U zadnjih više od deset godina odnosi između Slovenije i Hrvatske konstantno se zatežu zbog graničnih pitanja, a svako malo slovenski zahtjevi bivaju sve veći. No, iako bi netko mogao za ovakvo stanje prvenstveno okrivljivati slovenske susjede, glavni izvor problema zapravo su hrvatski političari. Primjerice, slovenski zahtjevi za razgraničenjem u Piranskom zaljevu činili su se niz godina potpuno neostvarivima do parafiranja sporazuma Drnovšek-Račan, u kojem je Račan na štetu hrvatske strane pristalo na rješenja koja nigdje drugdje nikada nisu viđena i koja su davala Slovencima znatno više nego što su prije toga tražili. Time nas je slovenska strana podučila kako se sve može dobiti od Hrvatske, samo treba biti strpljiv i čekati da u Hrvatskoj naiđe politička garnitura s kojom ništa nije nemoguće, pa i ustupljivanje teritorija u zamjenu za malo tapšanja po ramenu.

 

 

Iz Hrvatskoga slova prenosimo članak Zorana Vukmana koji daje svoje viđenje objave dokumenata s Brijuna. Primijećuje dobro da je: "Teško pretpostaviti da bi se u jednoj normalnoj zemlji i stabilnoj demokraciji, s narodom koji ima povijesnu i političku samosvijest i zrelost, mogli po medijima i sudištima razvlačiti dokumenti od najveće povjerljivosti i važnosti kao što je to za nas tzv. brijunski transkript. "A za samu činjenicu da je zvučni zapis s brijunskog sastanka emitiran na televiziji kaže da je: "skandalozna, u pravnom i moralnom smislu, a još je skandaloznija činjenica da je mogao biti krivotvoren!" Na kraju ostaje pitanje: "Laž na laž, afera na aferu, frustracija na frustraciju – vjeruje li više itko u nešto čisto, vjerodostojno, solidarno, čovječno?"

 

 

U Hrvatskoj se kako izvještava Hrvatski list državna odličja i dalje dijele vrlo olako. No, posebnost današnje situacije je da se najveća hrvatska odličja daju i onima koji su bili izričito protiv Hrvatske, poput Gerharda Schrödera. Njega je predsjednik Stjepan Mesić odlikovao Veleredom kraljice Jelene s lentom i Danicom za "zasluge u promicanju hrvatskih interesa". Ostaje pitanje o kojim se to zaslugama radilo kad je poznato da je Schröder kao socijaldemokrat bio među onima koji su stalno ponavljali: "da je Bonn prerano priznao Hrvatsku i Sloveniju. A to je bilo poslije vukovarske tragedije". No, možda je to odličje zaslužio za vrijeme Račanove vlade kada je rekao "kako Gotovinu nije moguće pronaći jer nije u Hrvatskoj". No, on nije rekao primjerice da Gotovinom slučaju ne treba pristupati jednako kao i slučajevima Karadžića i Mladića. Zato nije baš jasno čime je to točno Schröder zaslužio tako visoko odličje u povodu 15. obljetnice hrvatske neovisnosti. (zdk)

 

 

Iz novog broja Glasa Koncila prenosimo razmišljanja porečko-pulskog biskupa Ivana Milovana o našem odnosu prema kulturnoj i prirodnoj baštini kao važnom čimbeniku turističke ponude. Autor ističe da bismo tu baštinu trebali cijeniti zbog nas samih, a ne samo zbog ztoga što se može "prodati" turistima.

 

 

Prenosimo Hininu vijest o polaganju vijenca na grob preminulog ratnog ministra obrane Republike Hrvatske Gojka Šuška prigodom devete obljetnice njegove smrti. U posebnom priopćenju predsjednik Hrvatskog generalskog zbora Marinko Krešić naveo je: "Devet godina nakon smrti grob Gojka Šuška ostao je mjesto sjećanja na dane ponosa i slave, kada je stvarana pobjednička vojska i obranjena hrvatska država".

 

 

U Večernjem listu Anita Malenica je napisala komentar o tome kako baš nitko iz HDZ-a nije došao na devetu godišnjicu smrti ratnog ministra obrane Gojka Šuška položiti vijenac na njegov grob: " Tuđmanu se državna i stranačka svita tu i tamo pokloni i oda počast, a HDZ-ov se vrh na Tuđmana zna pozvati makar uoči svakih parlamentarnih izbora, kako bi mobilizirao birače, no Šušak i u tom slučaju biva prešućivan”. Neki će reći da su gospoda u HDZ-u bila prošli tjedan previše zauzeta uzdizanjem lika i djela Ivice Račana. U svakom slučaju, Račan se barem nije na hrvatskoj političkoj sceni ulizivao svojim protivnicima, što ga je činilo u tom segmentu principjelnijim od današnje gospode u HDZ-u.

 

 

O djelovanju udruge Documenta (čita se "dokumenta", a ne "dokumenti") već smo više puta pisali na portalu, počevši od "Međunarodne konferencije o utvrđivanju istine nakon ratnih sukoba" koju je ova udruga organizirala u Zagrebu, pa do napada na pismo 20 akademika i 10 povjesničara u kojem su oni upozorili na nestručno i zlonamjerno iskrivljavanje povijesti u udžbenicima za osnovnu školu.  Toma Podrug u Hrvatskom slovu piše o "Javnom razgovoru o otvorenim pitanjima novije hrvatske povijesti" u povodu knjige Slavka Goldsteina "1941. godina koja se vraća" koji je također organizirala Documenta. Izdvajamo: "...kad pročitah da će govornici biti Ivo Banac, Marko Grčić, Mirjana Gross, Miljenko Jergović, Ivan Lovrenović, Latinka Perović i Eugen Pusić u Novinarskom domu u Zagrebu 28. ožujka 2007. godine gdje za Documentu potpisuje Vesna Teršelič, a za Novi Liber Sanja P. Goldstein, uhvati me i lagana vrućica kao da sam pozvan na ples duhova pokojnika, pa se upitah: Zar oni koji nisu željeli hrvatsku državu i koji nisu ni jednom rečenicom teksta ni sudjelovanjem u njezinoj obrani i oslobođenju (a koji hoće dokazivati svojim relativnim dokazima sve što namjeravaju, a čega se suzdržavaju oni koji su savjesniji i izbirljiviji u dokazima), mogu usavršavati svojim idejama, porukama i savjetima kad je znano da je samo ljubav graditeljska?".

 

 

Malo smo pogledali kako je dnevni tisak prenio vijest o tome da je udruga "Jedino Hrvatska" podnjela Zahtjev Ustavnom sudu RH da ispita zakonitost političkog rada sadašnje hrvatske izvršne vlasti. Dva vodeća dnevnika, Večernji i Jutarnji list, donijela su tek kratke članke, a mi ovom prilikom prenosimo onaj iz Jutarnjeg lista.