„Prioriteti su inovacije, produktivnost i konkurentnost“

Belgijski premijer Bart De Wever upozorio je na Europskom industrijskom sastanku na vrhu u Antwerpenu 11. veljače 2026. na slabosti europske industrije i prijetnju potpune deindustrijalizacije zbog visokih cijena energije, opsežne regulative te snažne globalne konkurencije Sjedinjenih Država i Kine, što dovodi do zatvaranja tvornica i odvraća ulaganja.

De Wever je poručio da bi Europa mogla postati „industrijski muzej” ako Bruxelles hitno ne provede reforme, smanji administrativne zaprjeke, snizi cijene energije i počne industriju tretirati kao strateški sigurnosni resurs. Pritom je naglasio povezanost europske proizvodne baze s gospodarskom otpornošću, obrambenom spremnošću i geopolitičkom moći, u trenutku kada Unija nastoji uskladiti klimatske ciljeve s konkurentnošću i očuvanjem radnih mjesta.

„Nedavno izvješće o kemijskom sektoru – okosnici europske industrije – donosi zabrinjavajući popis zatvaranja i pada ulaganja. U posljednje četiri godine najavljena zatvaranja u europskoj kemijskoj industriji povećala su se šest puta, što predstavlja gubitak gotovo 10 % proizvodnih kapaciteta.

U zemljama poput naše, Njemačke, Nizozemske i Francuske, situacija je dramatična. Nalazimo se na rubu egzistencijalne krize. Razlozi su poznati: cijene energije, ukupna konkurentnost, regulacija i kineski damping. Svi znamo da moramo promijeniti smjer – i znamo u kojem smjeru treba ići. No ponekad se ipak čini kao da stojimo na zapovjednom mostu broda, gledamo prema horizontu, ali ne možemo dohvatiti kormilo. Zato je danas ovo poziv na djelovanje. Preuzmimo odgovornost – nitko drugi to ne će učiniti umjesto nas. Ljudi u ovoj dvorani odlučit će o budućnosti europskoga prosperiteta.

U svojoj sam zemlji industriji dao tri obećanja: niže cijene energije, konkurentnije troškove rada i jednostavnija pravila. Smanjili smo strukturne troškovne nedostatke rada, uveli kompenzacijske mehanizme za energetski intenzivne tvrtke i preispitali desetke regulatornih zahtjeva. Flamanska regija također je poduzela važne korake kako bi ubrzala izdavanje dozvola i povećala pravnu sigurnost za ulagače.

To su dobri koraci, ali nisu čarobna rješenja. Pokazuju da je napredak moguć, no put je još dug.

Ako želimo govoriti o budućnosti industrije, moramo vjerovati da je industrija – budućnost. Taj rastući osjećaj sada se mora pretočiti u hitno djelovanje. Moramo polaziti od onoga što je izvedivo, a ne samo od onoga što je poželjno. Pragmatizam nije kompromis – on je preduvjet otpornosti.

Bez industrije nema tehnološkoga vodstva. Bez tehnologije nema obrambene sposobnosti. A bez toga nema strateške autonomije. Ako Europa zanemari svoju industrijsku bazu, izgubit će ne samo rast nego i utjecaj, a naposljetku i suverenitet.

Stoga nam je potrebno hitno djelovanje na trima područjima.

Prvo, industriji moramo dati prostor za rast, a ne pravila koja ju sputavaju. Troškovi povezani s emisijama stakleničkih plinova rastu bez obzira na gospodarski rast. Definicije „zelenoga“ ponekad su toliko krute da usporavaju inovacije umjesto da ih ubrzavaju. Potrebna nam je tehnološka neutralnost – uključujući vodik, izdvajanje i skladištenje CO₂, nuklearnu energiju i druge prijelazne tehnologije. Rješenja treba ocjenjivati prema rezultatima, a ne prema etiketama.

Administrativno pojednostavnjenje mora biti odlučno – ne kozmetika, nego „šok-terapija“. Moramo hitno ubrzati ambiciozni cilj smanjenja administrativnoga opterećenja za sva poduzeća za 35 % tijekom ovoga mandata, uz manje obveza izvješćivanja, brže izdavanje dozvola i jedinstvene kontaktne točke za strateške projekte.

Osim toga, moramo preispitati sve zakonodavne prijedloge kako bismo procijenili njihov utjecaj na konkurentnost. Zamrzavanje postojećega zakonodavstva ili smanjivanje nove regulacije ne bi smjelo biti tabu.

Mnogo se govorilo o pismu i Draghijevim izvješćima. Ipak, nakon godinu dana, jedva je jedna od deset Draghijevih preporuka provedena. Upravo u energetici i digitalizaciji – dvama presudnim područjima – napredak je bio najsporiji.

U međuvremenu, godišnji popis zaprjeka na jedinstvenom tržištu svake je godine sve deblji. Čini se da zaprjeke pronalazimo ili dodajemo brže nego što ih uklanjamo. Naša je produktivnost rada već 20 % niža od one u Sjedinjenim Državama. Danas u Europskoj uniji više nego dvostruko više ljudi radi na provedbi i nadzoru pravila nego na inovativnim istraživanjima: 1,7 % naše radne snage bavi se izumima tehnologije budućnosti kako bi naš svijet učinili prosperitetnijim i održivijim, a u međuvremenu, 3,9 % radne snage dane provodi upravljajući regulacijom. To je strašan strukturni nedostatak koji si jednostavno ne možemo priuštiti.

Treba nam okružje u kojem naša industrija može napredovati, a ne ono u kojem ju pravila sputavaju.

Drugo, trebamo partnerstva koja nas jačaju, a ne ovisnosti koje nas slabe. Ne želimo 'Europa na prvom mjestu', a još manje 'Europa sama'. Osobno više volim slogan 'proizvedeno s Europom' nego 'proizvedeno u Europi'. Nemojmo kopirati tuđu glupost. Gospodarska otpornost ne znači izolaciju, nego snagu za suradnju.

Živimo u svijetu koji je sve više oblikovan politikom moći. I Sjedinjene Države i Kina provode industrijske strategije temeljene na razmjeru, brzini i državnoj potpori. Razmišljaju u kategorijama pobjednika i gubitnika. Europa je oduvijek vjerovala u „win-win“. Gospodarstvo nije igra nulte sume i to bi trebala ostati naša snaga. Ali moramo osigurati da se ne pretvorimo u gubitnike u tuđoj igri.

Primjerice, u energetici ne bismo smjeli jednu ovisnost zamijeniti drugom – u opskrbi energijom, kritičnim sirovinama, poluvodičima, baterijama i obrambenoj opremi. Moramo diversificirati lance opskrbe i osigurati pouzdane partnere s kojima možemo trgovati pod jednakim uvjetima. Ne možemo stajati po strani dok druge zemlje, poput Kine, masovno dampingiraju svoju robu na našem tržištu na štetu naših poduzeća. Na to doista ne možemo odgovarati osnivanjem radnih skupina i mirnim razmatranjem novih pravila. To zahtijeva koherentan, fleksibilan i prije svega odlučan i asertivan pristup.

Industrija je danas i pitanje sigurnosti. Rat u Ukrajini podsjetio nas je da čelik, kemikalije, čipovi i energija nisu apstraktne ekonomske varijable, oni određuju našu sposobnost obrane.

Mnogi partneri žele surađivati s nama – zemlje ASEAN-a, Indija, Kanada, Australija... Trebali bismo brže napredovati u sklapanju trgovinskih sporazuma i strateških partnerstava te u jačanju lanaca opskrbe – ne iz ideologije, nego iz nužnosti.

Treće, želimo da poduzeća ulažu ovdje, grade ovdje, šire se ovdje. No Europa sudjeluje s tek 5 % globalnoga rizičnoga kapitala. Sjedinjene Države privlače otprilike deset puta više. Previše se naših rastućih poduzeća seli u inozemstvo kada počnu rasti. Već smo u zaostatku na startnoj crti.

Prava unija štednje i ulaganja ključna je dugoročno, ali kratkoročno moramo hitno ubrzati napore kako bismo privukli i razvili nove kritične i strateške projekte na europskom tlu. Tehnološka utrka nije sprint, nego utrka s preponama. Novi igrači mogu sustići ostale, a lideri mogu posrnuti. Europa možda zaostaje, ali još je itekako u igri.

Moramo aktivno privlačiti i razvijati strateške projekte – čiste tehnologije, obrambenu proizvodnju, napredne materijale, umjetnu inteligenciju, biomedicinu. Europa se još uvijek može učiniti nezamjenjivom u izgradnji i širenju takvih industrija diljem svijeta.

Ako istodobno uspijemo napraviti iskorak u integraciji europskoga tržišta – jer i dalje postoje brojne zaprjeke trgovini uslugama i robom unutar EU-a – možemo spojiti potrebu za ulaganjima s ambicijom stvaranja ekosustava za održivu tehnološku inovaciju i rast.

Dame i gospodo, Europa ostaje privlačno tržište – demokratsko, utemeljeno na pravilima, slobodno, tržišno orijentirano, stabilno i s odgovornim vodstvom. Velik dio svijeta nam na tome zavidi, kao i na stotinama milijuna potrošača i velikoj štednji. Svijet nas promatra – neki s dobrom voljom, drugi s manje dobrim namjerama.

Ako želimo gospodarsku otpornost, stratešku snagu i održiv prosperitet, snažna industrijska baza je neizostavna.

Vi ste ključ prosperiteta. Vi ste ključ moći i utjecaja za promjenu svijeta nabolje. Trenutak je sada. S novim višegodišnjim financijskim okvirom pred nama, moramo postaviti prioritete. Europa mora prestati pokušavati raditi sve, svagdje i odjednom. Postoji jasna trojka prioriteta: inovacije, produktivnost, konkurentnost.

Na to se moramo usredotočiti. U suprotnom, dekarbonizacija Europe postat će sinonim za njezinu deindustrijalizaciju, a naposljetku i za siromaštvo i nevažnost.

Na nama je. Ako želimo da Europa bude važna u svijetu, naša industrija mora nam biti važna“, rekao je u svojem govoru belgijski premijer.

(hkv)