Prljavu rabotu s udžbenicima vrijednu više od 600 milijuna kuna smijenjenog ministra i pisaca "besplatnog" pravopisa platit će hrvatski roditelji

Beskrupulozna pljačka hrvatskih roditelja postala je nezaobilaznim „zadatkom“ svakog ministra obrazovanja u Hrvatskoj nakon Ljilje Vokić, i u tome su vrli ministri vrlo uspješni, svaki uspije nadmašiti prethodnika. Razlikuju se samo po visini harača kojeg nameću najugroženijima u državi, obiteljima sa školskom djecom, a koji stalno raste, kao i po obrazloženju razloga za stalno „nove“ udžbenike.

Tako na naplatu hrvatskim roditeljima stiže „rad“ smijenjenog ministra Željka Jovanovića, koji je uspio zakonski osigurati da udžbenici nakon 4 godine više ne vrijede. Razlog je nađen u prilagodbi udžbenika novom pravopisu, za kojeg znamo kako je nastao. Najprije donošenjem partijske političke odluke, onda ukidanjem stručnih tijela koja toj odluci nisu po volji, pa partijskom kontrolom nad radom Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, što će sve završiti izlaskom pravopisa, za kojeg su njegovi tvorci tvrdili da je besplatan.

Kao da oni koji su ga pisali nisu primali plaće. A pravi račun za pravopis platit će sada hrvatski roditelji. Zaradit će naravno izdavači, a da smo naivci, pomislili bismo da nijedan dio od stotina milijuna otetih roditeljima ne će u nekom obliku kompenzacije doći do onih koji su izdavačima omogućili basnoslovnu zaradu.

Stotine milijuna kuna bacaju se kroz prozor

„Novi“ udžbenici se sadržajno gotovo uopće nisu promijenili. Naime, od stotinjak nastavnika angažirah na analizi novih i starih udžbenika, njih 80 posto reklo je kako su naslovi iz njihovih predmeta tek neznatno izmijenjeni, a njih samo petina je utvrdila da su izmjene nešto veće. Dakle, ne radi se o imalo važnim izmjenama, nego o muljanju tj. prijevari.

Dakle, okvirna računica pokazuje da će ove godine za udžbenike za osnovnu i srednju školu, Hrvati trebati izdvojiti oko 600 milijuna kuna. Od toga gotovo 400 milijuna kuna stoje udžbenici za osnovnu školu i prvi razred srednje škole. Taj smo podatak izdvojili stoga što su za vrijeme ministrice Ljilje Vokić ti udžbenici bili za svu hrvatsku djecu (koje je bilo više nego danas!) besplatni, i državu (tj. sve nas koji plaćamo porez) su oni stajali 62,5 milijuna kuna, dakle više nego 6 puta manje nego danas!.

Već i taj podatak pokazuje razmjere prljavog businessa s udžbenicima u Hrvatskoj koji je pod Jovanovićem doživio vrhunac.

I još dvije stvari. Danas i iz Ministarstva poručuju da su nemoćni, da se „zakon mora poštovati“. A zašto taj zakon nije promijenjen, radi se o odredbi koju je donio ministar, i to smijenjeni, Jovanović? Kamo je otišla država u posljednjih desetljeće i pol najbolje ocrtava događaj iz vremena Ljilje Vokić. Izdavači su došli s ponudom za udžbenike „teškom“ više od 100 milijuna kuna, na što im je ministrica Vokić rekla da imaju tjedan dana za poboljšati ponudu, ili će biti prisiljena udžbenike tiskati u inozemstvu. I, što se dogodilo? Ponuda je pala na navedenih 62,5 milijuna kuna, i niti jedan izdavač nije propao zbog tog posla. Imali smo dakle ministricu koja je znala raditi svoj posao, za razliku od businessmana nakon nje.

Druga se stvar tiče Zagreba. Osnovnoškolci u Zagrebu dobit će udžbenike na trošak Grada. Naravno, cijenu će platiti, kroz prirez, Zagrepčani. I tu ništa nije sporno. No, država ne bi smjela dozvoliti da neka djeca dobivaju „besplatno“ udžbenike, a druga ne. I u Zagrebu, nažalost, kao i u cijeloj Hrvatskoj, ima mnogo nezaposlenih koji ne plaćaju porez ni prirez, kao i onih koji su mizerno plaćeni za svoj rad, pa plaćaju mali iznos za porez i prirez. Lijepo je da će njihova djeca dobiti udžbenike, ali što je s djecom isto takvih roditelja u siromašnijim krajevima Lijepe Naše? Drugim riječima, obvezatno školovanje, dakle osnovne i srednje škole morale bi djelovati pod istim uvjetima u cijeloj Hrvatskoj, i pomoć roditeljima pri nabavki udžbenika morala bi biti briga države, a nikako lokalnih vlasti.

D.J.L.

Roditelji: U udžbenicima ste promijenili par podataka da nam otmete i zadnju kunu!

Udžbenike ćete moći mijenjati, ali tek od sljedeće školske godine, za ovu morate kupiti nove.

Podaci iz nove radne bilježnice za prirodu i društvo u trećem razredu osnovne škole utvrdili su da se veličina Republike Hrvatske promijenila za 48 četvornih kilometara u odnosu na podatke iz stare radne bilježnice. Je li zbog toga trebalo mijenjati cijelu radnu bilježnicu i roditeljima stvarati novi trošak?.

Sve je to po Zakonu

To je samo jedan od komentara ogorčenih roditelja i nastavnika koji su proteklih mjeseci živjeli u nadi da će od rujna i početka nove školske godine ipak biti donesen nekakav propis kojim će prosvjetna vlast, u vremenu besparice, dopustiti da se u nastavi 2014./2015. školske godine mogu koristiti i novi i stari udžbenički naslovi.

No dvojbama, čini se, više nema mjesta: iz Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta ministra Vedrana Mornara potvrdili su u ponedjeljak kako Ministarstvo nema načina zaobići zakonske obveze i dopustiti korištenje u nastavi paralelno i starih i novih naslova, budući da je nova generacija školskih knjiga odobrena i izabrana sukladno Zakonu o udžbenicima.

- Ministar ne smije donositi odluke ili druge akte koji bi bili u suprotnosti sa zakonom - decidirano odgovara ministrova glasnogovornica Gordana Zuccon.

Drugim riječima, svi osnovnoškolci i srednjoškolci od jeseni moraju u torbama imati nove školske knjige, a roditelji će samo za jedno dijete, ovisno o razredu, morati izdvojiti od 500 do gotovo dvije tisuće kuna.

Podsjetimo, bivši ministar Željko Jovanović odredio je da se za 2014./2015. godinu moraju uvesti novi udžbenici nakon što je postojećima istekao minimalni četverogodišnji rok.

Roditeljima i učenicima slamka spasa bila je u tome što su prepoznali kako se, osim novim pravopisom, većina novih udžbenika sadržajno ne razlikuje mnogo od stare verzije, tek su tu i tamo “pretumbani” neki podaci ili fotografije. Stoga su se ponadali da će nastavnici djeci “progledati” kroz prste i dopustiti da u nastavi mogu koristiti i stare naslove.

- Od stotinjak nastavnika koje smo angažirali na analizi novih i starih udžbenika, njih 80 posto reklo je kako su naslovi iz njihovih predmeta tek neznatno izmijenjeni, a njih samo petina je utvrdila da su izmjene nešto veće. No, pitanje je što ministar Mornar više može učiniti jer je postupak odabira proveden sukladno zakonu pa jedino može riskirati tužbu izdavača.

Nova generacija

Ta se mogućnost ni najmanje ne sviđa izdavačima koji su do 15. srpnja već tiskali nove udžbenike za koje su se opredijelili nastavnici. Knjige su već u knjižarama i - povratka nema.

- Ne može se pozivati ministra da krši zakon! Zahtjev da se istovremeno koriste novi i stari udžbenici suprotan je Zakonu o udžbenicima i to je neizvedivo - poručuje Neven Antičević, predsjednik Zajednice nakladnika i knjižara.

Roditeljima i đacima eventualno ostaje utjeha da bi novi udžbenici u uporabi trebali biti sljedeće četiri godine, pa bi već iduće godine trošak za udžbenike mogao biti znatno manji. Premda je i to pitanje, budući da ministar Mornar najavljuje izradu novih školskih kurikuluma i izmjene zakona, pa nije nemoguće da se za dvije godine ponovno tiska nova generacija udžbenika.

Marijana Cvrtila
Slobodna Dalmacija