Vukovar je hrvatski svjetionik

U sudbonosnim povijesnim događajima jednog naroda katkad dolazi do izražaja tisućljetno iskustvo pomoću kojega narod čuva svoju samobitnost. To su oni trenutci kad se ljudski duh uzdigne ponad svih materijalnih sila potvrđujući svoju nadmoć nad fizičkom silom, nad nepravdom i zlom. Takvi pothvati opisani su u bajkama, mitovima i legendama gotovo svih naroda svijeta. Ono što su hrvatski ljudi ostvarili u obrani Vukovara ravno je nadljudskim mogućnostima. Međutim, bili smo svjedoci tih događaja i svjesni smo da su to učinili stvarni ljudi od kojih su još mnogi u životu i istinski su svjedoci. Oni pak koji su žrtvovali svoje živote još jače potvrđuju svjedočanstvo živih, te se tako mrtvi i živi sjedinjuju u jedinstvenoj istini o obrani ljudskog dostojanstva.

Ponosni na Vukovar

Vukovar nije ni mit, ni bajka ni legenda. On je jednostavno naša hrvatska stvarnost koja i nama i svijetu svjedoči o vječnoj temi ljudskog roda: o borbi dobra i zla, o sukobu pravde i nepravde. Doista možemo biti sretni i ponosni što je hrvatski čovjek u Vukovaru bio na strani pravde, na strani istine i ljubavi. Zato je unatoč razorenom gradu i nasilnom progonstvu iz njega izišao kao pobjednik i, što je još značajnije, u grad se vraća kao pobjednik. Također je značajno da se vraća s maslinovom granom u ruci bez želje za osvetom. Snaga ljubavi i istine tako se još jednom potvrđuje kao neuništiva i nepobjediva unatoč strahovitoj moći neprijatelja. Povratak u Vukovar s maslinovom granom nije znak naše slabosti. Naprotiv! Nitko, naime, nije moćniji od Stvoritelja, a nitko kao on ne dariva ljubav opraštajući. Herojski otpor Vukovaraca u obrani svoga grada veličanstvena je pobjeda ljubavi i pravde, pobjeda hrvatskog duha koji je braneći svoj rodni dom, svoj grad, branio i čovječnost. Stoga obrana Vukovara nije samo obrana kućnoga prava nego i obrana ljudskog dostojanstva od sijača mržnje i zla.

Dug žrtvama

Da se to ne bi zaboravilo, da se za buduće naraštaje ovaj događaj ureže duboko u svijest, bilo bi dobro vukovarski otpor, uključujući i povratak u grad, obilježavati kao općehrvatski blagdan, kao Dan pobjede hrvatskog duha. Dužni smo to učiniti ne samo zbog žrtava koje su pale i radi onih koji su podnijeli nadljudske patnje za sve nas, već i radi budućih naraštaja. Bilo je u Domovinskom ratu i drugih događaja koji su iznimno značajni. Ne smije se zanemariti sjećanje na obranu i najmanjeg sela, ali Vukovar je ipak jedan i jedinstven. U danima vukovarskog otpora nije bilo niti jednog Hrvata koji se nije osjećao Vukovarcem.

Kao što je Dubrovnik na jugu Hrvatske bedem hrvatskoga duha i slobode, tako je i Vukovar na istoku Lijepe Naše tvrđava i svjetionik koji će za buduće naraštaje svjedočiti gdje je za čovjeka granica preko koje ne smije prijeći, ako želi biti čovjek. Vukovar će biti i opomena svima koji bi nasiljem htjeli širiti svoj prostor. Zlo više ne će moći preko Vukovara, a duh vukovarskih branitelja bit će na svakoj stopi hrvatske granice.

Tin Kolumbić
Hrvatsko slovo

{mxc}