O slučaju "Jagodnjak" na ovom je portalu već bilo riječi i to u prilogu gospodina Hečimovića. Cijeli ćemo problem komentirati još jednom, s obzirom na činjenicu da je riječ o jednom nedopustivom presedanu unutar Lijepe Naše, presedanu koji su prenijeli tek poneki mediji i to apsolutno nezainteresirano. Podsjećamo, u Osnovnoj školi Jagodnjak, koju već desetak dana ne pohađaju učenici 5. razreda, jedinog u kojem je u toj školi omogućena nastava prema hrvatskom programu, jedan od roditelja odlučio je ispisati svoje dijete iz te škole i prebaciti ga u susjedno selo u Osnovnu školu Čeminac. Kao razloge je naveo neprihvatljivo ponašanje Vlade i Ministarstva, te Županije prema hrvatskoj djeci i ravnatelju Milovanu Ležaji. Problem je u ravnatelju Ležaji koji nije želio uvesti nastavu na hrvatskom jeziku u školu koju većinom pohađaju djeca srpske nacionalnosti. Naime, radi se o selu u kojem je većina populacije, oko 80% srpske nacionalnosti. Trenutno, postoji samo jedan razred u kojem je hrvatskoj djeci omogućeno pohađati nastavu na materinjem jeziku. Prema podacima, brojčana situacija je takva da bi se tako nešto moglo organizirati u svim višim razredima te škole. No, kako tvrde roditelji, ravnatelj uporno lažira broj učenika zainteresiranih za nastavu na hrvatskom jeziku, a njima poručuje neka prebace djecu u školu u susjedno selo Čeminac. Problemi u OŠ Jagodnjak traju od lipnja 2003. godine, a kulminirali su prije nekoliko tjedana kada su sva djeca hrvatskog 5. B razreda iz protesta prestala ići u školu. Prije desetak dana istekao je ugovor za petero nastavnika koji su držali predmetnu nastavu u 5. razredu, a njih četvero je zamijenjeno novim nastavnicima srpske nacionalnosti. To je bio povod roditeljima da svoju djecu više ne puste u školu.(mmb)

 

 

Najveća senzacija parlamentarnih izbora održanih ove nedjelje u Hrvatskoj jest izborni neuspjeh, bolje rečeno debakl Hrvatske stranke prava i njenoga predsjednika Ante Đapića. Iako nakon višemjesečnih gafova i reputacije stranke koja se u posljednje vrijeme znatno pogoršala o potpunom iznenađenju ne može biti riječi, ipak, krah ovolikih razmjera malo je tko u Hrvatskoj očekivao i predvidio. Samo jedan za sad osvojeni mandat Ante Đapića znači da u Saboru ne će imati ni klub zastupnika, što je za donedavno jednu od jačih stranaka u Lijepoj Našoj ravno političkoj katastrofi. No, da se situacija za HSP ne razvija u dobrom smjeru moglo se zaključiti već nakon skandala oko izgradnje rukometne dvorane u Osijeku i sukoba s HDSSB-om na lokalnoj razini, kada su pravaši prozvani zbog financijskih malverzavija. Istovremeno, politika Ante Đapića sve se više počela udaljavati od načela i smjernica koje je ta stranka podržavala od svojeg političkog oživljavanja u Hrvatskoj 90-tih godina prošlog stoljeća. Stranka koja se nekad predstavljala kao izrazito državotvorno orijentirana, počela je u tom smislu raditi prevelike kompromise i ustupke pragmatične naravi, koji su jedan za drugim pokazivali sve manje onog što im je nekoć predstavljalo primarni interes, a sve više beskompromisnu Đapićevu želju za vlasti.(mmb)

 

 

Kratka analiza izbornih rezultata vrlo jasno pokazuje kako je HDZ neosporno relativni pobjednik ovogodišnjih parlamentarnih izbora i kako svoju izbornu pobjedu može zahvaliti više činjenici da je hrvatski narod birao po logici – od dva zla izaberi ono manje, nego što je to svojom politikom u proteklom mandatu zaista i zaslužio. S druge strane, koliko je SDP profitirao dovodeći uvjetno rečeno novo lice i «svježu krv» na političku scenu u Hrvata, toliko je taj potez ustvari sam po sebi bio i dvosjekli mač. Jer upravo je politička nedoraslost i nedostatak takta te zaletavanje «grlom u jagode» njihovog novog predsjednika Milanovića, tu stranku najvjerojatnije koštalo izborne pobjede. No, čini se kako je trenutno pravo pitanje – da li je itko od njih zapravo dorastao osobi kojoj ovakav tijesni izborni rezultat omogućuje da donese konačnu odluku o tome koja će od spomenutih stranaka i što nije manje važno – s kime sastaviti novu vladu. Jer, iako je HDZ u ovom trenutku relativan pobjednik izbora, predsjednik Mesić niti u jednom trenutku još nije potvrdio da će upravo Sanaderu povjeriti mandat. Stječe se dojam da će predsjednik, nastavljajući sa programom podrške oporbi kojeg je svesrdno provodio u predizborno vrijeme čekati do posljednjeg trenutka i posljednje mogućnosti da upravo njima povjeri mandat za sastavljanje vlade. Ta opcija postaje tim realnija ako uzmemo u obzir općenitost i nedorečenost odredbe Ustava koja se odnosi na predsjednikove dužnosti i ovlasti u smislu povjeravanja mandata za sastavljanje Vlade, a u kojoj se pojam relativnog pobjednika izbora uopće ne spominje.(mmb)

 

 

Nakon cirkusa s anketama PULS-a koju ova agencija provodila za državni HRT i privatni Jutarnji list, a po kojima je SDP vodio cijeli prošli tjedan i dva sata nakon izbora, na osnovu sada poznatih neslužbenih rezultata može se sa velikom sigurnošću tvrditi kako je HDZ pobijedio na izborima za Sabor 2007. godine. To je već drugi puta za redom da u Hrvatskoj u svezi izbora za Sabor gotovo svi mediji daju jedna predviđanja izbornih pobjednika, a da onda brojanje glasova pokaže drugačije. Valjda po onoj - što se babi htilo to se babi snilo.(mm)

 

 

Povodom nedjeljne obljetnice spomena na žrtvu grada Vukovara, njegovih građana, kao i svih onih koji su svoje živote položili za njega i cijelu Lijepu Našu na Oltar Domovine, donosimo prigodni tekst Tina Kolumbića iz Hrvatskog slova pod nazivom - Vukovar je hrvatski svjetionik. "Kao što je Dubrovnik na jugu Hrvatske bedem hrvatskoga duha i slobode, tako je i Vukovar na istoku Lijepe Naše tvrđava i svjetionik koji će za buduće naraštaje svjedočiti gdje je za čovjeka granica preko koje ne smije prijeći, ako želi biti čovjek. Vukovar će biti i opomena svima koji bi nasiljem htjeli širiti svoj prostor. Zlo više ne će moći preko Vukovara, a duh vukovarskih branitelja bit će na svakoj stopi hrvatske granice".

 

 

Donosimo obavijest  novinara i autora Nenada Piskača o njegovoj knjizi pod naslovom Haag protiv Hrvatske (Akcijski plan u očima medija), koja izlazi početkom prosinca 2007. godine. O čemu se radi? «U središtu pozornosti je Akcijski plan. Preciznije? – Knjiga izlazi u povodu 2. obljetnice uhićenja general-pukovnika Hrvatske vojske gospodina Ante Gotovine; 2. obljetnice svehrvatskog čekanja "brzog i pravednog" suđenja hrvatskom zajedničkom zločinačkom pothvatu oslobađanja okupiranih područja međunarodno priznatog teritorija Republike Hrvatske - članice OUN, pri Međunarodnom kaznenom sudu za bivšu Jugoslaviju u Den Haagu; 2. obljetnice pozitivna mišljenja glavne haaške tužiteljice Carle del Ponte o tome da Republika Hrvatska "u potpunosti surađuje"; 2. obljetnice djelomičnog završetka Akcijskog plana, "širokog skupa mjera", Vlade Republike Hrvatske za koji Predsjednik Republike Hrvatske tvrdi da nije završio».

 

 

Iako je u svim pretežno katoličkim zemljama u svijetu običaj da se biskupi obrate vjernicima pred izbore i upute svoja razmišljanja u skladu s naukom Crkve, u Hrvatskoj očito vladaju neka druga pravila i zaostali balkansko-komunistički mentalitet, gdje predsjednik države prijeti i poziva na zabranu osnovnih ustavnih prava - slobode mišljenja i izražavanja misli, te ustavnog prava vjerskih zajednica. Fascinantna je razina dvoličnosti koju tim i takvim ponašanjem i potezima one najgore politikantske vrste predsjednik iz dana u dan u sve većoj mjeri na sve zabrinjavajućiji način zapravo demonstrira. Takva prljava igra, kojom se najnižim mogućim udarcima pokušavaju političkim protivnicima baciti klipovi pod noge, ustvari je produkt vremena u kojem je Mesić srastao u adekvatan politički kadar, koji se kako danas primjećujemo, kameleonski uspješno prilagođava i snalazi u svakom vremenu i svim promjenama koje ono sa sobom neumitno donosi. Najnoviji biser u nizu predstavlja izjava kojom je nekoliko dana pred izbore oštro počeo kritizirati ni manje ni više nego ekonomsku politiku vlade i njenu orjentaciju na uvoz. Ma nije moguće, da se predsjednik tako nečeg sjetio u samom finalu predizborne utrke, a tu problematiku kroz svoja dva uzastopna predsjednička mandata i dvije vlasti koje su se kroz to vrijeme njegova predsjednikovanja promijenile, gotovo da nije ni dotaknuo (važnije je bilo primjerice odmah umiroviti hrvatske generale, što mu je bio jedan od prvih poteza). Mesić se na taj način po tko zna koji put otvoreno svrstao i priklonio redovima trenutne oporbe, kojoj pokušava pomoći pucajući iz svih mogućih oružja.(mmb)

 

 

Nakon što smo obradili neke od najvažnijih dijelova izbornih programa HDZ-a, SDP-a i HSP-a, na red je došla i koalicija HSS-HSLS-PGS. Suma sumarum sveg što je napisano na njihovim internetskim stranicama sažeto je u sljedećih nekoliko redaka: "Svjesni velikih problema s kojima se moramo zajedno suočiti, predstavljamo Vam program za modernu i razvijenu Hrvatsku. Smanjenje nezaposlenosti, ulaganja u poljoprivredu, borba protiv korupcije, reforma institucija i bolji obrazovni sustav prioriteti su ove Koalicije i našeg programa. Taj program pokazuje kojim smjerom Koalicija namjerava voditi hrvatsku državu. Program sadrži popis ciljeva u svim najvažnijim područjima društvenog i gospodarskog života koje mislimo ostvariti. Njegova je svrha osigurati bolje životne uvjete sadašnjim i budućim generacijama u Hrvatskoj, pripremiti Hrvatsku za europsku obitelj, prihvaćajući norme nove obitelji, i maksimalno očuvati one kvalitete i tradiciju koje Hrvatska ima i njeguje stoljećima. Ako nakon izbora postanemo najjača politička snaga u Hrvatskoj, ovaj će program postati i program Vlade Republike Hrvatske. Ako budemo dio šire koalicijske vlasti, branit ćemo ciljeve navedene u ovom programu jer su ciljevi važniji od vlasti same. Jedina svrha našeg postojanja jest pošteno i odgovorno političko djelovanje na dobrobit svih hrvatskih građana i Republike Hrvatske.". U nastavku se može pročitati koje su mjere spomenute stranke pripremile za ostvarenje svojih ciljeva, iz čega se onda može i nešto više reći koliko su ovi ciljevi ostvarivi ili neostvarivi.