O slučaju Jagodnjak, te o djeci iz istoimene osnovne škole kojoj je onemogućeno pohađanje nastave na hrvatskom jeziku, na našem smo portalu pisali već u nekoliko navrata. Na spomenute je članke, između ostalih reagirala i jedna od sudionica čitave tragične priče, učiteljica u četverorazrednom hrvatskom odjelu od 1. do 4. razreda u OŠ «Jagodnjak» - Maja Predmerski, koja nam je uputila svojevrsno pismo zahvale i podrške koje ovom prilikom u cijelosti objavljujemo.

Pismo učiteljice iz Jagodnjaka

Poštovani,

Učiteljica sam u četverorazrednom hrvatskom odjelu od I. do IV. razreda u OŠ «Jagodnjak», u Jagodnjaku, u kojoj radim neprekidno od 1997. godine. Budući su Vam poznati problemi koji se u našoj školi događaju već mjesecima, vjerujem da nema potrebe da pišem podsjetnik i ponovno ih i ja navodim. Posjetila sam Vaš portal i svaku hvalu Vam šaljem što nam dajete podršku i što ste odmah reagirali i pismom Ministarstvu. Još jedan razlog zbog kojega Vam se ovim pismom obraćam su oni koji su u ovoj sramotnoj Jagodnjačkoj priči zapostavljeni, nespominjani, skoro zaboravljeni- djeca.

Moja iskrena učiteljska savjest mi ne dopušta da i dalje šutim i bespomoćno gledam kako se ovaj šokantni rat u našoj školi poveden nečijim bolesnim idealima kojima mjesto nije u odgojno-obrazovnoj instituciji, iživljava na onima čiji životi ovise o njezinom primjeru- na učenicima, ma bilo oni Hrvati, Srbi ili Marsovci. Učimo ih pravdi, plemenitosti, samopouzdanju, slozi, ljubavi i miru, a ono što su njihove male glavice prisiljene u ovoj školi upijati je sasvim suprotno i potpuno nedopustivo. Ova školska zgrada je postala okupljalište prljavih igara, laži, klanova, licemjera, nacionalizma, malodušnosti, nesloge i mržnje. Škola u ovom selu više nije mjesto koje djeci pruža prave ljudske vrijednosti, veselje, mir, sigurnost i primjer za korak u sutra, niti svojoj okolini pozitivan primjer. Djeca iz nje svakodnevno izlaze zbunjena, nemirna, nesigurna i nesretna, a roditelji dolaze ogorčeni, ljuti, s pritužbama. Ova škola postala je jezovito mjesto koje se izbjegava, boji, ne voli.

Strašno zastrašujuće, kao i činjenica da osoba koja je otvorila ovu «sezonu užasa» u našoj školi još uvijek dostojanstveno rukovodi na isti način. Ravnatelj naše škole, Milovan Ležaja, rukovodilac jedne odgojno-obrazovne ustanove koja treba biti otvorenih vrata svojoj okolini, zatvara ih svojom nepristupačnošću bilo kome tko ne dijeli njegovu ideologiju. Pokazuje nedovoljnu ili nikakvu spremnost surađivati s roditeljima koje često podrugljivo naziva neškolovanim seljacima s kojima on nema što razgovarati, nezainteresiran im je pomoći, pruža im nepotpune ili lažne informacije. Prema učenicima nastupa isključivo autoritativno, bez imalo sluha za bilo što «dječje», a u zadnje vrijeme posebno prema mojim učenicima i grublje nego što pedagoški nivo dopušta.

Nad nama učiteljima a i ostalim djelatnicima škole se postavlja kao apsolutni vlasnik ove školske zgrade, stalno ističući i uzdižući svoju ravnateljsku ulogu kao nepobitnu vlast. Ne zna saslušati o tekućim problemima u nastavnim situacijama, ne pokazuje interes za takve teme niti volju za dati savjet, ne zna niti u jednom slučaju naših projekata, prvih školskih novina, obilježavanja značajnih datuma i bilo kojih drugih događanja u školi dati podršku niti pohvalu. Uvodi stroge kriterije i pravila ponašanja koji odgovaraju samo njegovim interesima i interesima «njegovih ljudi», brani iznošenje osobnog mišljenja koje se suprotstavlja njegovim direktivama, a u suprotnom se iživljava osvetoljubivim nastupima, lažima, uvrjedama, provokacijama, prijetnjama i psihološkim maltretiranjima što i osobno doživljavam.

Zbornicu, hodnike, učionice napunio je psihozom, poremetio sve međuljudske odnose u školi i cijelom selu. A i dan danas slavodobitno korača ovom zgradom naglašavajući kako dovodi sve u red. Samo je pitanje gdje je tu red- u nesretnim učenicima, roditeljima, učiteljima i cijelom selu Jagodnjak, a i šokiranoj i ogorčenoj cijeloj Hrvatskoj?! Zar u Hrvatskoj ovako treba izgledati suvremena škola, zar je ovo HNOS? Stoga Vam još jednom zahvaljujem na podršci koja dokazuje da ste nažalost jedni od rijetkih koji misle na ta mala bića koja svaki dan ulaze među zidove zaprljane negativnim, na učitelje koji im svakodnevno otvaraju vrata škole sa stidom i grižnjom savješću u što ih moraju uvesti. Hvala na pomoći da se promijeni ovaj zrak kojeg udišemo i omogući nam rukovodilac kojem će prioriteti biti učenici, učitelji i škola, a ne njegovi nepreboljeni ideološki ciljevi.

Srdačno Vas pozdravljam!

Maja Predmerski

{mxc}