Detalji

Objavljeno: 20. rujna 2007.

Ovih dana pažnju javnosti zaokuplja medijsko prepucavanje bivše glasnogovornice Haaškog suda Florence Hartmann i glavnog tužitelja iz procesa protiv Miloševića Geoffreya Nicea, koji su u mnoštvu međusobnih optužbi prezentirali toliku količinu «prljavog rublja» da je se ne bi posramila ni jedna zločinačka organizacija, a kamoli institucija koja bi trebala predstavljati Međunarodni sud pravde. Pravde? Prije bi se moglo konstatirati – nepravde i to one koja će, ako to ne spriječimo ostaviti najgoru moguću ljagu na imenu Domovinskog rata odnosno borbe hrvatskog naroda protiv srbočetničke okupacije. I što sve predsjednik Republike Hrvatske ima reći na to? Ovo: "Ona (Hartmann, op. ur.) je iznijela jedno mišljenje. Na tužiteljstvu je, na sudu je da dokaže suprotno. Teško je kad nemaš argumenata".(mmb)

Detalji

Objavljeno: 20. rujna 2007.

Ovih dana pažnju javnosti zaokuplja medijsko prepucavanje bivše glasnogovornice Haaškog suda Florence Hartmann i glavnog tužitelja iz procesa protiv Miloševića Geoffreya Nicea, koji su u mnoštvu međusobnih optužbi prezentirali toliku količinu «prljavog rublja» da je se ne bi posramila ni jedna zločinačka organizacija, a kamoli institucija koja bi trebala predstavljati Međunarodni sud pravde. Pravde? Prije bi se moglo konstatirati – nepravde i to one koja će, ako to ne spriječimo ostaviti najgoru moguću ljagu na imenu Domovinskog rata odnosno borbe hrvatskog naroda protiv srbočetničke okupacije. I što sve predsjednik Republike Hrvatske ima reći na to? Ovo: "Ona (Hartmann, op. ur.) je iznijela jedno mišljenje. Na tužiteljstvu je, na sudu je da dokaže suprotno. Teško je kad nemaš argumenata".(mmb)

Detalji

Objavljeno: 20. rujna 2007.

Iz tjednika Fokus donosimo komentar Jadranka Bandova o nedavno održanoj proslavi 60. obljetnice Pariške mirovne konferencije odnosno skupu antifašista u Puli kojem je među ostalima nazočio i predsjednik Mesić. Upravo se najveći dio autorova osvrta odnosi na predsjednikov govor, te se na temelju njega zapitao: "Kojoj to demokratskoj Hrvatskoj, na koju se tako olako poziva, predsjednik Mesić nameće Josipa Broza i njegove komunističko-socijalističke trabante kada iz nekakvog naftalina izvlači kojekakve NOB-ove, JRM-ove, ZAVNOH-e i SRP-ove, kada znamo da je upravo J. B. Tito i njegova Jugoslavija upravo hrvatskom narodu i hrvatskoj državi nanijela neusporedivo najviše štete i zla od bilo kojega drugog osvajača i okupatora na ovim prostorima. Čemu prizivanje “balkanskog krvnika”, kako ga je već okarakterizirala znanstvena svjetska literatura, ako ne uznemiravanju duhova i unošenju nemira u doista krhko nacionalno tkivo koje se tek treba etablirati na razini ravnopravnih i suverenih europskih naroda i džava?"

Detalji

Objavljeno: 20. rujna 2007.

Na Prisavlju i dalje vlada napeta atmosfera. Nakon žustrih napada Izvršnog odbora HND-a, ali i nekoliko kolega novinara s nacionalne televizije na novo izabranu glavnu urednicu informativnog programa Hloverku Novak Srzić, u njenu je obranu stao i Glavni ravnatelj HRT-a Vanja Sutlić. Na izjave koje iz HND-a pristižu o zapanjenosti činjenicom nepoštivanja negativnog mišljenja dijela kolega novinara o Hloverkinom izboru, Sutlić je poručio kako je procedura za postavljanje svih glavnih urednika ista, kako bi svi najprije trebali pomesti pred svojim pragovima te da je jedini kriterij u cijeloj priči stručnost, objektivnost i cjelovita istina. Ne možemo se oteti dojmu da se ovdje zapravo radi ne samo o borbi za očuvanje vlastitih pozicija, već prvenstveno o nezadovoljstvu koje izaziva činjenica da će Hloverkina riječ u mnogim stvarima u kojima je do sad vladala, uvjetno rečeno potpuna sloboda, ipak biti zadnja. Iako mogućnost da se na HRT-u dogode cjelovitije promjene u smislu načina rada postoji, ona je zapravo vrlo mala i najvjerojatnije se u tom pogledu ništa značajnije promijeniti neće. Najveća sposobnost koju je većina novinara javne televizije do sad prezentirala, upravo je brzina prilagođavanja «vanjskim» okolnostima. Zbog te se činjenice nameće pitanje zbog čega se konkretno Hloverki prigovara? Da je bila «režimski» novinar? Primjetno je da ni jedna od izrečenih optužbi nije konkretizirana, nitko od nezadovoljnika nije decidirano izrekao što mu to točno vezano uz njen rad smeta i potkrijepio svoje teze opipljivim argumentima. (mmb)

Detalji

Objavljeno: 18. rujna 2007.

Komentiramo članak Ivana Kaštelana iz Slobodne Dalmacije koji piše o djelovanju i financiranju neprofitne nevladine udruge GONG. Čitajući spomenuti tekst nameće se pitanje, po kojim se kriterijima te i takve udruge zapravo financiraju, te da li se ti isti kriteriji zaista i poštuju? Prisjetimo se, GONG je široj javnosti postao poznat na siječanjskom izborima 2000. godine kad su svojom kampanjom «Novo vrijeme» neosporno pridonjeli promjeni vlasti u Hrvatskoj. Kao jedna od zanimljivosti pojavljuje se činjenica da je predsjednica udruge Suzana Jašić, ujedno i članica Programskog vijeća HRT-a, te je radi toga već u nekoliko navrata prozivana zbog sukoba interesa. Iz većine nas medija preplavljuju njihove reklame i spotovi, koji se, kako i sami vole istaknuti – vrte potpuno besplatno. S druge strane, o njihovom se financijskom «angažmanu» ne zna gotovo ništa. U tom smislu autor teksta ističe: «Tijekom deset godina od osnutka prikupili su više od 40 milijuna kuna donacija, a u prošloj su godini svojim zaposlenim članovima i honorarnim suradnicima isplatili gotovo 2 milijuna kuna samo za plaće». Postavlja se pitanje na temelju kojih je to programa naprofitna organizacija u prošloj godini u kojoj nacionalnih izbora nije bilo, imala 18 stalno zaposlenih i 20 ljudi na pola radnog vremena? Donacije koje pristižu prilično često i broje se u stotinama tisuća kuna opravdavaju se trošenjem na istraživanje, evoluciju kampanje te uredski materijal. Netko će još pomisliti kako Gong nije nevladina udruga koja prati izbore već znanstveni institut.(mmb)

Detalji

Objavljeno: 19. rujna 2007.

Hrvatski lipicanci, koji su 1991 godine ukradeni, odnosno odvedeni preko susjedne BiH u Srbiju najvjerojatnije će, kako trenutno stvari stoje biti vraćeni kući. Podsjećamo, nakon dugogodišnjih apela hrvatske javnosti usmjerenih političkom vrhu države da se po tom pitanju nešto poduzme, te akcija od strane udruga koje se zalažu za očuvanje hrvatske baštine – stvar se ipak pokrenula s mrtve točke. Potkraj kolovoza u Novom Sadu sastali su se ministri poljoprivrede Hrvatske i Srbije – Čobanković i Milosavljević te dogovorili formiranje mješovitog tima veterinarskih stručnjaka, koji bi zajednički obavio sve potrebne provjere i utvrdio njihovo trenutno zdravstveno stanje. A ono je, sudeći po svim informacijama koje sa ergele Bukinac gdje se konji nalaze pristižu, nikako nije dobro. Čak su se i srbijanske udruge za zaštitu životinja pobunile na zastrašujući prizor konja koji su toliko izgladnjeli da im se rebra mogu prebrojati čak i iz veće udaljenosti. Tijela su im prekrivena ranama i ožiljcima, a slabost je tolika da nakon što od iznemoglosti padnu jedva smognu dovoljno snage da ponovno ustanu. Veći broj lipicanaca prodan je na crnom tržištu, a oni koji nisu, ostali su na milost i nemilost nemilosrdnom vlasniku ergele, koji ih je ovako jadne i zapuštene još bahato i bezobrazno htio i unovčiti. (mmb)

Detalji

Objavljeno: 19. rujna 2007.

Kako piše Hina nakon kratke i teške bolesti jutros je u 77. godini života u kliničkoj bolnici Dubrava u Zagrebu umro akademik Vlatko Pavletić, potvrđeno je iz KB Dubrava. Rođen je u Zagrebu 2. prosinca 1930. Bio je sveučilišni profesor, a od 1987. član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, čiji je bio i potpredsjednik šest godina. Od 1990. obnašao je dužnosti ministra prosvjete i saborskog zastupnika, predsjednika Hrvatskog državnog sabora (1995.-1999.), a potom je dva mjeseca bio i privremeni predsjednik Republike Hrvatske, nakon smrti dr. Franje Tuđmana. Za svoj dugogodišnji rad kao javni, kulturni i politički djelatnik bio je višestruko nagrađivan. Nositelj je niza najviših državnih odličja, a 2003. dodijeljena mu je nagrada "Zlatni grb" što ju je utemeljio Hrvatski sabor za zasluge u razvijanju parlamentarne demokracije i tolerancije.

Detalji

Objavljeno: 18. rujna 2007.

Novinarka Jutarnjeg lista razgovarala je u Parizu s Jeanom Lucatom bivšim agentom francuske tajne službe, koji je preko Dominiquea Erulina dobro upoznao hrvatskog generala Antu Gotovinu. Lucat je inače bio policajac te inspektor antiterorističke i kontraobavještajne jedinice francuske tajne službe DST koja je bila pod kontrolom predsjednika Francoisa Mitterranda te mu je služila za obračunavanje s političkim neistomišljenicima. Tvrdi kako je 80-tih godina Gotovina iz Legije stranaca došao u Pariz te postao desna ruka Dominiquea Erulina – šefa osiguranja predsjednika ekstremne desnice Jean-Marie Le Penna. Gotovinin odvjetnički tim tvrdi kako ga je zbog njegovog položaja tajna služba htjela uhapsiti odnosno ubiti. U hrvatskim medijima dosta se pisalo o Gotovininim francuskim uhićenjima za koje Lucat tvrdi da su namještena kako bi postao lak plijen političkim protivnicima: «Prvi su uhićeni Boyer i Chaillot kojima je policajac sugerirao da kažu da su s njima bili Gotovina i Erulin, pa da će dobiti manju kaznu. Boyer je na to nagovorio Chaillota. No, kasnije su promijenili iskaz i priznali da Erulin i Gotovina nikad nisu bili s njima - tvrdi Lucat dodajući da je u toj manipulaciji sudjelovao i policajac Paul Barill koji je godinama pokušavao uloviti Erulina zbog sumnji vladajućih da oni planiraju atentat na francuskog predsjednika.»