U sklopu suđenja Branimiru Glavašu, započelo je i svjedočenje također optužene Gordane Getoš Magdić pred Županijskim sudom u Zagrebu. Od samog su početka i tužiteljstvo i obrana njeno svjedočenje smatrali ključnim u postupku za ratne zločine na obali Drave u Osijeku 1991. godine. Naime, radi se o jedinoj od troje suoptuženih koja je u svom prvom iskazu teretila Glavaša. Taj je iskaz Magdić kasnije povukla, jer je po njenim riječima bio iznuđen. A zbog, kako je kazala, "okrutnih, brutalnih i monstruoznih metoda koje su osječka policija i načelnik Vladimir Faber primijenili prema njoj", Gordana Getoš Magdić od suca je Željka Horvatovića zatražila da se isključi javnost. To je obrazložila potrebom zaštite njezinog ljudskog dostojanstva, a željela je i zaštiti identitet svog malodobnog djeteta koje su policijski službenici dovodili u policiju tijekom ispitivanja, prijeteći joj "da ga dobro pogleda jer će ga sljedeći put vidjeti za 20 godina".

Naime, kako tvrde njeni odvjetnici Krešimir Krsnik i Ljubica Matijević Vrsaljko, od trenutka kada je pozvana na informativni razgovor i kad više nije mogla izaći vani, do trenutka kad je došla do istražnoga suca prošla su čak 52 sata! To je razdoblje koje daleko prelazi onaj zakonski rok koji je propisan - 24 sata. Nakon te psihičke torture, navodno je potpisala već pripremljenu priču. Valja napomenuti kako je Magdić «po hitnom postupku» prebačena iz Osijeka u zatvor u Zagrebu, te su joj na taj način susreti s njenom malodobnom djevojčicom svedeni na minimum. Možda i najzanimljiviji dio svakako predstavlja izvještaj Ministarstva unutarnjih poslova vezano uz ovaj slučaj i tvrdnje o teškim nepravilnostima koje su se događale u predistražnom postupku, točnije od strane osječke policije.

Iako su njeni odvjetnici u javnosti nekoliko puta eksplicitno opisali što se tada točno dogodilo, ne samo da do današnjeg dana nikakav istražni ili bar stegovni postupak nije pokrenut, nego MUP izlazi s priopćenjem kako do sad takvih ili sličnih saznanja nisu ni imali. «Gordana Getoš Magdić, trećeoptužena u slučaju likvidacija Srba u ratnom Osijeku, nikada se nije žalila na postupanje osječke policije, koju je jučer u svom svjedočenju na zagrebačkom Županijskom sudu optužila za brutalnost i pokušaj iznude iskaza» kažu u MUP-u i poručuju da se ne će izjašnjavati o njezinim tvrdnjama jer je sudski postupak u tijeku. No ističu da je i prije imala niz mogućnosti žaliti se na postupanje policije, ali tu mogućnost, tvrdi glasnogovornik MUP-a Zlatko Mehun, ni jednom nije iskoristila. Dodao je da će MUP, ako to sud zatraži, učiniti sve kako bi provjerio njezine tvrdnje. No s portala index.hr prenosimo sasvim drugačije informacije: "Getoš-Magdić uputila je svoju pritužbu na policiju kabinetu ministra unutarnjih poslova Ivice Kirina, na koju joj je 30. kolovoza odgovorio načelnik Odjela za unutarnju kontrolu, Petar Smolčić.

Odjel joj odgovara kako su temeljem navoda njezine prijave obavljene provjere i prikupljena saznanja, kojima je utvrđeno da su "policijski službenici postupali sukladno pravilima struke i važećim zakonskim propisima, o čemu je Općinskom državnom odvjetništvu dostavljeno posebno izvješće". Vezano uz to, glasnogovornik Mehun sada na zadnje tvrdi kako su ga novinari (i to nekoliko puta) krivo prenijeli i kako on nije konstatirao da se Magdić nikad nije žalila. Naravno njegove ga prethodne izjave demantiraju, pa je svaki komentar posve suvišan. Inače, Kaznenu prijavu protiv policije u srpnju 2007. Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku podnijelo je troje odvjetnika Getoš-Magdić, Krešimir Krsnik, Ljubica Matijević Vrsaljko, te Antun Babić.

U prijavi piše kako je bila podvrgnuta "psihičkom zlostavljanju od strane svih prijavljenih djelatnika policiji, pri čemu su od nje zahtijevali da se 'sjeti' događaja koji njoj nisu poznati, zastrašivali ju navodnim iskazima njoj nepoznatih osoba za koje su tvrdili da ju terete, pokazivali joj slike ljudskih leševa tražeći da ih gleda, prisiljavajući je satima da mirno stoji ili sjedi i to čak i udarcem rukom po leđima koji joj je zadao jedan od nazočnih djelatnika policije, dok ju je drugi povikao za kosu, polijevanjem vodom kada bi padala u nesvijest i držeći je budnom preko 50 sati". U svemu je sudjelovao načelnik policije Faber, koji je, navode, omogućio sastavljanje krivotvorenog zapisnika o njenom iskazu. Prijetili su joj, tvrde odvjetnici, i da će joj biti uhićen suprug, otac i brat, te da će "njena maloljetna kći Laura biti odvedena u dom za nezbrinutu djecu", u čemu je policajcima pomagao odvjetnik Radoslav Arambašić, koji je od G. G. Magdić tražio da mu potpiše punomoć kako bi postao skrbnikom njezine kćerke.

Neimenovani joj je policajac, piše u prijavi, prijetio da će je pozivati na obavijesne razgovore dok god je živa. Ono što se iz sveg navedenog može konstatirati jest da ovakve proturječne izjave koje pristižu iz MUP-a vezano uz ovu situaciju, veoma očito upućuju da u ovom konkretnom slučaju postoji niz nerazjašnjenih okolnosti i da se cijela priča razvija u blago rečeno čudnom smjeru i pod krajnje sumnjivim okolnostima, koje bi kod svakoga trebale izazivati strah. Zakon je po tom pitanju vrlo eksplicitan i ako je do njegovog kršenja od bilo koje strane došlo - za to su predviđene odgovarajuće sankcije. No pravna država može funkcionirati jedino i samo ako zakoni budu vrijedili za sve, pa i za one koji su za njihovo provođenje obučavani i plaćeni. Ako tome nije tako, tada se Republika Hrvatska ne može zvati Republikom.

M.M.B.

{mxc}