Marko Babić, istinski heroj Domovinskog rata, nedavno je preminuo od moždanog udara u 42. godini života. Tu tužnu vijest prenijeli su svi mediji istaknuvši njegove ratne zasluge, posebice u obrani grada Vukovara. Duboko žaljenje izrazila je i Vlada, u čije je ime potpredsjednica Vlade Jadranka Kosor između ostalog poručila kako se njegov doprinos nikada ne će i ne smije zaboraviti.

Međutim, znakovito je kako se vladajuća elita tek sada prisjetila Marka Babića, čovjeka koji je cijeli svoj život posvetio obrani nacionalnih interesa, kako na prvim linijama fronte, tako i nakon rata kada je svojim projektom, dokumentarnim serijalom o opsadi i padu Vukovara, "Junaci Domovinskog rata" pokušao široj javnosti približiti sliku o borbama u Vukovaru. No, taj je veliki projekt, temeljen na činjenicama i autentičnim događajima, s ciljem da posluži kao ishodište svih budućih istraživanja bitke za Vukovar, naišao na neprobojni medijski zid. HTV, kao nacionalna televizija, nije pokazala nikakav interes za njegovo prikazivanja, dok, primjerice, skandalozan dokumentarni film "Lora - svjedočanstva" nije imao takvih problema, već je štoviše prikazan kao svojevrstan pritisak neposredno prije izricanja sudske presude u slučaju Lora.

Tek nakon pritisaka javnosti, koja je dobrim dijelom bila šokirana prikazivanjem uratka Nenada Puhovkog o Lori, i protesta braniteljskih udruga, HTV se odlučio prikazati jednu epizodu iz serijala "Junaci Domovinskog rata" pod naslovom "Žuti mravi i pustinjski štakori". Time je trebalo zadovoljiti i primiriti javnost, no i pri tome se gledateljstvo nije ostavilo na miru, već je ono moralo trpjeti voditelja koji je uporno pokušavao posvađati vukovarske branitelja koji su bili pozvani u studio.

Marko Babić postao je dakle zanimljiv jedino u trenutku kada se osjetilo da se na njemu mogu skupiti jeftini politički bodovi. Tako se Vlada posebno potrudila iskazati brigu oko njegova pogreba. No, kroz sve ove godine ta ista Vlada dobrim dijelom je doprinijela tome da se o zločinima u Domovinskom ratu danas višestruko više priča nego o njegovim junacima. Stoga je pažnja koju je Babić dobio od strane hrvatskih političara i medija nakon što je umro posebno licemjerna.

Nažalost, nije to jedina licemjernost vezana uz pogreb Marka Babića. Nakon pada vojnog helikoptera MI-8, pri kojem su tri osobe izgubile život, Vlada se odmah oglasila tražeći hitnu istragu. No, cijela ta pompa bila je inscenirana prvenstveno kako bi se izbjegla politička šteta. Jer, kako se može govoriti o iskrenoj zabrinutosti Vlade nad stanjem u Hrvatskom ratnom zrakoplovstvu kada je u svojim izvješćima 2004. i 2005. sama Vlada zaključila kako je stanje vojne opreme krajnje alarmantno, da bi u izvješću 2006., očigledno iz političkih razloga, odjednom ocijenila kako je stanje zadovoljavajuće. Čak se i u Saboru raspravljalo o nezadovoljavajućem stanju vojne opreme, posebice vojnih helikoptera i školskih zrakoplova. Međutim, na sva upozorenja Vlada se oglušila. I to je najveća tragedija sadašnje hrvatske politike, jer bez obzira koja se stranka dokopa vlasti, vlastiti probitci postaju i ostaju jedini prioritet.

Marko Babić posvjedočio je svojim životnim putem da vlastiti probitci ne moraju biti jedinim prioritet. Svojim ratnim putem pokazao je kako se brani Domovina, a radom na serijalu "Junaci Domovinskog rata" pokazao je kako se brani istina o Domovinskom ratu. A ova istina prije ili kasnije zauzet će mjesto koje treba u hrvatskom društvu, ma koliko se neki trudili da to tako ne bude.

Z. D. K.

{mxc}