S internetskih stranica FINA-e prenosimo vijest o ugovoru koji je potpisan u utorak (22. svibnja 2007.) između najvećeg hrvatskog trgovačkog lanca Konzuma i FINE o obradi novčanog poslovanja. Budući da se radi o tvrtki iz koncerna Agrokor koji bi ove godine trebao postati, poslije Ine, najvećom hrvatskom kompanijom, ovaj ugovor s FINA-om ima posebnu težinu. Naime, ne bi trebalo sumnjati da je bolje za nacionalnu ekonomiju da novčano poslovanje Konzuma vodi financijska agencija koja je u državnom vlasništvu, nego neka od hrvatskih banaka u stranom vlasništvu. Kao dodatak izvještaju o potpisivanju ugovora s internetskih stranica FINA-e, donosimo i tekst o ovom događaju koji je donio Večernji list.

 

 

Hina je ukratko izvijestila o putu hrvatskog premijera Ive Sanadera Velikoj Britaniji, točnije Oxfordu, gdje je gostovao na poziv Chris Pattena, bivšeg povjerenika Europske komisije. U govoru tamošnjim studentima između ostalog Sanader je ustvrdio: "Ne bude li europski kontinent stvarao drukčiju sadašnjost i budućnost, povijest će se ponavljati", te se pohvalio kako je nacionalizam u Hrvatskoj smanjen na minimum, osobito od 2003. godine kad je HDZ došao na vlast. Mi bi ovdje primijetili kako treba biti slijepac i ne vidjeti kako je Sanaderova politika svođenja hrvatskog nacionalizma na minimum upravo nešto što se u povijesti već više puta ponovilo, sa svim posljedicama koje bi Sanader navodno želio izbjeći:"Europski je kontinent kroz svoju povijest svjedočio najvećim tragedijama, od svjetskih ratova do genocida, međusobnih dominacija i borbi za teritorij". Zaključili bi kako je gostovanje Ive Sanadera Oxfordu bila odista odlična prilika tamošnjim studentima da iz prve ruke vide i nauče kako se kolonijalni mentalitet može sačuvati u trećim zemljama i puno godina nakon pada Britanskog imperija.(mm)

 

 

Da je u Hrvatskoj sve moguće pokazuje Hinina vijest po kojoj je obitelj Broz uspjela zaštititi ime, lik i potpis Josipa Broza Tita, i time si otvorila vrata za poseban izvor prihoda. Tako je već je sklopljen ugovor između Nacionalnog parka Brijuni i obitelji Broz po kojem će s 10 posto prihoda od suvenira koji imaju veze s Josipom Brozom, a kojima se cijena kreće od 20 pa sve do 1500 kuna, raspolagati obitelj Broz. Ti novci će se prvo uplaćivati Domu za nezbrinutu djecu u Nazorovoj u Zagrebu, no već je u najavi osnivanje zaklada "za mlade i nadarene ljude" koju će voditi Mišo Broz. No, obitelj Broz se ne zadovoljava samo neobičnim financijskim rješenjima, već je našla za shodno kritizirati i činjenicu da će Antun Vrdoljak snimiti dokumentarni film o Titu. Naime, na apsurdno pitanje novinara hoće li obitelj Broz dati dozvolu Antunu Vrdoljaku za snimanje dokumentarnog filma o Titu, Saša Broz je rekla kako je čudi što je bez natječaja potpisan ugovor o snimanju takvog filma koji je tek nedavno izašao u javnost bez znanja Vijeća HRT-a, a upravo je HRT izdvojio gotovo osam milijuna kuna za snimanje filma o Titu. Valjda obitelji Broz smeta to što bi Vrdoljak mogao snimiti i ozbiljniji dokumentarac u Titu, iz kojeg bi se vidjelo tko je doista bio "brijunski brand". Usput budi rečeno, HRT je jučer demantirao bilo kakvu tajnost ugovora s Vrdoljakom i tvrdnje da ugovor nije prošao propisanu proceduru. (mm)  

 

 

Portal  Hrvati AMAC objavio je zanimljivu analizu demokracije koju svojim građanima nudi sustav Europske unije, u zamjenu za parlamentarne izbore koji se u državama članicama održavaju u skladu s nacionalnim propisima. Iz ove analize izdvajamo: "Kad ministar na nacionalnom nivou želi nešto provesti u djelo, potrebna mu je podrška premijera te također i ministra financija. Potrebna je i podrška parlamenta te implicite i biračkog tijela. Prijenosom zakonodavnih ovlasti na supranacionalnu razinu Bruxellesa gdje zakone osmišljava 27 članova Vijeća ministara, već spomenuti ministar postaje članom oligarhije, najmoćnijeg komiteta zakonodavaca u povijesti, koji stvara zakone za pola milijarde stanovnika Europe. I što je najvažnije, tijela koje je kao grupu nemoguće smijeniti bez obzira što i kako radi... Ministri pojedinih država sebe doživljavaju sve više kao sudionike u procesu izgradnje europske države; kao arhitekte super-države u nastajanju. Kao takvi, oni svoju osnovnu dužnost vide u stvaranju ozračja u kojem biračka tijela pojedinih država podržavaju europski projekt integracije.". 

 

 

Iz priloga Sedam dana Nedjeljnog vjesnika od 19. svibnja prenosimo komentar Silvane Oruč Ivoš "Tko su hrvatski homofobičari?" iz njenog redovitog slijeda komentara "Pod naponom". Autorica komentira navodni napad na aktiviste Centra za prava seksualnih i rodnih manjina Iskorak, lezbijske grupe Kontra i Ženske mreže Hrvatske ispred zagrebačke katedrale i raščlanjuje pitanje netolerantnosti i agresivnosti u hrvatskom društvu. A pod kojim su pritiskom oni koji se uopće usuđuju raspraviti imalo trezveno ovo pitanje svjedoči najbolje činjenica da se autorica gotovo kroz pola svog teksta potrudila objasniti kako su njezina razmišljanja nisu napad na homoseksualnu zajednicu, već samo pokušaj da se pri socijalizaciji homoseksualnih skupina uzme u obzir i mišljenje tihe većine na kojoj počiva bilo kakva biološka budućnost ljudskog društva.

 

 

Davor Ivanković potrudio se u Večernjem listu razjasniti s pravnog stanovišta što donosi nova inačica optužnice hrvatskim generalima, koju je jučer objavilo Haaško tužiteljstvo. Ukratko, ništa posebno dobroga. Može se reći kako je nova optužnica tek manevar da se, uz prilagodbe sukladne zahtjevima sudačkog vijeća, sačuva njezin politički sadržaj. Osim Ivankovićevog teksta, prenosimo i kratki komentar na ovu temu koji je napisao Milan Ivkošić, iz kojeg izdvajamo: "Roditelji djeci i djedovi unucima sad će moći pričati kako građani Hrvatske nisu htjeli da se njihova zemlja oslobodi, kako su narod prevarili i na oslobodilačku akciju ga naveli neki mračni tipovi koje taj narod nikad nije izabrao, ali je, na žalost, nasjeo na njihove obmane."

 

 

Osim što se politika izravno upliće u sudske postupke protiv hrvatskih generala, čemu smo danas posvetili dva priloga, nije tajna kako ni "obični" građani nisu pošteđeni mnogih problema kada je hrvatsko pravosuđe u pitanju, bili oni uzrokovani nesposobnošću i nemarom, odnosno bili oni posljedica različitih lobiranja pojedinaca s dobrim "vezama". Ovim želimo naglasiti kako problem hrvatskog pravosuđa nije samo političko pitanje, na koje nisu svi građani jednako osjetljivi, već se odista tiče gotovo svih slojeva društva. Zbog toga nam se čini da o pravosuđu osim u političkom kontekstu vrijedi govoriti i općenitije, pa ovdje prenosimo nešto stariju vijest Jutarnjeg lista (10. svibnja) o izvješću udruge Juris Protecta o hrvatskom pravosuđu u zadnje tri godine. A jednom kada bi naše pravosuđe dovelo u red, zasigurno bi i političke manipulacije sa sudskim postupcima bile znatno manje moguće. No, to ujedno otvara pitanje političke volje da se ovakvo što i sprovede.

 

 

O naznakama brojnih nepravilnosti i zlouporaba ovlasti u slučaju Glavaš već smo više puta pisali na ovom portalu. Iz prošlog broja Hrvatskog lista donosimo tekst u kojem odvjetnici Dražen Matijević, Željko Olujić i Krešimir Krsnik, od kojih je svaki uključen u neki od slučajeva u kojem su osumnjičeni hrvatski časnici iz Domovinskog rata, iz prve ruke prepričavaju svoja iskustva. Moramo reći kako je dio primjedbi koje ove odvjetnici iznose na rad državnih institucija vrlo ozbiljan, što otvara i pitanje kako to da gotovo svi mediji, kada već odgovarajuće službe šute, ostaju nezainteresirani za ove primjedbe. Odvjetnik generala Zagorca Krešimir Krsnik nalazi stanje toliko teškim da izjavljuje kako se u komunizmu zakonitost, u političkim slučajevima, poštivala bolje nego danas. U svakom slučaj, sva tri odvjetnika suglasni su u tome kako politika u bitnome utječe na tijek zbivanja, što bi naravno trebalo biti neprihvatljivo.