Pozivnica za ples jugoslavenskih duhova

Budući da s više strana i adresa dobivam pozivnice, ipak me je jedna od njih toliko prenerazila jer ne pripadam politički, moralno i estetski tom svijetu koji me poziva: "POZIVNICA – Centar za suočavanje s prošlošću Documenta i Novi Liber imaju čast pozvati Vas na Javni razgovor o otvorenim pitanjima novije hrvatske povijesti u povodu knjige Slavka Goldsteina "1941. godina koja se vraća". Zar je hrvatsko pamćenje tako kratko, pa nam ga stalno obnavljaju?

A još kad pročitah da će govornici biti Ivo Banac, Marko Grčić, Mirjana Gross, Miljenko Jergović, Ivan Lovrenović, Latinka Perović i Eugen Pusić u Novinarskom domu u Zagrebu 28. ožujka 2007. godine gdje za Documentu potpisuje Vesna Teršelič, a za Novi Liber Sanja P. Goldstein, uhvati me i lagana vrućica kao da sam pozvan na ples duhova pokojnika, pa se upitah: Zar oni koji nisu željeli hrvatsku državu i koji nisu ni jednom rečenicom teksta ni sudjelovanjem u njezinoj obrani i oslobođenju (a koji hoće dokazivati svojim relativnim dokazima sve što namjeravaju, a čega se suzdržavaju oni koji su savjesniji i izbirljiviji u dokazima), mogu usavršavati svojim idejama, porukama i savjetima kad je znano da je samo ljubav graditeljska?

Opet sam se upitao: Zar otići na taj skup i slušati ljude s popisa Pozivnice i podnijeti svu tu njihovu političku prošlost i djelatnost čija je istina mimoišla želje i vjerovanje u ono što je prenijela u našu sadašnjost cijela povijest hrvatskoga naroda i tradicija kako je jedini uvjet opstanka hrvatskoga naroda stvoriti hrvatsku državu? Zar otići slušati S. Goldsteina koji skupa sa sinom mu u neprestanoj optužbi da je NDH stvorena na zločinima i da se ta godina vratila kako sugeriraju s predstavljenom knjigom, a stalno skrivaju kao nekakvi "povjesničari" istinu da su srpski četnici iz Hrvatske po nagovoru velikosrpske politike iz Beograda prvi počeli - 1939. stvaranjem Banovine Hrvatske, 1941. stvaranjem NDH, a i 1991. stvaranjem referendumskom voljom demokratske i višestranačke Republike Hrvatske, oružanim ustancima, ubijanjem hrvatskih ljudi i paljenjem hrvatskih sela i gradova svoj ples smrti i uništenja svega što je hrvatsko i katoličko?

Pa i prvi govornik na ovom "Javnom razgovoru" Ivo Banac stalno tvrdi da je i prvi Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman – najzaslužniji za stvaranje, obranu i oslobađanju hrvatske države - ratni zločinac, te tom tvrdnjom hoće dokazati, s obzirom da je vrhovni zapovjednik hrvatske vojske "ratni zločinac" da je i ta država Hrvatska stvorena na ratnim zločinima.

Zatim s Pozivnice govornik Marko Grčić, veliki titoist i branitelj Titovih djela i spomenika vladavine "okrutnog optimizma", iako načitan, nije pročitao zapovijest iz 1945. godine tog njegovog velikog miljenika i "državnika" J. B. Tita: "Revolucija mora ići nesmiljeno svojim tokom. Poginut će i po koji nevini, ali je sigurno da će nestati svi negativni elementi!" Što je to značilo nego zapovijest svojim partijskim drugovima da i poslije svršetka II. svjetskoga rata bez suda i suđenja ubijaju što više onih koji su se suprotstavili diktaturi jugoslavenske komunističke partije koja je s alibijem antifašizma ustoličila totalitarnu vlast nadzirući sve građane i kažnjavajući sve političke neistomišljenike gotovo 50 godina, oduzimajući kisik svim slobodoljubivim ljudima, zagovornicima demokracije i višestranačja.

Njemu se s Pozivnice pridružuje Miljenko Jergović, bjegunac iz usmrćivanog od Srbo-Sarajeva koji je dolaskom u Zagreb toliko osilio da poprima sve veći značaj tužitelja, te kao zaljubljenik u kulturu laži bratstva i jedinstva vrijeđa u svojim tekstovima sve viđenije hrvatske političare i ljude iz kulture, izrugujući se čak i njihovim tjelesnim izgledima, a nositelje državotvornih hrvatskih ideja stavlja na stup srama s posebnim animozitetom sije mržnju spram stranke HDZ-a i njezina Predsjednika, to jest glavnih organizatora stvaranja, obrane i oslobođenja hrvatske dr|ave. Čak poziva ljude na samoubojstva!

U tu vrstu iskorijenjenih Hrvata iz hrvatske nacije, a koji postaju najvećim iskorijenjivačima svakako spada i slijedeći s Pozivnice, govornik – gost iz BiH Ivan Lovrenović, koji je već s početka devedesetih godina 20. stoljeća izjavljivao da je etnički Hrvat, a politički musliman, neprestano odapinjući strijele mržnje glavnim protagonistima stvaranja hrvatske države.

A nije mi jasno zašto je na ovaj skup pozvana iz Srbije govoriti o novijoj hrvatskoj povijesti Latinka Perović, bivša srpska komunistička komitetlijica? Je li možda pozvana da dođe iz Beograda podržati tu kulturu laži bratstva i jedinstva? Zar se njezinim sudjelovanjem opet hoće stvarati nekakav suživot sa Srbijom kako bismo ponovno u nekoj zajedničkoj državi plesali kolo "razularenog balkanskog bratstva" (A. Finkielkraut)? Je li se i ona školovala na hrvatoždernim knjigama Vasilija Krestića i programima SANU?

I zaista, ovaj skup nije mimoišao ni velikoga zaljubljenika u Jugoslavije Eugena Pusića koji je tu ljubav prenio i na svoje potomke, silno angažiranih na optužbama hrvatske države da je čak izvršila agresiju i na BiH s koje je strane, to jest teritorije ubijeno dvadesetak djece u Slavonskome Brodu!

Dok za "Documentu-centar za suočavanje s prošlošću" potpisuje vesna Teršelič koja (Slovenka) još nije dobro naučila ni hrvatski jezik, ali se, iako je došla kao gošća u Hrvatsku i u njoj ostala, silno trudi Hrvate suočiti s njihovom prošlošću, pa odlazi sa Ž.. Puhovskim u Slunj rušiti "ustaškom zločincu" podignuti spomenik, ali nisu otišli rušiti isto tako komunističkom zločincu J. B. Titu spomenik u Kumrovcu, za kojega mi je u razgovoru rekla da je isto tako zločinac. Je li i ova gospođa došla u Hrvatsku podržavati gotovo stoljetnu slovensku politiku pružanja ruku Srbima i Srbiji preko Hrvatske, kao što je to činio između dva svjetska rata svećenik A. Korošec-potpredsjednik vlade Karađorđevićeve Jugoslavije, pa nastavio E. Kardelj u Titovoj, a sada slovenska vlada na čelu s ministrom Rupelom, kako bi što uspješnije dijelili "jugoslovensko jadransko morje"? Otkud ovoj gospođi moralnoga, društvenoga i građanskoga prava Hvate suočavati s njihovom prošlošću? Ne mogu zamisliti ni najbezobraznijega Hrvata kao gosta u Sloveniji koji će Slovence suočavati s njihovom prošlošću!

A za Novi Liber, potpisuje Sanja P. Goldstein valjda nevjesta S. Goldsteina i kao nakladnik knjige. Stoga se za upitati, koja je to demonska sila okupila sve te ljude usred Zagreba, glavnoga grada svih Hrvata, da usavršavaju ono što nisu željeli, već su stalno u nastojanju da sve ono čisto, hrabro i odlučno što je stvorilo hrvatsku državu relativizacijom krivnje agresora i branitelja pretvore u svoj politički kabaret, koji će šupljikati hrvatsku državu, umanjivati joj nacionalni naboj i značaj koji čuvaju razvitak vlastite kulture, jezika, koji produbljuje narodnosno postojanje i vjeru u ideale pravde, istine i ljepote, a iznad svega svoga slobodnoga rasta bez kojega je sve mrtvo? Žele li i oni optužbama hrvatskih branitelja i osloboditelja, zapravo Hrvatima nametnuti kolektivno očajanje koje će biti uzrok propasti, jer "narod koji u njega zapadne nikad se ne uspije posve oporaviti" (E. M. Cioran)?

Jesu li i ovi govornici na "Javnom razgovoru o otvorenim pitanjima novije hrvatske povijesti" sposobni vidjeti istinu o hrvatskoj povijesti kad mnogostruko griješe jer žele usavršavati ono što nisu željeli, a niti su sposobni usavršavati svoje osjećaje spram onoga što ne vole? Žele li oni hrvatsku pokornost kako bi nam zatamnili uvjerenja koja nam je nadahnjivala istina da je povijest svijeta zapravo postupno oslobađanje, kako naroda tako i pojedinaca, slobodnog čovječanstva i slobodnih pojedinaca, koji isto tako žele vidjeti i Hrvate i Hrvatsku u toj slobodi? Jesu li i ovi s "korijenjem iščupani intelektualci koji nakon nekog vremena objašnjavaju da su ponovno pronašli svoju ravnotežu i da ništa ne trebaju mijenjati kod svojih nazora" (R. Musil) neka napredna ljevica koja napada nazadnu desnicu zaboravljajući misli velikoga A. Eisteina da je bolja pa i najgora progresivna desnica od najbolje konzervativne ljevice?

Toma Podrug
Hrvatsko slovo

{mxc}