Nakon što smo obradili neke od najvažnijih dijelova izbornih programa HDZ-a, SDP-a i HSP-a, na red je došla i koalicija HSS-HSLS-PGS. Suma sumarum sveg što je napisano na njihovim internetskim stranicama sažeto je u sljedećih nekoliko redaka: "Svjesni velikih problema s kojima se moramo zajedno suočiti, predstavljamo Vam program za modernu i razvijenu Hrvatsku. Smanjenje nezaposlenosti, ulaganja u poljoprivredu, borba protiv korupcije, reforma institucija i bolji obrazovni sustav prioriteti su ove Koalicije i našeg programa. Taj program pokazuje kojim smjerom Koalicija namjerava voditi hrvatsku državu. Program sadrži popis ciljeva u svim najvažnijim područjima društvenog i gospodarskog života koje mislimo ostvariti. Njegova je svrha osigurati bolje životne uvjete sadašnjim i budućim generacijama u Hrvatskoj, pripremiti Hrvatsku za europsku obitelj, prihvaćajući norme nove obitelji, i maksimalno očuvati one kvalitete i tradiciju koje Hrvatska ima i njeguje stoljećima. Ako nakon izbora postanemo najjača politička snaga u Hrvatskoj, ovaj će program postati i program Vlade Republike Hrvatske. Ako budemo dio šire koalicijske vlasti, branit ćemo ciljeve navedene u ovom programu jer su ciljevi važniji od vlasti same. Jedina svrha našeg postojanja jest pošteno i odgovorno političko djelovanje na dobrobit svih hrvatskih građana i Republike Hrvatske.". U nastavku se može pročitati koje su mjere spomenute stranke pripremile za ostvarenje svojih ciljeva, iz čega se onda može i nešto više reći koliko su ovi ciljevi ostvarivi ili neostvarivi.

 

 

Američki savezni sud u Detroitu u utorak je odlučio da Kanađanin srpskog podrijetla Goran Pavić, uhićen na granici sa SAD-om pod optužbom za ratne zločine u Hrvatskoj, ostaje u ekstradicijskom pritvoru do daljnjega, a od Hrvatske je zatraženo da unutar dva mjeseca da dodatne informacije o optužbama za koje se Pavić tereti, rekao je glasnogovornik Imigracijske i granične službe SAD-a. Pavić, koji je bio pripadnik srpskih paravojnih snaga u Hrvatskoj 1991/1992. godine, optužen je za ratne zločine protiv hrvatskih civila u selu Sotinu kraj Vukovara. Optužen je 2006., u skupini od 17 pripadnika srpskih paravojnih snaga, za "ubojstva, premlaćivanje, zastrašivanje i zatvaranje" mještana Sotina, od kojih se 35 još vodi među nestalima. No, koliko je Goran Pavić stvarno blizu izručenja Hrvatskoj veliko je pitanje. Naime, dosadašnja praksa pokazala je da i ono malo uhićenih koje preko međunarodnih tjeralica tražila Hrvatska slabo ili nikako ne pojavljuju pred domaćim sudovima.(mmb)

 

 

Nakon što je na suđenju generalima Ademiju i Norcu 26. rujna ove godine svjedok Stevo Jović - bivši milicajac iz Divosela - naveo kako mu je rečeno da su mu ženu živu nabili na kolac, ova priča je u ponedjeljak dobila neki sasvim drugačiji epilog. Naime, umirovljena ravnateljica riječkog Zavoda za sudsku medicinu Renata Dobi-Babić izjavila je na suđenju za ratne zločine u Medačkom džepu da niti jedno tijelo na kojem se radila obdukcija nije imalo tragove masakriranja i da niti jedna žena nije bila nabijena na kolac. Time je izravno i demantirala svjedočenje pukovnika Hrvatske vojske Marka Jagetića koji je 8. listopada potvrdio kao očevidac priču Steve Jovića: "Točno je da je supruga ovog gospodina koji je tu bio jučer bila nabijena na kolac. Ja sam to vidio.“ Ako je, dakle, Jagetić lagao, ne bi li Državno odvjetništvo trebalo pokrenuti kazneni postupak protiv lažnog svjedočenja? Naravno da bi, no, što bi onda Državno odvjetništvo s mnogim drugim sumnjivim svjedocima optužbe?(mmb)

 

 

Iz Večernjeg lista prenosimo komentar Milana Ivkošića o vođi SDP-a Zoranu Milanoviću. Kao povod za ovaj komentar, Ivkošiću je poslužilo Milanovićevo javno, prije bismo mogli reći izjednačavanje nego usporedba, predsjednika HDZ-a Ive Sanadera sa Slobodanom Miloševićem. Ivkošić se ne zadržava tek ne komentaru te izjave, već iznosi psihološki i mentalni portret predsjednika SDP-a Zorana Milanovića. "Od svojih ideoloških predaka Milanović je naslijedio lakoću suđenja o drugima. No treba ga podsjetiti da je on predsjednik stranke koja je naslijedila isti Savez komunista kojemu je pripadao i Slobodan Milošević. Ni Tuđmana, ni HDZ-a, ni Sanadera još nije bilo ni na vidiku kad su jednoj Partiji pripadali Ivica Račan i vođa podivljalih srpskih masa koje su na “mitinzima istine” uzvikivale “Hoćemo oružje!” Kad se pojavila stranka, sa dr. Franjom Tuđmanom na čelu, koja je narodu davala nadu da će od toga oružja zaštititi Hrvatsku, Račan ju je, s lako prepoznatljivom optužbom da hoće rušiti Jugoslaviju, nazvao “strankom opasnih namjera”."(djl)

 

 

 

 

Zanimljiva je činjenica da se ovih dana, potaknuti nizom nebuloznih izjava kojima nas redovito časti predsjednik Mesić, kao kritičari njegovih poteza i izjava počinju oglašavati i neki mediji kojima to inače baš i nije uređivačka politika. U tom smislu donosimo komentar Tomislava Klauškog s portala Index.hr, koji se vrlo oštro osvrnuo na Mesićevo ponašanje posljednjih tjedana, spominjući i prijašnje afere. Iako se s nekima od iznesenih tvrdnji ne bi mogli složiti, svakako se čini vrijednim pročitati osvrt na Mesićeve poteze iz perspektive onih koji obično slažu s njegovom politikom. "Prije dva tjedna Mesić je izletio s idejom velike koalicije SDP-a i HDZ-a i nije se zaustavljao danima. E kad je saga o koaliciji definitivno dosadila Bogu i vragu, novinari je izvrtili, a stranke demantirale do besvijesti, Mesić se odjednom prebacio na drugu temu: Pelješki most. Sjećate se kako se ne tako davno šef države odlučno usprotivio gradnji tog Skadra na Pelješcu, tvrdio da je to propast za Hrvatsku, da nam to ne treba i slično? Onda je naglo zašutio, kako to već običava kad mu neka tema dosadi, da bi se odjednom trgnuo iz drijemeža upravo u trenutku kad je HDZ taj monstruozni projekt počeo koristiti u kampanji. I onda, u trećem činu ovog političkog vodvilja, Mesić na pozornicu izlazi kao čuvar Ustava i demokratskog poretka, kritizirajući vojnog ordinarija Jurja Jezerinca zbog miješanja u kampanju, odnosno napada na SDP".

 

 

Prije dva dana na portalu smo donijeli najvažnije dijelove gospodarskih programa dviju trenutno najjačih političkih stranaka u Hrvatskoj – HDZ-a i SDP-a. Naime, primijetili smo da se u hrvatskim tiskovinama i medijima općenito na jednom mjestu kratki sažetak političkih programa gotovo pa i ne može pronaći, ili su ti podaci «izgubljeni» u moru općenitosti. Ovog puta donosimo osnovne smjernice vanjske politike, koju bi, da pobjedi na ovogodišnjim parlamentarnim izborima provodila Hrvatska stranka prava. Činimo to iz razloga što njihov gospodarski program sam po sebi ne donosi ništa posebno novog, odnosno onog što već nismo imali prilike pročitati u programu HDZ-a i SDP-a. S druge strane, pravaši vole isticati kako se njihov smjer vanjske politike temelji na nešto drugačijim stavovima nego što su to stavovi HDZ-a i SDP-a. Da li je tome odista tako može se vidjeti u nastavku gdje smo saželi njihove vanjskopolitičke ideje. Krenimo od onoga što pravaši pišu u uvodu. "Hrvatska stranka prava, kao najstarija hrvatska politička stranka, vanjskoj politici Hrvatske pridaje veliko značenje, jer je ona temelj zaštite nacionalnih interesa. Vanjska politika HSP-a temelji se na čvrstom poštivanju međunarodnog prava, jasno određenim vanjskopolitičkim ciljevima i aktivnoj ulozi diplomacije. Vanjska politika Hrvatske ne smije biti od nikog i ničim nametnuta i ovisna. Ona mora biti izraz htjenja hrvatskog naroda i građana Republike Hrvatske, te izraz najvećeg stupnja konsenzusa parlamentarnih političkih stranka u Hrvatskoj. HSP smatra da vanjskopolitički položaj i snaga Hrvatske izravno ovisi o unutarnjoj politici, socijalnoj i gospodarskoj stabilnosti, te funkcioniranju pravne države". Vrlo lijepo, no i vrlo općenito objašnjenje.(mmb)

 

 

Zoran Vukman u Hrvatskom slovu postavlja pitanje da li je vjera izgubila prostor u današnjem javnom životu, te ako je tomu tako – koji su uzroci takvog stanja? Konstatira kako je u današnje vrijeme posebno važno ne samo propovjedati religijske postulate, nego ih živjeti i realizirati usprkos svim otegotnim okolnostima i izazovima koje moderno doba sa sobom nosi.  "Nama ponekad nedostaje te hrabrosti da zapaljeni Duhom krenemo korak dalje. No treba biti realan: danas su u smislu medijske evangelizacije i svjedočenja najteža vremena za kršćane. Najmoćniji i najbogatiji mediji u pravilu su sve nenaklonjeniji kršćanima jer Kristova poruka udara u oklopljene savjesti i skrivene interese velikih gazda. Ako bismo parafrazirali onu izreku o Bogu i bogatstvu, onda bi mogli reći da su stvari došle dotle da se može reći: ne može se služiti i Bogu i moćnim medijima koji su postali moć za sebe i paralelne institucije neformalne društvene vlasti. Novinski magnati moćnici su poput bankara, državnika, političara i sudaca, koji kroje mentalitet i kartu novoga svjetskoga poretka. Bilo kakva monoteistička religija, a prije svega kršćanstvo, za njih je smetnja jer poziva na preispitivanje savjesti, ulazi u ljudsko srce i razotkriva njegove namisli".