Govor Alfreda Obranića  u Maclju 3. lipnja 2007.
 

 

Danas smo se okupili na ovom svetom mjestu, da bi odali počast nevinim žrtvama pobijenim u ovoj pitomoj dolini prije 62 godine. U najljepšem razdoblju godine, kada se proljeće pretače u ljeto, kada je priroda u punoj bujnosti, kada se osjeća radost svih živih bića, hrvatski narod je na ovim prostorima doživio najveće stradanje u svojoj povijesti. U tom svibnju, lipnju i srpnju 1945. godine specijalne partizanske jedinice KNOJ-a i OZNE ostavili su iza sebe stotine masovnih grobnica na prostoru Slovenije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine, pobijeno je nekoliko generacija hrvatskih mladića i muškaraca, a nerijetko su žrtve bile žene i djeca.

Macelj 2007.Prašnjavom cestom u ovoj dolini prije 62 godine , vraćali su se vojnici i civili u kolonama tzv. Križnih puteva iz Slovenije misleći, da nakon svih patnji idu svojim kućama. No, skoro svima bila je to posljednja životna postaja. Već spomenute partizanske jedinice spremne za brzu likvidaciju odvodili su ih u ove šume i bez milosti poubijali.

U praskozorja tih ljetnih dana idilu i tišinu Maceljskih šuma parali su rafali komunističkih zlotvora i zapomaganje, jauci i molitve bespomoćnih žrtava. O nemilosrdnoj okrutnosti zločinaca govori zapisnik jedne od otvorenih grobnica, gdje niti jedna od iskopanih lubanja nije imala zube umnjake, što će reči, da su sve žrtve u toj grobnici bili maloljetnici.

Prije petnaest godina otvoreno je nekoliko grobnica iz kojih su ekshumirani posmrtni ostaci 1.163 žrtve, koji su prije dvije godine pokopani u zajedničku grobnicu ispod ovoga križa. Po broju žrtava koji su pokopani toga dana, bio je to najveći ukop u hrvatskoj povijesti – vjerujem i europskoj povijesti.

Ono što je partizanska vlast činila s hrvatskim vojnicima i civilima nakon završetka II. svjetskog rata ima razmjere genocida, a ovdje je počinjen samo jedan od tih strašnih zločina. Kako za sve, tako i za ovaj zločin ovdje, nitko do sada nije odgovarao, nitko nije optužen, nitko nije osuđen. Zašto?

Pitamo se, kako to da bilo koji državni odvjetnik u proteklih petnaest godina nije pokrenuo kazneni postupak, kada je u novinama mogao pročitati,da je iskopano preko tisuću kostura, ili nakon ukopa 22. listopada 2005. godine kada je 1.163 zemnih ostataka žrtava pohranjeno u ovu grobnicu. A zna se, da je državno odvjetništvo temeljem zakona dužno reagirati na svako saznanje, ako se sumnja, da je eventualno učinjeno kazneno djelo. Kako nitko nije reagirao, nameće se zaključak, da im je događaj poznat i da ne smatraju da se radi o kaznenom djelu, a nekmoli zločinu.

U proteklih sedamnaest godina, kako smijemo o tom strašnom zločinu govoriti i pisati bilo nam je jasno, da tako radikalni i sveobuhvatni zločin nisu mogli provesti pojedinci na svoju ruku, već samo po nalogu - inače bezpogovornog zapovjednika - tzv. vrhovnog komandanta partizanske vojske i komunističke partije, dok su razni Hršaki i Dubajići bili tek gorljivi izvršitelji.Ono što je Staljin učinio Poljacima, Tatarima, Čečenima, Kozacima, no iznad svega Rusima, to je Josip Broz učinio Hrvatima. No ima jedna razlika, ime Josifa Visarionovića ne nose ulice i trgovi ruskih gradova, dok najlješši trg našeg glavnog grada još uvijek ima naziv Trg maršala Tita – i to je naša sramota.

Macelj 2007.Na spomen bilo kojeg zločina kojeg su učinili partizani histerično i veoma uzrujano reagira skupina koja se do 1990. u Jugoslaviji nazivala SUBNOR, a u samostalnoj Hrvatskoj nastupaju kao Savez antifašističkih boraca SAB. Reagiraju nervozno, kao da u svojim redovima skrivaju počinitelje zločina. Iako je moderna Europa osudila oba totalitarna zločinačka sustava 20.stoljeća – nacizam i komunizam – naši antifašisti odbacuju uspoređivanje nacističkog i komunističkog režima, jer je komunizam kao ideologija i poredak imao navodno dobre namjere za razliku od nacizma. Postavlja se pitanje, treba li dva totalitarna režima prosuđivati na temelju namjera ili «prema rezltatima rada». Naime, komunizam je poslao u smrt dvostruko više ljudi od nacizma. Činiti loše u ime dobra nije bolje no činiti loše u ime zla.Komunizam i nacizam zaveli su mase svojim idealima, čije ostvarenje je podrazumijevalo likvidaciju jednog dijela čovječanstva po dva različita kriterija – jedni u ime rase, drugi u ime klase. Komunizam je bio utemeljen na poruci vjekovnog ljudskog sna o pravdi, jednakosti i slobodi. Na tom plemenitom temelju izvršena je povijesna prevara velikog dijela čovječanstva i zločin, koji je za posljedice uz logore, glad i patnju ostavio cca 100 milijuna ubijenih ljudi. Za razliku od nacizma koji je svoj zločinački projekt ostvario u ratu i većinom nad drugim narodima, komunizam je svoj zločin ostvario u miru i prvenstveno nad vlastitim narodom. Baš radi toga, što je promicao opće ljudske vrijednosti, a u provedbi činio sasvim nešto drugo, komunizam je perverzniji i možda više patološki od svog pobratima nacizma – što je na koncu potvrdio i brojem žrtava.

Mi s pravom postavljamo pitanje odgovornosti za sva stratišta hrvatskog naroda: Bleiburg, Maribor, Kočevski Rog, Crngrob, Hrastnik, Macelj, Dravska šuma, Lug, Slatinski Drenovac, Ruševo, Crni potok i stotine drugih mjesta, gdje su nakon završetka II. svjetskog rata pobijeni hrvatski vojnici i civili. Pozivajući se na Rezoluciju osude komunizma i njegovih zločina donesene u Parlamentarnoj skupštini Vijeća Europe od institucija države Hrvatske s pravom očekujemo postupak utvrđivanja odgovornosti.

Naša je zadaća istražiti sve zločine, dostojno obilježiti i održavati mjesta stradanja. To je najmanje što možemo učiniti prema svim nevinim žrtvama imajući na umu, da žrtve komunizma ne poništavaju žrtve nacizma, kao što ni žrtve nacizma ne mogu izbrisati žrtve komunizma – žrtve se ne poništavaju.Zločine jednog režima ne opravdavaju zločini drugog režima gospodine Predsjedniče.

Na prigovore da se okrenemo budućnosti i prestanemo se baviti prošlošću odgovaram; -tek onda, kada utvrdimo povijesnu istinu, kako bi se za sva vremena izbjegle manipulacije, izvor zla, pa čak i novi ratovi. Prošlost mora završiti, ali ne da bi pala u zaborav, nego da bi našla mjesto u povijesti, a nevine žrtve svoj mir poput ovih 1.163 pokopanih ovdje ispod križa i prikrivenim grobovima Maceljskih šuma.

Alfred Obranić
Predsjednik Hrvatskog društva političkih zatvorenika
Dopredsjednik Udruge Macelj 1945.

{mxc} 

Pon, 2-08-2021, 01:52:07

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2021 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.