Teror komunističke historiografije nije prestao

 

"Bleiburg i Križni put 1945.", zbornik je radova s istoimenog skupa iz travnja 2006., predstavljen 5. lipnja 2007. u organizaciji "Saveza antifašističkih boraca" (SAB) koji je navedenu knjigu i objavio. Jedan od trojice urednika je Krešimir Piškulić, čelnik političko-ideološki obojene udruge partizana SAB koji teško mogu braniti svoju tezu da su oni bleiburšku tragediju obradili sa znanstvenog a ne političkog gledišta. Drugi urednik akademik Petar Strčić također izokreće stvarnost i manipulira, tvrdeći da postoje još neodgovorena pitanja o "Bleiburgu i Križnom putu", te da bi na njih morali odgovoriti znanstvenici i stručnjaci, a ne političari, kao da su se "Bleiburgom" od 1990. naovamo bavili samo političari. Znanstveno i stručno djelo o "Bleiburgu" napisao je unuk slavnog ruskog književnika, istoimeni Nikolaj Tolstoj, britanski državljanin (knjiga "Ministar i pokolji - Bleiburg i Kočevski Rog 1945.", NZ MH u Zagrebu, 1991.), tako da o masovnim likvidacijama ratnih zarobljenika 1945. od strane jugokomunističkog režima nije pisala isključivo hrvatska emigracija kao u zborniku radova, dokumenata i svjedočanstava u knjizi "Bleiburška tragedija hrvatskog naroda" iz knjižnice Hrvatske revije urednika Vinka Nikolića, čije je prvo španjolsko izdanje objavljeno 1963., a zagrebačko 1993. Žrtve komunizma iz 1945. pokrenule su u emigraciji pitanje hrvatske bleiburške tragedije o kojoj je u Titovoj Jugoslaviji postojala državna režimska cenzura nametnuta od komunističke partije i njenih naredbodavaca ratnog zločina i zločina genocida, izvršitelja zločina i počinitelja. Žrtve komunizma nisu bili političari, nego žrtve koje osim iznošenja povijesne istine i nisu imali druge motive kada su hrabro progovorili o najvećoj čuvanoj tajni Titove Jugoslavije, a to je da je u temelje socijalističke Jugoslavije ugrađen masovni zločin, da jugoslavenska država počiva na zločinu i da je njen titoistički režim genocidan.

Nepolitikantski pristup Bleiburgu

Od domaćih autora, koji nisu bili emigranti i koji su nakon pada Berlinskog zida objavili dokumente i svjedočanstva o zločinu partizanskog režima poznat pod sintagmom "Bleiburg i Križni put" mogu se spomenuti Boris Vlašić i Aleksandar Vojinović i njihova knjiga "Križni put" koju je uredio Marko Grčić (Zagreb, 1991.). Već je od 1990. u Hrvatskoj održano toliko stručnih seminara i znanstvenih skupova o Bleiburgu u kojima su sudjelovali povjesničari i drugi znanstvenici da se ne može govoriti o tome kako se toj temi pristupalo politikantski ili s političkih gledišta, a da i političari imaju pravo o tome govoriti to je neprijeporno, jer to od njih, na kraju krajeva, traže i njihovi birači, ali ne daju političari povijesni sud nego povjesničari, iako je stvarnost u Hrvatskoj takva da u posljednjih 15 godina neki vodeći političari iz titoističkog sustava i oni koji su nekritički prema maršalovoj diktaturi nameću hrvatskoj javnosti svoje pozitivne stavove o Titu i neznanstvene stavove o "Bleiburgu", kao što to sustavno čine Stjepan Mesić, Vesna Pusić ili kao što je činio Ivica Račan i drugi.

Povjesničar i političar

Među autorima navedene knjige-zbornika o "Bleiburgu i Križnom putu 1945." nalazi se "frontman" svih povijesnih tumačenja o Drugom svjetskom ratu na prostoru Hrvatske i bivše Jugoslavije, povjesničar i sveučilišni profesor dr. sc. Ivo Goldstein koji je, inače, na katedri za povijest zagrebačkog Filozofskog fakulteta dugo godina predavao predmet Svjetska povijest ranog srednjeg vijeka. Ivo Goldstein nije samo povjesničar nego i političar, jedan od osnivača političke HSLS-a tako da nisu svi povjesničari samo povjesničari, što ne znači da ne mogu biti nepristrani ako se bave i politikom, ali, pitanje je, je li povjesničar Goldstein nepristran u odnosu na političara u istoj osobi?

Krivotvorenje do 1990. - nastavlja se

Predstavljač i tumač "antifašističke" knjige o "Bleiburgu" je i novoizabrani predsjednik Hrvatskog helsinškog odbora za ljudska prava, i publicist, g. Danijel Ivin (rođen Goldstein), dakle, stric g. Ive Goldsteina, i obojica brane iskrivljenu prošlost titoističkog režima, prošlost koju su do 1990. krivotvorili titoisti, i koja se i danas krivotvori, sa ciljem da se u povijest plasira bolja prošlost totalitarnog titoističkog režima, kako bi se uvijek mogla praviti jasna razlika između ustaškog i jugokomunističkog režima. Međutim, metode zločina i zločinački titoistički sustav partizanskog jugokomunističkog režima nedvojbeno svrstavaju titoizam u istu ravninu sa zločinima fašizma, a po broju i intenzitetu zločina titoisti su već 1945. nadmašili zločine ustaškog režima za najmanje dva do tri puta. Zato se odvjetnici titoizma skrivaju iza krinke o antifašizmu iako titoizam nije bio antifašistički, osim u agitacijskoj propagandi, nego je bio komunistički i staljinistički, te su titoisti pobili više antifašista nego fašisti za vrijeme Drugog svjetskog rata.

Neslužbeni pokrovitelj navedene gospode je diplomirani pravnik i političar Stjepan Mesić koji s položaja institucije predsjednika Republike Hrvatske iznosi pred hrvatsku javnost stajališta navedenih predstavnika jugoslavenske marksističke (titoističke) historiografije. O "frontmanu" navedenih advokata diktatora Tita, dakle, o Ivi Goldsteinu ugledni je sveučilišni nastavnik, hrvatski povjesničar i nekadašnji Goldsteinov profesor, cijenjeni gospodin prof. dr. sc. Miroslav Brandt, potpredsjednik Matice Hrvatske 1971. i njen obnovitelj 1989., u svojim memoarima u knjizi pod naslovom "Život sa suvremenicima - političke uspomene i svjetonazor" (Zagreb, 1996.) napisao sve samo ne sjajne ocjene, a doveo je u pitanje i vjerodostojnost Goldsteinova beogradskog doktorata.

 Njemačka polemika Oschlies - Jurišić 

Njemački jezikoslovac Wolf Oschlies, koji je poznat po tome što negira postojanje hrvatskog jezika, i masovna ubojstva nad Hrvatima u "Bleiburgu i na Križnom putu", žaleći što "Tito 1945. nije obračunao s Hrvatima", laže o broju jasenovačkih žrtava, preuzimajući brojku jugokomunističkog režima i velikosrpske ideologije o navodno "600 hiljada" srpskih žrtava u Jasenovcu (1941. – 1945.), kao npr. u njemačkom on line mjesečniku za politiku i povijest, u "Eurazijskom magazinu" (EM), u broju za ožujak o.g. u članku pod naslovom "Der gefeuerte Rabbi und der falsche Rabbi" /Otpušteni rabin i krivi rabin/. U navedenom članku W. Oschlies, inače simpatizer velikosrpskog ideologa Vuka Stefanovića Karadžića, promovirao je pred čitalačkom mrežnom publikom u Njemačkoj g. Ivu Goldsteina, predstavljajući ga u pozitivnom svjetlu kao "hrvatskog povjesničara" i voditelja židovske organizacije u Zagrebu "Beth Israel". Pri tome je kao apsurd naglasio da je ŽOZ otpustila navodno pravog rabina (židovskog vjeroučitelja) i angažirala navodno krivog rabina, a da se g. Ivo Goldstein, navodno bori za autentično zastupanje Židova u Republici Hrvatskoj.

Mesićev Beth Israel

U povodu navedenih manipulacija reagirao sam i uputio redakciji Eurazijskog magazina pismo u kojemu sam opovrgnuo navode Wolfa Oschliesa, a redakcija je moje pismo objavila u broju EM za travanj, i to kao članak, uz najavu na naslovnoj strani EM, koji stupac dalje od najave razgovora s njemačkim aktualnim ministrom vanjskih poslova g. Steinmeierom. U objavljenom članku pod naslovom "In Sachen Wolf Oschlies, "Der gefeuerte Rabbi und der falsche Rabbi"" /"U predmetu Wolf Oschlies, "Otpušteni rabin i krivi rabin""/ uzeo sam u zaštitu Židovsku općinu Zagreb (ŽOZ), opovrgavajući navode Wolfa Oschliesa o toj tematici. Naveo sam kako je čudno da jednu organizaciju, koja je kod vlasti RH registrirana kao vjerska udruga, predstavlja jedan deklarirani ateist kao što je g. Ivo Goldstein, a što je Oschlies prešutio u svojemu članku. Predsjednik ŽOZ, g. dr. Ognjen Kraus, u reakciji na registraciju udruge "Beth Israel" izjavio je 20. srpnja 2006. u službenom pismenom priopćenju da registracija udruge "Beth Israel" nije bila u duhu zakona i da predstavlja pokušaj uništenja ŽOZ, s obzirom da navedenu vjersku udrugu "Beth Israel" predstavlja 16 osoba iz RH dok ŽOZ ima tradiciju od preko 200 godina u Zagrebu, a ima i potporu Koordinacije židovskih općina RH. Problem je u tome što Goldsteinova udruga "Beth Israel" nastoji pod svaku cijenu medijski i u drugim područjima potisnuti ŽOZ. Svugdje tamo gdje, primjerice, nastupa predsjednik Mesić, nastupa i "Beth Israel" sa Goldsteinom i "otpuštenim" rabinom, dok je ŽOZ praktički izbačena iz kolosijeka. Očiti primjer manipulacije je obilježena obljetnica proboja jasenovačkog logora ov.g. kada je umjesto najavljene ŽOZ, o stradanjima govorio "otpušteni" Goldsteinov rabin iz "Beth Israela", propovijedajući vjersku molitvu umjesto rabina ŽOZ.

Paralelni klon

U svom članku sam napomenuo da je praksa hrvatskih državnih tijela da se uz pomoć određenih političkih čimbenika u državi stvaraju paralelne organizacije u domeni politike, kulture i religije kako bi se ugušio pluralizam u Republici Hrvatskoj, jer one organizacije koje vlastima nisu po volji, dobivaju paralelnog "klona" koji preuzima ulogu autentične i tradicionalne organizacije. Sve ovo navodim kako bih objasnio namjere koautora knjige "Bleigurg i Križni put 1945." dr. Ive Goldsteina, jer ako njega njegov vlastiti bivši profesor optužuje da je plagirao doktorat, ako ga predsjednik ŽOZ, g. dr. Kraus, optužuje da želi uništiti židovsku organizaciju u RH, onda se postavlja pitanje kako bi mu hrvatski čitatelj mogao povjerovati da nepristrano pristupa pisanju i interpretiranju istinite povijesti o jugokomunističkom genocidu nad hrvatskim narodom 1945.

Titoistička knjiga

Ivo Glodstein negira da je titoizam 1945. počinio genocid nad hrvatskim narodom, i masovne zločine partizansko-jugokomunističkog režima predstavlja kao "osvetu" čime se teži da otpadne već dokazani sustav i plan o likvidaciji antikomunista koja je provedena pod krinkom obračuna s fašistima. Titoistička knjiga "Bleiburg i Križni put 1945." objavljena je u vrijeme kada je Zagrebački nadbiskup i predsjednik HBK, Josip kardinal Bozanić, svojom propovijedi u Bleiburgu o.g. ponovio Stepinčevu osudu i sustavnu kritiku ustaškog režima, i upozorio vladajuću političku elitu u Hrvatskoj da živimo s nekim partizansko-komunističkim zločincima koji su na slobodi, te da ne postoji jasna osuda titoističkog režima od strane vladajućih, osim ispraznih i neučinkovitih deklaracija koje služe isključivo zadovoljavanju forme, bez učinka na pravosudna tijela RH.

 SAB je nasljednik totalitarnog SUBNOR-a

Skup i knjiga o "Bleiburgu i Križnom putu 1945." nisu organizirali i pisali antifašisti nego bivši komunisti i predstavnici jugoslavenske titoističke historiografije, a to je velika razlika. SAB je ideološki nasljednik bivše jugoslavenske udruge partizanskih ratnih veterana, a ta je bila boljševička i zvala se SUBNOR. Osnovna značajka te organizacije je da je u Titovoj Jugoslaviji bila stalni čuvar plamena "socijalističke revolucije", tko se nije uklapao u subnorovski koncept bio je poput stoke žigosan i oklevetan kao "kontrarevolucionarni element" ili kao "ustaša" i "klerofašist".

Prezentacija knjige "Bleiburg i Križni put 1945" dobiva udarne termine na TV i udarna mjesta u tisku. Umjesto da se glavni urednici medija drže rezolucije 1481 VE o osudi zločina totalitarnih režima komunističke partije, u kojoj se poziva na prosvjećivanje stanovništva o strašnim zločinima iz doba komunizma, znan i kao "socijalizam", oni objavljuju i promoviraju teze koje relativiziraju komunističke zločine, znatno umanjuju broj zločina počinjen pod komunističkog strahovladom, i teze kojima bivši komunisti, čak i neki disidenti komunizma kao g. D. Ivin, opravdavaju zločine partizanskog režima iz 1945. nekakvom "osvetom", a prešućuju partizanske zločine od 1941. do 1945. Ivin bi se trebao ugledati u disidenta komunizma Aleksandra Solženjicina koji zločine komunizma nije opravdavao nekakvom "osvetom", nego je svijetu poručio: "Ne živite s laži!"

Dokazi su dokazi, ali ne i za "antifašiste" 

 Dokumenti iz jugoslavenskih arhiva su neumoljivi u dokazivanju sustavnog plana o masovnom ubijanju ratnih zarobljenika 1945. na čelu kojega je stajao maršal Tito tako da nikako nije riječ o osveti nego o unaprijed zamišljenom sustavnom planu zacrtan još 1848. u "Manifestu komunističke partije" Karla Marxa i Friedricha Engelsa o istrebljenju "buržoaske klase". Pod buržoasku klasu su titoisti svrstali sve one osobe koje nisu pripadale komunističkom pokretu, a posebna meta titoista su bili oni Hrvati koji nisu bili u komunističkom "NOB" jer su bili smetnja uspostavi i obnovi jugoslavenske države i instalaciji komunizma/staljinizma. Jedan dokument govori, primjerice, o strijeljanju hrvatskih civila u Ivanić Gradu, 8. svibnja 1945., od strane 21. makedonske divizije JA maršala Tita. (Nisu hrvatski civili učinili kakvo zlo Makedoncima da bi ovi imali osvetnički motiv.)

Kako protumačiti da je OZN-a vodila posebnu evidenciju nepoželjnih i broj upisanih u njih, kao što svjedoči dokument iz HDA, br. 1491, 4.0.6. koji se odnosi na osobe u Zagrebu koje su doušnici OZN-e prijavljivali od 8.12.1944. do 30.1.1945. tajnoj službi JA, dakle, kada je u Zagrebu još bila vlast NDH. (Izvor knjiga "Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944. – 1946. Dokumenti", čiju je objavu zbog njena naslova Ivo Goldstein htio 2005. spriječiti.)

Manjina tumači povijest većini

U Mađarskoj je boljševički režim uveo 1945. takvu strahovladu, pod izgovorom obračuna s fašistima, da je nastradao cjelokupni mađarski narod, a narod ne može biti fašistički. Teror komunista i njihove tajne službe bio je tako strašan da je to mađarski narod natjeralo 1956. na narodnu revoluciju. U bivšoj Jugoslaviji se nikada nije uspjela stvoriti kritična masa za ustanak hrvatskog naroda protiv komunističke diktature zato što je komunistička partija već 1945. pobila, ne samo borbeni dio hrvatskog naroda koji se našao 1945. u ratnom zarobljeništvu, nego i cjelokupnu nemarksističku inteligenciju u hrvatskim gradovima, tako da nitko nije mogao narod povesti u kakav narodni ustanak protiv titoista. Teror partizansko-komunističkog režima obuhvatio je 1945. sve one građane u Hrvatskoj koji nisu bili pripadnici "NOB" tako da je hrvatsko stanovništvo postalo u očima komunističke partije suspektno, komunisti su gajili nepovjerenje prema građanima koji velikim dijelom nisu bili projugoslavenski orijentirani, a još manje su bili oduševljeni komunistima. Međutim, ona manjina koja je bila oduševljena komunistima danas tumači hrvatskoj javnosti hrvatsku povijest.

Je li predsjednica HNS-a Vesna Pusić mjerodavna da hrvatskoj javnosti tumači hrvatsku povijest, s obzirom da miješa osnovne povijesne činjenice? Ona, kako bi uljepšala i prošlost svoje obitelji, tumači da je poglavnik Pavelić prepustio Talijanima Dalmaciju, ali i Rijeku s otocima. Povijesna je istina da je Rijeku s otocima Italiji prepustio velikosrpski jugoslavenski režim Rappalskim ugovorom 1920. Istaknuti član navedenog režima bio je šef zagrebačke policije Grga Angjelinović, brat djeda gđe Pusić, koji je odgovoran za masakr na Jelačićevu trgu u Zagrebu, 5. prosinca 1918. kada su pobijeni hrvatski prosvjednici koji su prosvjedovali protiv uspostave jugoslavenske umjesto hrvatske države.

Problem titoista: kako izbjeći Rezoluciju 1481

Nakon "oslobođenja" Zagreba 1945. otac od gđe Pusić postaje "čovjek novog kova", kako se nazivalo udarne kadrove socijalističke revolucije, i istaknuti član gradske uprave Zagreba i nove protunarodne "narodne vlasti". Akademik Petar Strčić također krivotvori osnovne činjenice. Tumači da su rezoluciju 1481 VE predložili rigidni europski desničari koji negiraju holokaust, što je neistina, jer navedenu rezoluciju su u Političkom odboru Vijeća Europe predložili predstavnici demokratskog konzervativizma ili narodnjaci iz Europske narodne stranke koji su na svom kongresu u Bruxellesu u veljači 2004. donijeli rezoluciju o osudi totalitarnog komunizma ("Condemning totalitarian Communism") na kojoj se temelji rezolucija 1481 Vijeća Europe. Za povjesničara Tvrtka Jakovinu je rezolucija 1481 "samo jedna u nizu rezolucija Vijeća Europe kojoj ne treba posvećivati previše pažnje". Rezoluciji 1481 treba i te kako posvetiti pažnju jer je hrvatski narod upravo tu rezoluciju čekao preko pola stoljeća. 

Potpredsjednica SDP-a Željka Antunović vrdi da rezolucija 1481 nije nikada ni izglasana. (NOVA TV, emisija "U sridu", 31.5.2007.) Predstavnici jugoslavenske titoističke historiografije u RH čak tvrde da je "Bleiburg" bio osveta za "Jasenovac". Kako onda tumačiti "osvetu" nad 20 tisuća nekomunističkih Slovenaca koji su ubijeni od strane OZN-e 1945., s obzirom da antikomunistički Slovenci nisu držali koncentracijske logore na slovenskom tlu. Predstavnici jugoslavenske titoističke (ideologizirane, a ne znanstvene) historiografije samo izmišljaju razloge kako bi titoisti izbjegli povijesni poraz koji se izbjeći ne da. Ivo Goldstein negira postojanje Titove pismene zapovijedi za likvidacije onoga što se razumijeva pod sintagmom zove "Bleiburg i Križni put 1945." (Tito je dao nekoliko pismenih zapovijedi i naputke o strijeljanju ratnih zarobljenika, a to je najavljivao i u tisku.) Međutim, genocid i ratni zločin je počinjen, a dokazi o tome već postoje (primjerice u Maclju, gdje je 60 hrvatskih pripadnika krapinske OZN-e u svibnju i lipnju 1945. klalo 12 tisuća hrvatskih ratnih zarobljenika, među njima 650 zarobljenih hrvatskih civila i 21 svećenik).

Koji su razlog pripadnici ove komunističke tajne službe imali za osvetu? Nije, dakle, riječ o osveti nego o planu da se ubije ideja o postojanju hrvatske države koja je smetnja svakoj obnovi Jugoslavije. Zato bi se zločini komunističkog režima iz bivše Jugoslavije trebali rasvijetliti. Republika Hrvatska nekoliko se puta godišnje vozi u karuselu povijesnih zabluda, tako i 22. lipnja svake godine na državni praznik kada se pod krinkom antifašizma obilježava početak oružane borbe komunističke partije za nasilno osvajanje vlasti.

Goran Jurišić
Hrvatsko slovo

{mxc} 

Sub, 31-07-2021, 15:16:23

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2021 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.