U svezi slovenskih pretenzija na hrvatski teritorij poznatih pod nazivom «hrvatsko-slovenski granični spor», Davorin Rudolf u Fokusu obrazlaže pozadinu tih slovenskih zahtjeva koji se, po svim pokazateljima, prvenstveno oslanjaju na isforsirana potraživanja temeljena na "vraćanju moralnog duga" nego li na načela međunarodnog prava. Glede priznanja granica međunarodno pravo ima eksplicitno razrađene odredbe koje ne ostavljaju prostora manevriranjima - granice se uvijek definiraju međunarodnim ugovorima, a promjene granica silom ne proizvode nikakve pravne učinke. Gledajući iz tog kuta granični spor ne postoji kad znamo da su međunarodno priznate granice između Slovenije i Hrvatske «one koje su zatečene na dan stjecanja samostalnosti i neovisnosti, 25. lipnja 1991.» što je i potvrdila Badinterova komisija u siječnju 1992. godine. Kada će konačno tu nepobitnu činjenicu prihvatiti i naši susjedi?(zdk)

 

 

Strahovi da se u Hrvatskoj vojsci vodi kadrovska politika koja se ne temelji na odabiru najboljih, već da se vodi po nekim drugim kriterijima koji dovode nestručne ljude na rukovodeće položaje se pokazuju opravdanim. Slobodna Dalmacija donosi članak u kojem se stanje u vojnoj školi za pilote naziva rasulom. "Kap koja je u vojarni "prelila čašu" je, koliko se može doznati, imenovanje nedovoljno stručnih ljudi na ključna mjesta u Zapovjedništvu za izobrazbu i obuku (ZIO) "Rudolf Perešin". Naime, načelnicom Nastavnog odjela, gdje se školuju vojni piloti, na dužnost je postavljena brigadirka Helena Kucelin, koja je u Jugoslaviji završila Fakultet općenarodne obrane. Njoj su podređeni piloti, kao i serviseri vojnih zrakoplova, dakle one katedre koje su direktno vezane uz ratno zrakoplovstvo. Nezadovoljni časnici, kojih je velik broj, kao najgoru ističu činjenicu da će sva sljedeća imenovanja u nastavnom odjelu biti vezana uz ovako postavljen "vrh"." Na ove konkretne navode u Ministarstvo obrane je odgovorilo kako ima "određenih nezadovoljstava zbog najavljenog preustroja", te je usput priprijetilo: "To što neki od djelatnika više neće imati radno mjesto u bazi Zemunik, ne znači da će ostati bez posla. U skladu s činom i spremom svima njima bit će ponuđeno neko drugo radno mjesto u okviru Oružanih snaga". Koja to druga radna mjesta za pilote i servisere vojnih zrakoplova Ministarstvo ima na umu nije objašnjeno.(mm)

 

 

Đorđe Čović predsjednik je Demokratske zajednice Hrvata, stranke koja zastupa interese hrvatske manjine u Vojvodini. U intervjuu u Fokusu iznosi osnovne probleme na koje nailazi hrvatska zajednica u Vojvodini, te predstavlja nove snage, spomenutu stranku, kojoj je osnovni cilj postizanje ravnopravnosti Hrvata s ostalim građanima AP Vojvodine i Srbije. Oštro kritizira način na koji sadašnji predstavnik hrvatske manjine u Skupštini u Beogradu štiti prava hrvatskoga naroda te naglašava potrebu za korjenitim promjenama u tom smislu: «Rad "našeg" predstavnika, gosp. Petra Kuntića, je negativan, i donekle je on i odgovoran za postojeće stanje u Vojvodini, za cjepkanje. A od svojih proklamiranih ciljeva ništa nije ostvario. A kako bi se njima i posvetio, kad se u Skupštini uopće ne predstavlja kao predstavnik hrvatske zajednice, nego kao poslanik Demokratske stranke. Mogu reći na osnovi neoborivih podataka, da se čak i protivi u Beogradu pravima manjinskih zajednica.». Na kraju ističe kako vjeruje u budućnost Vojvodine kao i na prevladavanje svih razlika te ostvarenje suživota Hrvata s drugim narodima na tom multinacionalnom području.(zdk)

 

 

Koliko se hrvatski predstavnici shvaćaju ozbiljno pokazuje žalostan primjer o kojem pišu hrvatski mediji prenoseći dio komentara Mark Mardella koji je 8. rujna on napisao na svom blogu pod nazivom Euroblog. Mark Mardell BBC-ov je urednik za europske teme, i kao takav upućen u mnoge detalje koji prate sastanke na razini Europske Unije. Opisujući razne probleme s kojima se suočava zajednička europska vanjska politika, na kraju se prisjetio i Hrvatske: "Ali ima i jedna dobra vijest za zemlje koje se nadaju pristupiti EU. Jedan muški ministar vanjskih poslova iz zemlje osnivačice EU gurkajući kolegu primijetio je kako bi pozdravio znatno prisnije bilateralne odnose s hrvatskom ministricom vanjskih poslova". Uz ovaj tekst dodana je i slika ministrice Kolinde Grabar-Kitarović.

 

 

Knjiga Florence Hartmann “Mir i kazna” pokazuje se zanimljivijom nego što se u prvi tren činilo iz agencijskih vijesti, u kojima se najviše govorilo o dogovoru međunarodne zajednice da se Karadžića čuva podalje od Haaga. Naime, da taj dogovor postoji već se dugo govori. Ono što je novo su brojne pojedinosti koje Florence Hartmann iznjela u svezi ovog dogovora. A, ono što je posebno zanimljivo je ono što je ona napisala o hapšenju Ante Gotovine. Jutarnji list zadužio je čak tri novinara da napišu članak na ovu važnu temu, što je rezultiralo tekstom koji bez sumnje valja pročitati. Izdvajamo dio koji govori o "nesnalaženju" hrvatske politike: "Ali u Londonu on (Ante Gotvina, op. ur.) ima žestoke neprijatelje, koji ga pod svaku cijenu žele vidjeti u zatvoru. Washington se svrstava na tu stranu sredinom 2003., nakon što je Hrvatska odbila potpisati bilateralni sporazum o neizručivanju američkih državljana ICC-u, stalnom Međunarodnom kaznenom sudu". Za vjerovati je kako će knjiga Florance Hartmann još više uzburkati duhove oko rada Haaškog suda koji je na zapadu već doživio brojne kritike. Da to nažalost ne vrijedi u Hrvatskoj, svjedoči izjava našeg "vrhunskog diplomata" Bechtelovca Miomira Žužula, koji se izborio za osobito važnu ulogu OESS-ovog posrednika između Rusije i Gruzije. Naime, umjesto da istakne svaku izjavu Florence Hartmann koja se može iskoristiti za hrvatske interese, a kojih nema tako malo, Žužul se odlučio dovesti u pitanje sve što je ona napisala: "Mi smo cijelo vrijeme imali konstruktivan dijalog s Amerikom o svim pitanjima. Imali smo razumijevanje i za naš stav prema suradnji s Haaškim sudom, ali nikada nisam imao dojam da je on uvjetovan bilo kojim drugim pitanjem. Gospođa Hartmann je iznijela puno fantastičnih tvrdnji u svojoj knjizi i bit će zanimljivo vidjeti može li ona te tvrdnje i potvrditi.". Reklo bi se da nam s takvim diplomatima neprijatelji ni ne trebaju. (mm)

 

 

Okvirnom zakonu o visokom obrazovanju u BiH već smo na portalu posvetili dva priloga, prenoseći reakciju Hrvatskoga intelektualnoga zbora i mišljenje prof. dr. Frane Ljubića. Miroslav Vasilj u Večernjem listu objasnio je podrobno u čemu spomenuti Okvirni zakon o visokom obrazovanju ugrožava jedino hrvatsko sveučilište u BiH: "Zakon je sam po sebi protuustavan jer prema daytonskom mirovnom sporazumu, koji još funkcionira u BiH, obrazovanje je na razini županija, a županije nisu mjerodavnost prenijele na Federaciju BiH. Zato postoji opasnost da ionako sporno federalno ministarstvo obrazovanja po svojoj volji nameće standarde u viskom obrazovanju. Zakon predviđa entitetsku razinu financiranja, što Hrvatima nikako ne odgovara s obzirom na sustavno nadglasavanje bošnjačkih stranaka na federalnoj razini, bilo da je riječ o izvršnoj ili zakonodavnoj vlasti. Takvim okvirnim zakonom ugrožava se i autonomija sveučilišta što naravno nije europska praksa." Miroslav Vasilj objasnio je što su po tom pitanju mogli, a nisu, učinili mjerodavni hrvatski političari u BiH: "Večernjak doznaje da su iz OHR-a upozorili hrvatske političare da ne postavljaju pitanje od vitalnog nacionalnoga interesa jer bi ih u protivnom prozvali kočničarima reformskih procesa u BiH. Čović i Ljubić, koji od hrvatskih stranaka jedini imaju zastupnike u državnom parlamentu, očigledno su poslušali upozorenje iz ureda visokog predstavnika dokazujući još jednom da Hrvati nisu nikakav čimbenik u BiH, čak i onda kada imaju mehanizme zaštite i prostor za djelovanje." U svezi "mehanizma zaštite i prostora za djelovanje" ostaje primijetiti kako je današnja hrvatska politička elita u BiH i RH uspjela razviti takvu zajedničku političku snishodljivost prema europskim povjerenicima prema kojoj se mnogo puta predbacivana bliskost hrvatskih političara iz ove dvije države od prije desetak godina u vođenju vanjske politike čini kao čisti amaterizam.

 

 

Hina javlja kako je predsjednik Republike Stjepan Mesić održao govor na otvaranju Jesenskog međunarodnog velesajma u Zagrebu, u kojem je iznio svoje viđenje ekonomskog programa koji bi neku stranku predstavio kao dobrog kandidata na sljedećim izborima za Sabor, te mišljenje o donjoj granici ispod koje se ne smije ići. Zaključujući svoj govor Mesić je rekao: "Na ključnim pozicijama u zemlji ne smiju biti ljudi koji će samo govoriti kako je sve u redu, odnosno da se postojeći problemi ne mogu riješiti. Hrvatska treba ljude koji će probleme rješavati i koji će joj tako omogućiti brži razvoj". Kako problemi koje je predsjednik Mesić riješio i tako omogućio brži razvoj Hrvatske nisu poznati, njegove riječi mogle bi se shvatiti i kao najava ostavke. No, kako se donja granica ispod koje se ne smije ići, o kojoj govori Mesić, naravno ne odnosi na njega samog, naslov koji smo odabrali za ovu vijest ne treba  uzimati za ozbiljno.(mm)