Detalji

Objavljeno: 08. lipnja 2007.

Iz tjednika Fokus prenosimo tekst Zlatka Markusa koji podsjeća na politiku i izjave brojnih zapadnih političara u svezi rata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Markus je između ostalog usporedio izjave Carla Bildta i  pape Ivana Pavla II u svezi srpskog bombardiranja Sarajeva i iračkog rata: "Ivan Pavao II tada je - to zaista ne smijemo zaboraviti - u ime Svete Stolice zatražio da se srpske snage oko Sarajeva "razoruža". Carl Bildt je tada kao švedski statsministar na taj Papin zahtjev reagirao protupitanjem, tj. rekao je: "Tko kaže da će biti bolje ako se bombardira srpske položaje oko Sarajeva". Povijest je zabilježila obje reakcije. Carl Bildt 2003. piše tekst u International Herald Tribuneu, u kojem obrazlaže "potrebu" vojne akcije u Iraku. Ivan Pavao II je pred kamerama cijeloga svijeta prije nedjeljnoga Angelusa jedva čujnim glasom rekao: Mir u Iraku!."

Detalji

Objavljeno: 06. lipnja 2007.

Kao što smo već javljali biskup varaždinski mons. Josip Mrzljak u nedjelju 3. lipnja 2007. blagoslovio je dovršenu spomen crkvu Muke Isusove i služiti misu zadušnicu za sve žrtve Križnog puta. U Maclju govor je održao i Alfred Obranić, predsjednik Hrvatskog društva političkih zatvorenika i dopredsjednik Udruge Macelj 1945.. Osvrću se na ekshumaciju posmrtnih ostataka 1.163 žrtve ubijene od strane partizana Obranić se upitao: "Pitamo se, kako to da bilo koji državni odvjetnik u proteklih petnaest godina nije pokrenuo kazneni postupak, kada je u novinama mogao pročitati,da je iskopano preko tisuću kostura, ili nakon ukopa 22. listopada 2005. godine kada je 1.163 zemnih ostataka žrtava pohranjeno u ovu grobnicu. A zna se, da je državno odvjetništvo temeljem zakona dužno reagirati na svako saznanje, ako se sumnja, da je eventualno učinjeno kazneno djelo. Kako nitko nije reagirao, nameće se zaključak, da im je događaj poznat i da ne smatraju da se radi o kaznenom djelu, a nekmoli zločinu.".

Detalji

Objavljeno: 06. lipnja 2007.

U Hrvatskom slovu Zoran Vukman se nostalgično prisjeća negdašnjih dnevnih novina koje su u sebi nosile jednu posebnost, a koja se danas u potpunosti izgubila. Nisu ju izbrisali elektronički mediji, kao što će mnogi možda pomisliti, već ju je izbrisao današnji sustav koji svojom nevidljivom rukom vlada hrvatskim medijskim prostorom marginalizirajući bitna politička pitanja, a gurajući u prvi plan "paparazzo vijesti". Prisjetimo se primjerice samo nedavnog slučaja Pokos-Radeljak. A, u ovakvim uvjetima zapravo se teško može govoriti o demokraciji kad je njezin temelj, sloboda govora, despotizirana u smislu da "mediji u Hrvatskoj trenirani ljude učiti kako – ne misliti". Ne može se ne primijetiti kako takav razvoj događaja podsjeća na doba komunizma koje je možda bilo i poštenije utoliko što se unaprijed znalo što se smije pisati, a što ne. Mi bismo još primijetili kako je situacija još gorja s časopisima namijenjenim mladima. Umjesto da ih podučavaju nečem korisnom i vrijednom, oni ih u duhovnom i intelektualnom smislu osiromašuju nudeći im jedino sadržaje o seksualnosti i modi, uz trač-priče o medijski eksponiranim osobama. Time se svjesno ili nesvjesno, svejedno je, nadolazeće generacije odgajaju u duhu u kojem im bilo kakav oblik ozbiljnog novinarstva ne će trebati, jer ga jednostavno ne će razumjeti. (zdk)

Detalji

Objavljeno: 06. lipnja 2007.

Iz Večernjeg lista prenosimo vijest o još jednoj otkrivenoj tajni "miroljubive socijalističke, samoupravne i nesvrstane" Jugoslavije kojoj je na čelu stajao "veliki revolucionar i humanist" Josip Broz Tito. Jordanac Shaker al-Absi, vođa terorističke skupine Fatah al-Islam, koja je usko povezana s Al-Qaidom, i koja već više od dva tjedna vodi krvave sukobe s libanonskom vojskom školovao se (i) u Zagrebu. Neki bi rekli kako po stavovima al-Absija i pokoljima koje čine njegovi "revolucionari" u Libanonu nimalo ne čudi da mu je Tito bio jedan od uzora. (djl)

Detalji

Objavljeno: 06. lipnja 2007.

U trenutcima kad je veći dio hrvatske javnosti rezignirano prati vijesti iz Haaga, držimo bitnim istaknuti djelovanje Hrvatskoga memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata. Zadaća je Centra prikupljanje, obrađivanje dokumenta vezanih uz Domovinski rat te na kraju njihovo publiciranje u svrhu sistematizacije tog razdoblja i stvaranja objektivne percepcije navedenog, utemeljene isključivo na znanstvenoj podlozi. To ističe ravnatelj Centra, dr.sc. Ante Nazor, u svom razgovoru za Hrvatsko slovo koji donosimo u nastavku. Ovaj hvale vrijedan projekt okupio je mlade hrvatske znanstvenike koji u potrazi za gradivom obilaze i najvažnija poprišta zbivanja u Domovinskom ratu, od Vukovara, zapadne Slavonije sve do Maslenice i Velebita. Nadajmo se da će trud koji ulažu u rasvjetljavanje događaja vezanih uz Domovinski rat naći svoje mjesto i, primjerice, u hrvatskim udžbenicima za povijest. Na taj bi se način konačno moglo zaustaviti svakojake intrigante koji si uzimaju za pravo ispisivati hrvatsku povijest bez ikakve znanstvene podloge, okrenuti prvenstveno osobnim probitcima. Ili one vođene političkim ciljevima kao primjerice zagovaratelje velikosrpske ideje koji pod krinkom "utvrđivanja istine o ratnim zločinima i sukobima" u svojoj knjižici "Hrvatska: razvoj događanja u oblasti tranzicijske pravde", pisanoj u prosincu 2006. za Međunarodni centar za tranzicijsku pravdu, sugeriraju kako je proglašenje neovisnosti Hrvatske "krivo" za pokretanje rata! (zdk)

Detalji

Objavljeno: 06. lipnja 2007.

Iz Večernjeg lista prenosimo članak o još jednoj korupcijskoj aferi u Europskoj komisiji, trećoj u posljednjih šest mjeseci. Ništa neuobičajeno, budući da je u Europskoj komisiji skoncentriran ogroman novac, a i tamo rade ljudi od krvi i mesa. Članak objavljujemo ponajviše stoga što bi se po našim političarima i medijima moglo zaključiti da je EU nešto "Bogom dano", pa sve češće možemo čuti argumente u raspravama tipa "tako je u Europi", čime prestaje svaka rasprava o nekom pitanju. Tako i predsjednik Sanader sve češće rabi sintagme poput "to nije praksa u Europskoj Uniji", "pa ni [ime nekog političara iz EU] to nije učinio", itd.. Sve to podsjeća na poslijeratne "argumente" tipa "tako je u SSSR-u", poslije čega bi prestajala svaka rasprava (da se ne bi završilo kao što su ljudi tamo završavali), pa na kasnije "argumente" tipa "tako je rekao drug Tito", što je isto tako, iz istog razloga, bio kraj rasprava. Danas, na sreću, ne će tako završiti, fizički, ali će  "slobodni i nezavisni" mediji marginalizirati ili izvrgnuti ruglu (lažima i podmetanjima) osobe koje drugačije misle i uspiju javno izreći takva mišljenja. Uglavnom, stvoreno je političko i društveno okruženje u kojem se sve kopira tj. provodi, baš kako su se "na našim prostorima" provodile odluke Centralnog komiteta. A znamo kako je to završilo. U takvom okruženju napreduju i uspijevaju ljudi, posebice političari, koji u svoje djelovanje ne unose ništa svojeg, ništa promišljeno, već samo provode smjernice i politiku, u današnje vrijeme EU. (djl)

Detalji

Objavljeno: 05. lipnja 2007.

"Okupio je (Zoran Milanović, op. ur.) zamjenicu Ž. Antunović, potpredsjednike M. Opačić i Z. Komadinu, predsjednika GO-a T. Piculu, tajnika I. Dragovana i voditelja izbornog stožera S. Linića. Na dnevnom je redu bilo izvješće o netom završenoj konvenciji, dogovor o aktivnostima stranke s naglaskom na sljedeću sjednicu GO-a, koja bi trebala biti u ponedjeljak i najavama izvršenja predizbornih obećanja u stranci." - tako glasi suhoparni dio izvještaja iz Večernjeg lista s prvog sastanka nakon netom održanih izbora za predsjednika SDP-a. Ipak, u članku je posvećena posebna pažnja i pitanju da li će se Zoran Milanović odlučiti postaviti svoje ime na čelno mjesto izborne liste za prvu izbornu jedinicu (Zagreb), ili će se odlučiti za Milana Bandića. Naime, mnogi analitičari procjenjuju kako je Milan Bandić najveći gubitnik SDP-ovih unutarstranačkih izbora, i kako bi zbog nesuglasica sa Zoranom Milanovićem mogao uskoro pretrpjeti i veću političku štetu.

Detalji

Objavljeno: 05. lipnja 2007.

Trpimir Kovač u svom članku u Hrvatskom slovu mozaično raščlanjuje američko-britanski sukob naizgled vezan samo uz Kosovo. Ipak, kada se ovaj sukob sagleda malo dublje i pažljivije, postaje razvidno da se on itekako lomi i preko hrvatskih leđa. Jedan od dobrih primjera je i vješto izvedena spletka razotkrivanja Carle del Ponte, koja je prikazana kao djelić pravde koja će se konačno uzdići nad sramotnim i iznad svega, nevjerodostojnim Haaškim sudom. No, pravda i istina na kraju ipak nisu bile svrha američkog naoko otvorenog prokazivanja Međunarodnog suda u Haagu, već se opet radilo o skupljanju bodova u političkoj igri u kojoj "mali narodi" služe kao loptice u rukama svjetskih moćnika. Zato, umjesto već zamornog iščekivanja da se istina dokaže, trebalo bi se suočiti s činjenicom da će Hrvatska zbog, prije svega, geostrateškog položaja uvijek biti zanimljiva velesilama, koje će u želji za političkom dominacijom samovoljno krojiti njenu povijest i budućnost dokle god im to bude dopušteno. A pravda i istina su nažalost danas ionako samo duboko ispolitizirani pojmovi koji su već odavna izgubili korak sa svojim istinskim značenjem. Stoga je krajnje vrijeme da hrvatski političari prihvate pravila igre i prestanu se skrivati iza velikih riječi, kako bi Hrvatskoj osigurali ono za što se izborila devedesetih. (zdk)