Detalji

Objavljeno: 29. lipnja 2007.

Goran Jurišić, voditelj Hrvatskog centra za istraživanje zločina komunizma, je u Hrvatskom slovu napisao članak o skupu  "Bleiburg i Križni put 1945." koji je održan u travnju 2006.godine, odnosno o zborniku radova s ovog skupa koji je predstavljen 5. lipnja ove godine. U ovodu izdvajamo: "Skup i knjiga o "Bleiburgu i Križnom putu 1945." nisu organizirali i pisali antifašisti nego bivši komunisti i predstavnici jugoslavenske titoističke historiografije, a to je velika razlika.  (SAB) je ideološki nasljednik bivše jugoslavenske udruge partizanskih ratnih veterana, a ta je bila boljševička i zvala se SUBNOR. Osnovna značajka te organizacije je da je u Titovoj Jugoslaviji bila stalni čuvar plamena "socijalističke revolucije", tko se nije uklapao u subnorovski koncept bio je poput stoke žigosan i oklevetan kao "kontrarevolucionarni element" ili kao "ustaša" i "klerofašist". Prezentacija knjige "Bleiburg i Križni put 1945" dobiva udarne termine na TV i udarna mjesta u tisku. Umjesto da se glavni urednici medija drže rezolucije 1481 VE o osudi zločina totalitarnih režima komunističke partije, u kojoj se poziva na prosvjećivanje stanovništva o strašnim zločinima iz doba komunizma, znan i kao "socijalizam", oni objavljuju i promoviraju teze koje relativiziraju komunističke zločine, znatno umanjuju broj zločina počinjen pod komunističkog strahovladom, i teze kojima bivši komunisti, čak i neki disidenti komunizma kao g. D. Ivin, opravdavaju zločine partizanskog režima iz 1945. nekakvom "osvetom", a prešućuju partizanske zločine od 1941. do 1945. Ivin bi se trebao ugledati u disidenta komunizma Aleksandra Solženjicina koji zločine komunizma nije opravdavao nekakvom "osvetom", nego je svijetu poručio: "Ne živite s laži!"".

Detalji

Objavljeno: 28. lipnja 2007.

Prošli tjedan objavili smo osvrt na knjigu hrvatskog iseljenika dr. Radoslava Marića "Moja polnoćka" u kojoj su između ostaloga opisani događaji vezani uz tajnu organizaciju hrvatske inteligencije TIHO, čije su članove jugoslavenske vlasti sudski progonile od 1957. godine. Tjednik Globus je u svom 859. broju iznio niz optužbi na račun dr. Radoslava Marića i drugih osoba, sugerirajući i to kako organizacija TIHO nikada nije postojala. Stoga mi ovom prilikom objavljujemo odgovor dr. Radoslava Marića koji je Globus objavio u rubrici pisma čitatelja. Iako se članak iz Globusa prvenstveno može shvatiti kao još jedan u nizu napada na obranu generala Gotovine koje objavljuju izdanja Europapress holdinga, ovaj puta je metom postala i iseljenička organizacija Croatian American Association (CAA), te dr. Radoslav Marić kao njezin član. Kako se čini, kada se iz podužeg Globusovog članka izdvoje samo konkretni navodi, njihov jedini grijeh je to što potpomažu obranu generala Gotovine, lobistički i novčano, na sličan način kao što su podržavali hrvatsku borbu za nezavisnost 90-tih godina prošlog stoljeća.

Detalji

Objavljeno: 20. lipnja 2007.

"Članovi Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željko Komšić i Haris Silajdžić usprotivili su se u ponedjeljak mogućem preustroju BiH u federalnu državu ocijenivši kako to ne bi riješilo postojeće probleme a vjerojatno bi otvorilo niz novih." Ovako glasi početak Hinine vijesti u svezi prijedloga Dragana Čovića, predsjednika Hrvatske demokratske zajednice BiH (HDZ BiH), o preustroju BiH u državu s četiri federalne jedinice.  Osim što se spomenuta dva člana predsjedništva očigledno nisu složila s prijedlogom Dragana Čovića, iz Hinine vijesti se čini također jasnim kako Željko Komšić i Haris Silajdžić nisu predložili nikakvo rješenje koje bi pripomoglo prevladavanju ozbiljnih problema s kojima Bosna i Hercegovina suočava. Pri tome vrijedi primijetiti kako je za razliku od Željka Komšića, Haris Silajdžić nedavno sudjelovao u neuspjelim pregovorima u SAD-u sa srpskom stranom oko novog BiH ustava. U ovakvim okolnostima, ocjena bečkog dnevnika Kurir, o Bosni i Hercegovini kao propaloj državi ne čini se potpuno neutemeljenom. (mm)

Detalji

Objavljeno: 20. lipnja 2007.

Kako javlja Hina, danas je Sudsko vijeće, kojeg vodi sudac Marin Mrčela, odlučivalo o dokaznim prijedlozima tužiteljstva i obrane za suđenje generalima Rahimu Ademiju i Mirku Norcu u svezi akcije Medački džep. Sudsko vijeće odbilo je razmatrati dokumente srpskog Informacijsko-dokumentacijskog centra Veritas, kojeg vodi Savo Štrbac, a što je predložilo tužiteljstvo, procjenjujući da postoje relevantniji podaci o nestalima i ubijenima u Medačkom džepu u rujnu 1993. godine. Ono što je posebno zanimljivo, imajući u vidu nejasnoće s ulogom kanadskih pripadnika UNPROFOR-a, a o čemu smo pisali podrobnije u prošlom prilogu, je to da je Sudsko vijeće odbilo prijedlog obrane da se uvrstiti u postupak dokumentacija o oružju i municiji koju su koristili pripadnici HV-a, MUP-a i UNPROFOR-a. Obrazloženje ove odluke Hina, nažalost, nije prenijela.

Detalji

Objavljeno: 20. lipnja 2007.

Uhićenjima povezanima s oslobođenjem Medačkog džepa u rujnu 1993. cijela vojno-oslobodilačka operacija ponovo će postati predmet raznih političkih i pravnih tumačenja. Ovim povodom zavirili smo malo u svoj arhiv i ovdje ponovo objavljujemo prilog koji daje sažeti pregled osnovnih naglasaka iz opširne studije o akciji "Medački džep" člana Upravnoga odbora HKV-a dr. Miroslava Međimoreca, a koja je objavljena u časopisu "National Security and the Future".(hkv)

Detalji

Objavljeno: 21. lipnja 2007.

Iz Večernjeg lista prenosimo kratku vijest o brutalnom napadu na Blaška Temunovića, vođu Hrvatsko-bunjevačko-šokačke stranke koji se dogodio u ponedjeljak u Subotici. Napadači su Temunoviću psovali "ustašku majku", pretukli ga i pobjegli. Znakovito je da je, prema Večernjem listu, napad osudio G17 plus, ali se ne spominju reakcije utjecajnijih srbijanskih političkih čimbenika. Pregledom internetskog izdanja beogradskih Večernjih novosti ustanovili smo da o tom događaju nema nikakvog izvještaja, pa tako naravno ni nekakvih reakcija. Ne možemo nego sa žaljenjem konstatirati da je i to posljedica komunističkog, tj. jugoslavenskog izjednačavanja hrvatstva s ustaštvom, što se i danas nastavlja, kako osim u susjednim zemljama tako i često usred samostalne Hrvatske. (djl)

Detalji

Objavljeno: 19. lipnja 2007.

Zaslugom današnjih vodećih hrvatskih političara, u zadnje vrijeme svako malo u medijima nailazimo na vijesti koje bi trebale pripadati jednom prošlom vremenu, odnosno razdoblju propale Jugoslavije. Nažalost, ove vijesti postaju sve više naša svakidašnjica, tako da se zaista opet može govoriti o ugroženosti hrvatskog jezika, kulture i identiteta. A kada se nekom narodu uskraćuje primjerice pravo na jezik, onda nema sumnje da se taj narod nalazi u vrlo nezavidnoj situaciji. U ovom kontekstu vrijedi se prisjetiti prvih triju točaka iz Izjave o stanju hrvatske kulture i nacije koju je 2005. donijelo Hrvatsko kulturno vijeće:

1. Držimo neprihvatljivim da područje kulture u Republici Hrvatskoj prisvajaju gotovo isključivo predstavnici svjetonazora koji je duboko suprotan hrvatskoj kulturnoj tradiciji i koji danomice radi na razaranju hrvatskoga kulturnog identiteta. Taj proces, krajnje opasan za budućnost hrvatske kulture i nacije, odvija se djelomice i uz pomoć državnih tijela koja novčano podupiru projekte protuhrvatskog usmjerenja.

2. Osobito smo zabrinuti što se s mnogih strana opet dovodi u pitanje posebnost hrvatskoga jezika, njegov u Ustav zapisan naziv, kao i hrvatski jezični standard. Zahtijevamo da se zaustavi prodor u hrvatske škole onih jezičnih priručnika koji ne poštuju hrvatsku jezičnu tradiciju i rezultate suvremene hrvatske jezikoslovne znanosti.

3. Smatramo nedopustivim da se krivotvori dalja i bliža hrvatska povijest, relativiziraju događaji i osobe bitni za opstanak hrvatskoga naroda, te da se tako ponavlja ideološki obrazac pristupu povijesti iz razdoblja hrvatske neslobode. Odlučni smo u zahtjevu da se zaustave stalni udari na stare hrvatske kulturne institucije. Upozoravamo i na pogubno krivotvorenje starije i novije hrvatske književnosti, na prisvajanje hrvatskih pisaca, na omalovažavanje i vrijeđanje mrtvih i živih klasika, kao i na diletantsko i jednoumno arbitriranje u suvremenoj hrvatskoj književnosti i umjetnosti uopće.

U nastavku se mogu pročitati tri vijesti koje zorno svjedoče o licu i naličju trenutnih regionalnih integracija.

Detalji

Objavljeno: 19. lipnja 2007.

Prenosimo članak iz Glasa Slavonije o 62. obljetnici krvoprolića kojeg je učinila poslijeratna komunistička  vlast, više od mjesec dana nakon završetka 2. svjetskog rata, nad mnoštvom razoružanih ljudi na Crnom potoku u blizini slavonskog gradića Našica. Događaj, očito, nije dovoljno "medijski atraktivan" da bi stigao dalje od regionalnog lista, no to je stara i stalna tužna hrvatska priča. Za svaku je pohvalu to što je gradska vlast u Našicama u travnju ove godine utvrdila novi gradski praznik - Dan sjećanja na komunističke žrtve, posvećen onima na Crnom potoku. Iako izgleda kako počinitelji i nalogodavci ovog i mnoštva drugih zločina iz poslijeratnih godina nikada ne će biti kažnjeni, ipak bi se moralo jasno, javno i službeno reći što se sve dogodilo. I, zbog tih stradalih ljudi, njihovih obitelji i potomaka, a ponajviše zbog svih nas i naše budućnosti. Obilježavanje tih događaja na način na koji su to učinili Našičani, odličan je primjer i početak.