Što je problem sa Daytonom? Zasto je Dayton bio toliko koristan za agresora, a tako poguban za Bosnu i Hercegovinu? Odgovor je jednostavan: Zato što je Dayton tako napravljen da sve ono što su Srbi željeli su odmah po potpisivanju Daytona i dobili od naših političara, a to je promjena ustava kojom se osniva RS. S druge strane, povratak izbjeglica i ostalo za što su Bošnjaci bili zainteresirani ostavljeno je za neka neodređena buduća vremena. Takav nebalansiran ugovor se u civiliziranom svijetu zove "prevara" i "zavjera". Naime, svatko zna da je jedina garancija da će ugovor biti implementiran na obostrano zadovoljstvo ako potpisnici ugovora istovremeno ispunjavaju svoje obaveze, i ni jedna strana ne pristaje na povjerenje.

U intervjuu za BBC Silajdžić se žali da daytonski Aneks 7 (povratak izbjeglica) nije implementiran i za to optužuje neku imaginarnu "internacionalnu zajednicu". Međutim, on je taj koji je dogovorio i potpisao takav ugovor iako je znao da ne postoje nikavi mehanizmi koji bi omogućili uspješan povratak izbjeglica, čim se promjeni ustav i usposatvi Republika Srpska sa njenom policijom i svim drugim državnim mehanizmima kojima je jedini cilj da sačuvaju stečeno stanje. Ja sam jedan od trojice članova tadašnjeg Bosanskog kongersa koji smo Silajdzića zvali u Daytonu i upozoravali na sve opasnosti Daytona i molili da ne potpisuje. On je meni spustio slušalicu kada je ostao bez argumenata. I prof. Boyle, koji je tada bio još savjetnik BiH Vlade, je također analizirao Dayton, i to veoma podrobno, i upozoravao protiv potposivanja, izjednačujući to sa kapitulacijom. Boyleova analiza u originalu na Engleskom je na ovom linku http://www.hdmagazine.com/bosnia/legal/boyle-2e.html. Boyleova analiza prevedena na Bosanski je na slijedećem linkuhttp://www.hdmagazine.com/bosnia/legal/boyle-2b.html.

Razlog zašto smo mi tada zvali Silajdžića, a ne nekog drugog od BiH političara u Daytonu je bio to što smo mislili da je on žestoka opozicija Daytonu. Plakao je pred majkama Srebrenice i kleo se: "Ja vas nikada neću izdati." U stvari to je bila samo licemjerna predstava za bosansku publiku da nas uljuljka u lažnoj sigurnosti da on ne će dozvoliti kompromise protiv Republike BiH u Daytonu. Iz Holbrookeovih memoara međutim saznajemo da nije bilo nikavih problema ni od strane Silajdžića ni od strane Izetbegovića da Srebrenica pripadne 1/1, tj. bez ikave autonomije, Republici Srpskoj. Klauzule Daytona za koje su Bošnjaci bili zainetresirani nikada nisu ozbiljno bile ni planirane da se provedu jer predstavnci Republike BiH (Silajdžić i Izetbegović) su pristali da Dayton stupi na snagu odmah, čak i prije ratifikacije u Skupštini Republike BiH. (Tako je Dayton postao naše "faktičko stanje", ali nije legalan i ta nelegalnost Daytona je jedini razlog što svijet traži promjenu Ustava i sto RS ne može biti priznata kao nezavisna drzava. Međutim, ako bi je mi legalizirali u novom ustavu, ona bi se mogla otcijepiti bez obzira na genocidnu prošlost.

Ovdje napomenimo da i svijet, preko Lajčaka, traži promjenu Daytona, pa izdajnici više nemaju opravdanje da "ne smiju raditi protiv Daytona", jer ce tobože biti proglašeni "antidaytonskom snagom". Dakle, to što su "naši" implementirali odmah Aneks 4, tj. Daytonski Ustav, dalo je Srbima sve što su željeli od Daytona i čak im omogućilo da blokiraju ostale klauzule Daytona, za koje su bili zainteresirani Bošnjaci i Hrvati, kao npr. povratak izbjeglica. Tako se rani povratak izbjeglica nije ni dogodio i ružni ožiljak na licu Bosne i Herecgovine je "zabajatio". To je zavrsila monstruozna prevara bosanskog naroda od strane agenata jugoslovenskih tajnih službi Silajdžićaa i Izetbegovića koji su instalirani na čelo države uoči rata. Clintonova administracija je također odigrala sramnu ulogu u Daytonskoj zavjeri protiv žrtava genocida, čime je osramotila Sjedinjene države, bez obzira što administracija ima opravdanje da su "bošnjački lideri potpisali Dayton". Američka Adminstracija je bila suučesnik daytonskog zločina jer je zasigurno znala da Silajdžić i Izetbegović rade za srpskog agresora, a ipak je pristala se uključiti i tako dati kredibilitet procesu kojim je uništena jedna država članica UN, žrtva tako temeljito pripremljene agresije.

I kasnije, kada su zakoni Republike BiH usklađivani sa daytonskim ustavom, članovi Silajdžićeve stranke su usvajali zakone koji su učvršćivali podjelu države, tj. koji su jačali RS. Zato je nedavno bivši visoki predstvnik Ashdown u intervjuu za Avaz ispravno konstatirao da je sada Bosna i Hercegovina bliže konačnoj podjeli nego što je bila 1995. U intervjuu za BBC, Silajdžić je izjavio da su Bosni i Hercegovini ruke bile vezane jer nam je "internacionlna zajednica nametnula embargo na oružje". Međutim, istina je da su "naši" lideri, Silajdžić i Izetbegović krivci za očuvanje embarga na oružje armiji BiH cijelo vrijeme rata. Izetbegović je u dva navrata odbio američko naoružavanje Armije RBiH, o čemu smo detaljno pisali u prethodnim Glasnicima. Detalje možete naci na linku http://republic-bosnia-herzegovina.com/. Dakle, upravo je Silajdžić jedan od krivaca za situaciju u kojoj se nalazi Bosna i Hercegovina, i njegov patriotizam u intervjuu za BBC je samo predstava za naivne.

dr. Muhamed Bogovac
Online glasnik Nacionalnog kongresa BiH

{mxc}