Izbori 2007. godine - vanjska politika HSP-a

Prije dva dana na portalu smo donijeli najvažnije dijelove gospodarskih programa dviju trenutno najjačih političkih stranaka u Hrvatskoj – HDZ-a i SDP-a. Naime, primijetili smo da se u hrvatskim tiskovinama i medijima općenito na jednom mjestu kratki sažetak političkih programa gotovo pa i ne može pronaći, ili su ti podaci «izgubljeni» u moru općenitosti. Ovog puta donosimo osnovne smjernice vanjske politike, koju bi, da pobjedi na ovogodišnjim parlamentarnim izborima provodila Hrvatska stranka prava. Činimo to iz razloga što njihov gospodarski program sam po sebi ne donosi ništa posebno novog, odnosno onog što već nismo imali prilike pročitati u programu HDZ-a i SDP-a. S druge strane, pravaši vole isticati kako se njihov smjer vanjske politike temelji na nešto drugačijim stavovima nego što su to stavovi HDZ-a i SDP-a. Da li je tome odista tako može se vidjeti u nastavku gdje smo saželi njihove vanjskopolitičke ideje.

Krenimo od onoga što pravaši pišu u uvodu. "Hrvatska stranka prava, kao najstarija hrvatska politička stranka, vanjskoj politici Hrvatske pridaje veliko značenje, jer je ona temelj zaštite nacionalnih interesa. Vanjska politika HSP-a temelji se na čvrstom poštivanju međunarodnog prava, jasno određenim vanjskopolitičkim ciljevima i aktivnoj ulozi diplomacije. Vanjska politika Hrvatske ne smije biti od nikog i ničim nametnuta i ovisna. Ona mora biti izraz htjenja hrvatskog naroda i građana Republike Hrvatske, te izraz najvećeg stupnja konsenzusa parlamentarnih političkih stranka u Hrvatskoj. HSP smatra da vanjskopolitički položaj i snaga Hrvatske izravno ovisi o unutarnjoj politici, socijalnoj i gospodarskoj stabilnosti, te funkcioniranju pravne države". Vrlo lijepo, no i vrlo općenito objašnjenje. Pogledajmo sada kojim su strateškim ciljevima i mjerama pravaši potkrijepili svoje tvrdnje. Strateški ciljevi hrvatsko vanjske politike HSP-a su:

* Rješavanje preostalih otvorenih pitanja sa susjednim državama i aktivna regionalna politika.
* Integracija Hrvatske u EU i NATO
* Razvijanje dobrih i partnerskih odnosa sa SAD-om, ali i ostalim stalnim članicama VS, koje nisu članice EU (RF i Kina), te gospodarskim velesilama i članicama skupine G8 (Kanada i Japan).
* Razvijanje posebno dobrih odnosa sa svim sržavama u kojima je značajno prisutna hrvatska dijaspora (Australija, Argentina, Čile, SAD, Njemačka, Kanada, Švicarska i dr.).
* Aktivna zaštita Hrvata izvan Hrvatske, posebno najugroženijih skupina, posebno u BiH, na temelju međunarodnog prava i međunarodnih sporazuma.
* Aktivna uloga Hrvatske u borbi protiv međunarodnog terorizma i borbi protiv međunarodne trgovine drogom.
* Snažni razvoj gospodarske diplomacije Hrvatske

HSP oštro kritizira trenutno stanje vezano uz odnose sa susjednim državama i konstatira kako sve otvorene probleme država Hrvatska treba rješavati bilateralno i u duhu dobro susjedstva, poštivajući međunarodno pravo i međunarodne sporazume, a treba se oštro protiviti svim političkim i gospodarskim integrativnim regionalnim procesima i balkanskim asocijacijama. Međutim kako i na koji način bi oni to isto učinili da su u prilici, vjerojatno su zaboravili dodati. Što se tiče EU, HSP podržava ulazak Hrvatske uuniju. U pregovorima Hrvatske s EU, HSP se zalaže za brzo usvajanje onih propisa i pravila EU, odnosno onih poglavlja koja unapređuju funkcioniranje Hrvatske kao pravne i demokratske države, a vrlo tvrdo pregovaranje oko poglavlja o ribarstvu, prometu nekretninama, te poljoprivrednom i šumarskom zemljištu te zalihama pitke vode jer bilo kakvo značajnije propuštanje može ugroziti nacionalne interese. Smatraju kako Hrvatska u programu s EU posebno treba koristiti iskustva Poljske, Malte i Slovenije. Kvaliteta pregovora Hrvatske s EU daleko je važnija nego brzina.

Što se NATO-a tiče, HSP podržava ulazak Hrvatske u NATO, jer sva prijašnja iskustva govore da je Hrvatskoj osim dobro uvježbane i opskrbljene vojske potreban i sistem kolektivne sigurnosti. Hrvatska je tijekom rata u BiH i na Kosovu radi srpske agresije bila saveznica NATO snagama. Taj stav potkrepljuju i činjenicom jačanja radikalne stranke u susjednoj Srbiji kao i brojnim aktualnim problemima na jugoistoku Europe, koji bi u svakom trenutku mogli eskalirati. Razvijanje posebno dobrih, kulturnih, znanstvenih i političkih odnosa s državama u kojima je prisutna značajna hrvatska dijaspora jedan je od važnijih strateških ciljeva hrvatske vanjske politike – smatra HSP, no ponovno propušta predložiti na koji način bi se ta suradnja mogla poboljšati.

Posebnu pozornost posvećuju Hrvatima u BiH te se kako kažu vanjska politika Hrvatske prema njima treba temeljiti na hrvatskom Ustavu i međunarodnim ugovorima, posebno Daytonskom sporazumu, te sporazumu o prijateljstvu i suradnji između Hrvatske i BiH. Hrvatska treba koristiti sve mehanizme i instrumente Daytonskog sporazuma (Konferencija o implementaciji mira te Provedbeni Odbor), kako bi pomogla da Hrvati u BiH od konstitutivnog naroda ne postanu manjina. Hrvatska treba podržati svaki dogovor političkih predstavnika triju konstitutivnih naroda u BiH (Bošnjaka, Srba i Hrvata) oko novog Ustava, a političke predstavnike hrvatskog naroda u BiH ohrabriti da budu jedinstveni oko bitnih nacionalnih interesa Hrvata u BiH.(iz priloženog zaključujemo da se «aktivna» politika prema Hrvatima u BiH zapravo svodi na poštivanje Ustava i zakona, te u tom smislu ne zamjećujemo značajnije pomake u odnosu na trenutno stanje). Na kraju dolazimo i do hrvatske diplomacije koja po mišljenju pravaša mora biti potpuno profesionalna i domoljubna, te odlično organizirana i educirana. Posebnu pažnju treba posvetiti gospodarskoj diplomaciji, te privlačenju stranih investicija u Hrvatsku i uspješnoj promociji hrvatskog izvoza u svijet.

To bi bio pregled najzanimljivijih dijelova koje je vezano uz vanjsku politiku na svojim internetskim stranicama prezentirala Hrvatska stranka prava. Nakon samog čitanja postavlja se pitanje kako to da stranka s tako izraženom nacionalnom svijesti, koja ne propuštava naglasiti potrebu zaštite vrijednosti Domovinskog rata – niti slova o svojim vizijama odnosa prema Haaškom sudu napisala nije? Da li im je i to promaklo, ili su se po tom pitanju, a nakon blago rečeno traljavog prikupljanja potpisa za referendum o raskidu suradnje s istim - odlučili malo «primiriti» - ostaje nam da vidimo u danima koji dolaze.

M.M.B.

{mxc}