji list «Devet arhitekata zaposlenih u zagrebačkom gradskom Zavodu za planiranje, koji su se u studenom prošle godine odbili potpisati na završnu verziju Generalnog urbanističkog plana, ucijenjeni su od svojih šefova premještajem na niže radno mjesto ako ne stave svoj potpis na kontroverzni GUP». Na kraju je šestero od njih, od kojih su neki i pred mirovinom, u strahu od gubitka posla GUP ipak potpisali, dok su Niko Gamulin, Borislav Doklestić i Irena Matković to ipak odbili učiniti pa čak i pod cijenu eventualnog otkaza ili degradacije na niža ili nikakva radna mjesta. Jutarnji je također objavio i dio pisma u čiji je posjed njihova redakcija došla, a u kojem pravnik Željko Horvat, jedan od šefova Zavoda, uputio zagrebačkom gradonačelniku Milanu Bandiću sa zahtjevom da se svih devet arhitekata mora smijeniti.

«Temeljem zahtjeva potpisanih službenika kojim mole da se njihovo ime izostavi iz eventualnog popisa stručnog tima, koji je elaborirao prijedlog GUP-a uz obrazloženje da nisu sudjelovali u pripremi ovakvog prijedloga, predlažemo provesti potrebni postupak rasporeda potpisanih službenika na poslove u okviru njihove stručne spreme. Treba im omogućiti obavljanje poslova u drugim tijelima uprave Grada, a ne onih od koji se oni distanciraju» - stoji u Horvatovom dopisu Bandiću. Spomenuti arhitekti radili su najodgovorniji dio posla izmjene GUP-a, a do problema je došlo nakon što su pročelnici Slavko Dakić i Davor Jelavić, navodno svakodnevno slali brojne prijedloge, a neke su i osobno donijeli, o kojima su arhitekti poslije odlučivali hoće li ih ugraditi u GUP. Iako su gotovo svi ti prijedlozi, od kojih se najveći dio odnosio na prenamjenu zelenih površina u građevinska zemljišta, bili odbijeni, na kraju su se ipak našli u Generalnom urbanističkom planu.

Što će biti sa stručnjacima koji su odbili staviti svoj potpis na projekt iza kojega ne žele stajati ostaje za vidjeti, no iz svega navedenog jasno je na koji se način u gradu Zagrebu odvijaju veliki poslovi u dijelu u kojemu bi trebala odlučivati struka, a ne politika ili interesni i financijski lobiji. U svakom slučaju, ovakav sramotni prikaz doslovnog pokapanja struke političkim ucjenama najbolje pokazuje na kojoj je razini i stupnju demokratskoga i civilizacijskoga razvoja hrvatsko društvo i ljudi koji su izabrani kako bi osigurali razvoj i prosperitet Republike Hrvatske, odnosno Grada Zagreba. Posebice, iz ovakvog se ponašanja jasno može zaključiti da je Bandiću, kao i mnogim drugim «Bandićima» širom Lijepe Naše glavni interes zadovoljiti vlastite prioritete i ambicije, a o općim, društvenim, interesima za koje su dobili mandat na izborima neka razmišljaju - drugi.

A da je gore navedeni problem zapravo već duže vrijeme ustaljena praksa i način na koji se u Zagrebu vodi prostorno planiranje, dokazuje i članak na koji smo naišli na internetskim stranicama zeleni-zagreb.org umirovljene urbanistice Vere Petrinjak-Šimek. Ona u njemu donosi nekoliko zanimljivih pojedinosti iz dijela dokumentacije koju su primili zastupnici Gradske skupštine i vijećnici gradskih četvrti u proceduri izmjena i dopuna GUP-a 2006. godine koja sadrži jedan Zaključak (Gradskog poglavarstva) o utvrđivanju liste prioriteta važnih projekata za Grad Zagreb i još devet Zaključaka o dopunama gore navedenoga Zaključka.

"Međutim, iz kratkih, ali ipak dovoljno jasnih opisa «prioriteta» vidljivo je da se uopće ne radi o «popisu prioriteta», nego je to popis zahtjeva za izmjenu GUP-a, dakle nalozi kako i što planirati na pojedinim lokacijama. Ti nalozi zadiru u notorno stručne parametre prostornog plana (GUP-a) i nipošto ne mogu biti predmet političke volje Gradskog poglavarstva, već isključivo rezultat stručne elaboracije i valorizacije."

Nadalje, Vera Petrinjak-Šimek zaključuje kako u njima nije predviđena formalna procedura za povrat informacija od strane struke o pozitivnim ili negativnim posljedicama unošenja zahtjeva u plan, kao što nije određeno mjesto i vrijeme sudjelovanja javnosti u donošenju takvih odluka. Radi se dakle isključivo o jednomjernom nalogu, koji se mora izvršiti.

Kao što smo već rekli, u glavnom gradu Republike Hrvatske političari su očito pokopali struku, koju se više ne pita za eventualne analize i objašnjenja, već je podvrgnuta najgorim ucjenama i pritiscima služi samo za provođenje njihovih direktiva. Takvo ponašanje u zapadnim je zemljama Europe potpuno nezamislivo. Primjerice, u jednoj se Švicarskoj ne smije graditi objekt ako se tome protivi troje susjeda. U Hrvatskoj se protiviti može i pola grada, ali lokalni će šerifi i dalje provoditi svoju samovolju. Sve dok im se jednoga dana, a nadajmo se ubrzo, takva bahatost ne vrati poput bumeranga. No, ako se to i dogodi, treba imati na umu kako su posljedice onoga što su do sada silom protjerali po svome protiv struke nažalost trajne.

M.M.B.

{mxc}