Prečuo zlouporabu tajnih službi, policije i tešku korupciju u samom vrhu vlasti

Jučerašnji je dan obilježila konferencija za medije donedavnog ministra financija Slavka Linića, i svakome je u Hrvatskoj jasno da se ne radi tek o vijesti koja živi jedan dan. Može se nagađati o posljedicama koje će ona izazvati, ali se sa sigurnošću može reći da će one biti ogromne, budući da izrečene teške optužbe za zlouporabu tajnih službi i policije te za tešku korupciju. I to sve iz usta donedavno drugog najmoćnijeg čovjeka u vladi RH!

Kako je na sve reagirao predsjednik Hrvatske Ivo Josipović?

Predsjednik Hrvatske Ivo Josipović izjavio je da nije čuo optužbe koje je iznio bivši ministar financija Slavko Linić protiv premijera Zorana Milanovića. Josipović je rekao da je žalostan zbog svega što se događa.

„Nije dobro za Hrvatsku da se unutar političkih stranaka i unutar vlasti vode ovakvi sukobi. Mislim da danas imamo jako velikih problema i da iscrpljivanje u različitim svađama nije dobro za Hrvatsku.“(hrt)

Dakle, predsjednik države „nije čuo“ o čemu su u tom trenutku cijela nacija i svi mediji brujali, ali je bio „žalostan zbog svega što se događa“. No, iako nije čuo o čemu se radi, treba primijetiti da je ipak imao politički vrlo nijansirano mišljenje o onome što nije čuo pa je zaključio „da iscrpljivanje u različitim svađama nije dobro za Hrvatsku“.

To što je predsjednik države žalostan, može biti njegova stvar. No, predsjednikove ustavne obaveze su da zna što se u državi događa, i da u skladu s tim djeluje, pogotovo ako se govori o najgoroj mogućoj zlouporabi tajnih službi i policije. Ako postoji mogućnost da predsjednik vlade zlorabi tajne službe i policiju za političke obračune unutar vlastitih redova što obični građani uopće mogu očekivati od demokracije i pravne sigurnosti u takvoj državi?

Isto tako, može se shvatit predsjednikova briga za situacija unutar, kako kaže, „političkih stranaka“. No, ne radi se ovdje o strankama, već samo o jednoj stranci, onoj vladajućoj, SDP-u, iz koje je i on došao na mjesto predsjednika države. I ne radi se o „iscrpljivanju u različitim svađama“. Radi se o optužbama za djela koja su teško oštetila državni proračun i za djela privatiziranja tajnih službi od strane čelnika donedavno njegove stranke. One koja je izravno proizišla iz rigidne i antidemokratske Komunističke partije Hrvatske.

Da se radi tek o svađama i obračunima unutar SDP-a poručili bismo: „Dragi SDP, to je vaša stvar, odnosno, kako bi to rekli Talijani, Cosa vostra“. No, posljedice onoga o čemu je govorio Slavko Linić osjećamo svi.

Zaboravljivi predsjednik - od zakletve nadalje

Zadnji „gaf“ Ive Josipovića nije nikako slučajan. On se savršeno uklapa u slijed njegovih istupa, počevši od polaganja zakletve. Tada je „zaboravio“ naziv države čijim je predsjednikom upravo trebao postati. Kasnije je usred izraelskog Knesseta uslijedila njegova „čuvena“ izjava o „ustaškoj guji“ koja je još u hrvatskom narodu, sve do izjave u povodu oslobađajuće haaške presude hrvatskim generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču.

Treba se samo sjetiti kako je predsjedniku trebalo puna dva sata za tu izjavu nakon konačne presude i kako je, dakle, bila temeljito promišljena. U ozračju sreće, i prvenstveno olakšanja koje je obasjalo lica i srca Hrvata, prvi puta nakon Oluje, što je uklonjen mač koji nam je godinama prijeteći visio nad glavom, Ivo Josipović je odlučio naglasak svoje izjave staviti nazad na procesuiranje zločina Hrvata. U trenutku oslobađanja hrvatskih generala!

Svakim je danom sve jasnije da je uklanjanje haaškog mača zaista označilo veliku političku prekretnicu za hrvatski narod i hrvatsku državu i spriječio restauraciju vazalnog odnosa hrvatskog naroda u odnosu na druge narode. Bilo je to već i tada jasno i Josipoviću i Milanoviću, i otuda njihov ondašnji šok. A sada im je k tome valjda i sve jasnije da postoji jedan drugi mač, onaj demokratski, koji bi konačno mogao presjeći spone s kojima je hrvatsko društvo vezano za komunistički obrazac djelovanja, udbaše i korupciju.

D.J.L.