U svojoj kolumni u Večernjem listu, Tihomir Dujmović komentira nastalu postizbornu situaciju i stanje, te iznosi svoje mišljenje o činjenici koalicija kojih bi se stranaka s obzirom na njihov povijesni put i i razvoj mogla smatrati prirodnijom, ona HSS-a i HDZ-a, ili HSS-a i SDP-a. "Ne radi se samo o tome da je perverzno da HSS sjedi za istim stolom sa strankom čiji su najsvjetliji prethodnici upropastili selo, pokrali seljake pa, ako nekoga ponajprije nose na duši u onim bleiburškim pokoljima, onda su to iznad svega nevini domobrani, mahom čestiti seljaci koji su sve osim odmazde zaslužili. No, i kad se odmaknemo od krvave prošlosti o kojoj istina nije afirmirana, suradnja HSS-a i SDP-a djeluje ubitačno neprirodno".

 

 

Tragom na našem portalu nedavno objavljenog komentara Tko se mača laća... , u kojem smo se osvrnuli na činjenicu kako je političko «rješavanje» Ljube Jurčića samo prvi od očajničkih poteza Milanovića u namjeri da spasi što se spasiti može, sada su se unutar samog SDP-a na široj razini počele zbivati određene indikativne promjene. Tako će, čini se mlađahnom Milanoviću biti poprilično teško zadržati svoju «vruću» fotelju stranačkog lidera, s obzirom na znakovitu šutnju kojom svoje neodobravanje većine njegovih postizbornih poteza izražavaju pripadnici takozvanog starijeg kadra unutar  stranke. Najnovija kap u čaši punoj žuči svakako je njegova indiferentnost i neograđivanje od ekscesa mladih esdepeovaca koji se dogodio u samoj izbornoj noći, kada su stožerom na Iblerovom trgu odzvanjale partizanske i jugoslavenske pjesme (Lice i naličje SDP-a). Tako je Milanovićeva šutnja i unutar dijela pripadnika same stranke shvaćena kao prešutno odobravanje što je dovelo do raspadanja njihova ogranka u Šibeniku. U nastavku donosimo komentar Miroslave Rožanković iz Vjesnika na tu temu. "Ono što nije sam shvatio, sad su mu otvoreno pokazali u šibenskom ogranku - da se neće identificirati s liderom koji se ne ograđuje od grlenog pjevanja jugonostalgičarskih pjesama, omalovažavanja branitelja i poigravanja ljudima za koje nije bilo mjesta na izbornim listama, samo zato što ih je Milanović skrojio po modelu interesne borbe za vlastitu poziciju".(mmb)

 

 

U sklopu suđenja Branimiru Glavašu, započelo je i svjedočenje također optužene Gordane Getoš Magdić pred Županijskim sudom u Zagrebu. Od samog su početka i tužiteljstvo i obrana njeno svjedočenje smatrali ključnim u postupku za ratne zločine na obali Drave u Osijeku 1991. godine. Naime, radi se o jedinoj od troje suoptuženih koja je u svom prvom iskazu teretila Glavaša. Taj je iskaz Magdić kasnije povukla, jer je po njenim riječima bio iznuđen. A zbog, kako je kazala, "okrutnih, brutalnih i monstruoznih metoda koje su osječka policija i načelnik Vladimir Faber primijenili prema njoj", Gordana Getoš Magdić od suca je Željka Horvatovića zatražila da se isključi javnost. To je obrazložila potrebom zaštite njezinog ljudskog dostojanstva, a željela je i zaštiti identitet svog malodobnog djeteta koje su policijski službenici dovodili u policiju tijekom ispitivanja, prijeteći joj "da ga dobro pogleda jer će ga sljedeći put vidjeti za 20 godina". Njeni su odvjetnici s ovakvim navodima već više puta izašli u javnost, o čemu smo već više puta pisali na portalu. No ne samo da bilo kakav istražni postupak nije pokrenut, već MUP danas tvrdi kako oni o bilo kakvim nepravilnostima u slučaj Magdić nemaju baš nikakvih saznanja. No, čak ih i službeni dokumenti u potpunosti demantiraju. Za početak, odvjetnici Gordane Getoš Magdić još su u srpnju ove godine podnijeli kaznenu prijavu protiv policije Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku. (mmb)

 

 

Iz Jutarnjeg lista prenosimo razgovor s haaškim tužiteljem Geoffreyem Niceom, koji je na sudu u Haagu vodio najvažniji postupak protiv Slobodana Miloševića. Nice govori o zakulisnim igrama oko samog suđenja te o ulozi koju je svojim politiziranjem suda u cijeloj priči odigrala bivša glavna tužiteljica Carla del Ponte: "Nisam u stanju izreći neko jasno stajalište o njezinoj zasluzi za predaju ili izručenje nekih optuženika. Ne znam koliko je ona zaslužna za to, a koliko je to rezultat drugih okolnosti. Što se tiče unutarnjeg rada u Uredu, objasnio sam vrste problema na koje sam naišao. No, bilo je i drugih problema gdje je ona više djelovala kao netko tko radi što joj se kaže, a ne kao pravnik koji se mora pridržavati profesionalnih standarda. To je kao da imate bolnicu s profesionalnim liječnicima kojima netko tko nije liječnik govori kako da rade". Mi bi dodali da obično u bolnicama liječnici odgovaraju za propuste učinjene pacijentima, a to što im govori netko tko nije liječnik se nikoga, a pogotovo pacijenata, ne tiče. 

 

 

U ponedjeljak 3. prosinca objavili smo u članku "Politički ekstremizam strukovne udruge" odgovor iz 2003. udruge ELSA Hrvatska, podružnice Europske udruge studenata prava i mladih pravnika, na tekst Matka Marušića "Zašto volimo Hrvatsku", a koji im je elektroničkom poštom poslao HIPnet. Kao potpisnici odgovora udruge ELSA navedena su dva imena: Ruth Frölich i Igor Volner. U međuvremenu nam je stiglo pismo gospodina Igora Volnera u kojem navodi kako je bio potpisan bez svoga znanja, pa smo u skladu s tim maknuli njegov potpis u prilogu koji smo objavili.

 

 

U uredničkom komentaru Glasa Koncila Ivan Miklenić izdvojio je tri razloga za posebnu zabrinutost. Osim primjera Mislava Bage koji je navijačkim ponašanjem u izbornoj noći jasno demonstriraona kojoj civilizacijskog razini se nalazi HRT, i pjesama koje su se čule iz šatora SDP-a u izbornoj noći, čime je "druga po snazi hrvatska politička stranka pokazala da ni šesnaest godina nakon uspostave hrvatske države i oslobađanja od komunizma nema jasan stav niti prema Jugoslaviji niti prema Hrvatskoj, niti prema komunizmu niti prema demokraciji", Miklenić se osvrnuo i na igre oko mandatara Vlade. "Ako netko razloge za takvo anticivilizacijsko ponašanje pokuša tražiti u onome što je široj javnosti poznato, u onome što se događa na javnoj sceni, onda ih ne može otkriti ni prepoznati - jer ih na javnoj sceni - nema. No, ako razloga nema na javnoj sceni, to ne znači da ne postoje razlozi za takvo anticivilizacijsko ponašanje na tajnim scenama na kojima se ne održava predstava nego se sukobljavaju interesi. Sasvim je sigurno da ti razlozi, poznati samo akterima tajnih scena, moraju biti vrlo veliki, vrlo važni kad si pojedine stranke mogu dopustiti čak anticivilizacijsko ponašanje na javnoj sceni. Ako se ti veliki i važni razlozi kriju od javnosti, onda očito nije riječ o promicanju općega dobra hrvatske nacije - jer to ne bi trebalo kriti od javnosti - već o borbi za parcijalne interese - i to je veoma zabrinjavajuće. Ne dolazi li time još jednom do izražaja okovanost hrvatskoga društva iznutra i skrivene snage koje imaju velike svoje interese a ne usude ih se ili ne smiju ih javno očitovati? Nije li to čvrst i jasan pokazatelj zastoja u procesu demokratizacije i nije li to ozbiljan razlog za zabrinutost?"

 

 

Temi o kojoj je naš Portal donio komentar jučer, svoju je kolumnu u Večernjem listu posvetio i Milan Ivkošić. Radi se naime o «izletu» predsjednika Mesića u Bruxelles i dogovoru koji je postigao s europskim povjerenikom Ollijem Rehnom o poštivanju «sporazuma» iz 2004. godine koji se odnosi na odgodu primjene ZERP-a. Ivkošić također citira potpisnika toga navodnog sporazuma, državnog tajnika MVP-a Hidu Biščevića, kako se ne radi o nikakvom sporazumu već o zapisniku razgovora između njega i talijanskog i slovenskog kolege o tome kako se što se tiče Jadrana ne će poduzimati jednostrani potezi. No, on odlazi i korak dalje te ističe kako taj isti dogovor naravno nije spriječio Italiju i Sloveniju da proglase svoje ekološke pojaseve. Također spominje i nagli Sanaderov preokret što se te problematike tiče o odnosu na 2003. godinu kada je bio dio oporbe. "U listopadu 2003. godine jedan je zastupnik u Saboru starčevićanski grmio protiv talijanskog pustošenja hrvatskog Jadrana i zauzimao se za hrvatski suverenitet u sadašnjem ZERP-u mnogo jači od onog koji bismo trebali imati od skorog 1. siječnja. Bio je to Ivo Sanader, koji se onoga što je tada govorio odrekao s jednakom lakoćom s kojom je Mesić jedan obični zapisnik pretvorio u sporazum kako bi mu na štetu vlastite zemlje dao snagu koju podrazumijeva pravilo “Pacta sunt servanda”. Mesić et Sanader sunt servi!"

 

 

Iz Hrvatskog lista donosimo razgovor s dr. Miroslavom Tuđmanom, koji je dao u povodu osme obljetnice smrti prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana, koja se obilježava u utorak, 11. prosinca. Kao jedan od njegovih najbližih suradnika iz tog vremena komentirao je i usporedio razlike u vođenju hrvatske politike tad i danas. Izdvajamo: "Podsjetio bih na prvi HDZ-ov slogan iz devedesete godine 'Odlučimo o sudbini svoje Hrvatske!', a pod tim motom i u skladu s tim sloganom vođena je politika koja je dovela do samostalnosti Hrvatske i izlaska iz Jugoslavije. Taj slogan vrijedi i danas. Predsjednik Tuđman je stalno ponavljao tezu na kojoj je temeljio svoj povijesni rad i svoju politiku, a to je da se svijet cijelo vrijeme integrira, ali nacionalno individualizira. Njegova osnovna teza je bila da malim narodima velike ideje podjednako štete bile one komunističke ili marksističke. Mali narodi trebaju imati mjesto u međunarodnim integracijama na način da se ne gubi njihov nacionalni identitet i suverenitet. On bi zagovarao europsku zajednicu koja je ravnopravna zajednica država i naroda, a ne bi pristajao na nadnacionalne tvorbe koje bi išle na štetu suvereniteta Hrvatske odnosno svih malih naroda".