Ipak se kreće

Hrvatski lipicanci, koji su 1991 godine ukradeni, odnosno odvedeni preko susjedne BiH u Srbiju najvjerojatnije će, kako trenutno stvari stoje biti vraćeni kući. Podsjećamo, nakon dugogodišnjih apela hrvatske javnosti usmjerenih političkom vrhu države da se po tom pitanju nešto poduzme, te akcija od strane udruga koje se zalažu za očuvanje hrvatske baštine – stvar se ipak pokrenula s mrtve točke.

Potkraj kolovoza u Novom Sadu sastali su se ministri poljoprivrede Hrvatske i Srbije – Čobanković i Milosavljević te dogovorili formiranje mješovitog tima veterinarskih stručnjaka, koji bi zajednički obavio sve potrebne provjere i utvrdio njihovo trenutno zdravstveno stanje. A ono je, sudeći po svim informacijama koje sa ergele Bukinac gdje se konji nalaze pristižu, nikako nije dobro.

 Čak su se i srbijanske udruge za zaštitu životinja pobunile na zastrašujući prizor konja koji su toliko izgladnjeli da im se rebra mogu prebrojati čak i iz veće udaljenosti. Tijela su im prekrivena ranama i ožiljcima, a slabost je tolika da nakon što od iznemoglosti padnu jedva smognu dovoljno snage da ponovno ustanu. Veći broj lipicanaca prodan je na crnom tržištu, a oni koji nisu, ostali su na milost i nemilost nemilosrdnom vlasniku ergele, koji ih je ovako jadne i zapuštene još bahato i bezobrazno htio i unovčiti.

Zapanjuje i podatak da je donacijama hrane koje su tu i tamo dolazile od strane države hranio vlastite konje. Postavlja se pitanje zašto ni jedna od vladajućih struktura u Hrvatskoj, a u ovom periodu izmjenilo ih se već nekoliko, nije poduzela konkretne korake da se omogući povratak tih prekrasnih i plemenitih bića koji čine značajan dio hrvatske tradicije?

Toliko se pričalo o tome kako su uspostavljeni kvalitetni odnosi između dviju država, zašto su konji ostali zaboravljeni, radi li se o potpunom nemaru s naše strane, ili ipak o činjenici da kvalitetan dijalog na tu temu nije mogao biti uspostavljen, što u tom slučaju baca veliku sjenu na «dobrosusjedske» odnose kakve se hrvatskoj javnosti stalno pokušavalo prikazati.

Bilo kako bilo, životinje se konačno vraćaju kući, ergele u Đakovu i Lipiku izjavile su spremnost za prihvat, nadajmo se da će ih se što veći broj uspjeti oporaviti i biti i dalje svojoj zemlji na diku i ponos. Ako se ipak nije predugo čekalo.

M.M.B.

{mxc}