Iz Hrvatskog lista prenosimo svjedočenje Srećka Cvitanovića koji je preživio partizanske masakre neposredno nakon 2. svjetskog rata. U trenutku kada se predao u Sloveniji Cvitanović imao je samo 16 godina, no i danas se naravno vrlo dobro sjeća zbivanja iz 1945. godine: "Kad su već iskopali rake duboko više od metar i po, glavni partizanski vođa priopćio im je da su odlukom vojnih vlasti određeni za strijeljanje te da više ne postoje. Taj koji je vodio grupu imao je bilježnicu s njihovim imenima. Također ju je spalio, rekavši im da više nema dokaza da su postojali. Počeo je prvi sumrak. Neki od hrvatskih vojnika u toj jami šaptom su se dogovorili da kad počnu pucati, lopatama krenu na partizane jer žele hrabro poginuti, a ne čekati klaonicu. U tom trenutku pojavio se na konju jedan partizanski oficir i naredio zapovjedniku tog egzekucijskog voda da moraju odmah prekinuti jer to ne mogu obaviti danas. Zapovjednik se suprotstavio tvrdeći da je primio zapovijed i da je potpisao da ljudi u rakama više ne postoje.".

 

 

Prenosimo vijest iz Hrvatskog lista da je u Kninu pri pokušaju obnavljanja hrvatske putovnice uhićen Saša Počuća, kojeg je osam bivših zatočenika zatvora kninske bolnice prepoznalo kao stražara i mučitelja. Mora se primijetiti ili da je Saša Počuća pokazao popriličnu smjelost pokušajem obnavljanja hrvatske putovnice, ili da se u Hrvatskoj osumnjičeni za ratne zločine mogu nesmetano šetati, osim ako baš nemaju sreće kao Saša Počuća. Kako on ima obitelj u Beogradu može se zaključiti kako je u Hrvatsku ušao bez ikakvih problema, i da bi vjerojatno iz nje isto tako nesmetano izišao da se nije polakomio za hrvatskim dokumentima. Postavlja se zato pitanje što Hrvatska čeka s uspostavom učinkovitog nadzora na graničnim prijelazima, kojim bi se spriječilo da bivši mučitelji i počinioci teških povreda ratnog prava prolaze pokraj svojih žrtava kao da se ništa nije dogodilo.

 

 

"Tučnjava se dogodila nakon večere. Na izlasku iz kantine, tvrde izvori iz Kaznionice suprotno službenim navodima, Gudića i Banića dočekala su četvorica zatvorenika srpske nacionalnosti. Napali su ih metalnim šipkama, bokserima i drvenim prečkama razbijenih stolaca te ih teško pretukli. Tučnjavu su prekinuli pravosudni policajci, a protiv svih sudionika tučnjave slijede stegovni postupci.". Ovo je dio vijesti koju prenosimo iz Večernjeg lista, a koja se odnosi na incident u Lepoglavi pri kojem su po svemu sudeći Davor Banić i Ante Gudić, osuđeni vojni policajci iz slučaja Lore, doživjeli batinanje od strane srpskih osuđenika. Uprava za zatvorski sustav Republike Hrvatske negirala je da su motiv sukoba međunacionalne razmirice, davajući tumačenje o kojem se može čitati u nastavku ove vijesti.

 

 

Mjesec svibanj je mjesec svibanjske pobožnosti, ali i civilnih žrtava srpskog terora. Nakon Bleiburga spomenimo se i svibanjskih žrtava iz Senja i Zagreba.

 

 

Za malo šale na našem portalu pobrinuli su se naši istočni susjedi. Što se može nama šaljivog pročitati u srbijanskom oglasniku donosimo u nastavku ove vijesti.

 

 

Iz uvoda komentara Ivice Marijačića u Hrvatskom listu može se saznati kako je general Gotovina u skladu s kršćanskim svjetonazorom poslao brzojav sućuti obitelji Ivice Račana: "U hrpi brzojava sućuti što ih je obitelj primila, doznaje se da je njegova supruga Dijana bila posebno dirnuta Gotovininom sućuti, kao što je bila i zamjenica predsjednika SDP-a Željka Antunović. Gotovini prijatelji kažu da je general Gotovina time samo pokazao svoju kršćansku veličinu, isto kao i u slučaju sućuti obitelji srbijanskog predsjednika Slobodana Miloševića koji je preminuo u ćeliji do Gotovinine u Haagu... ". U nastavku Marijačić piše o odnosu Račanove i Sanaderove vlade prema generalu Gotovini, sugerirajući da je ova prva bila i bolja prema Gotovini nego ova druga. Pri tome se autor nije osvrnuo na važnu činjenicu da je jedna od prvih odluka Račanove vlade bila jednostrano davanje nadležnosti Haaškom sudu nad "Bljeskom" i "Olujom". Bilo kako bilo, nama se čini da su obje vlade prvenstveno gledale kako provesti zahtjeve vanjskih čimbenika uz što manje političke štete na unutarnjopolitičkom planu. Sve ostalo je bilo sporedno, što uključuje i generala Gotovinu, i istinu o Domovinskom ratu.

 

 

Iz Večernjeg lista doznajemo kako je zbog nazočnosti osoba s ustaškim odorama i znamenjem na bleiburškom skupu predsjednik Mesić službeno izrazio čuđenje što austrijska policija nije ništa poduzela. Nije teško vidjeti kako time Mesić ozbiljnu raspravu o partizanskim zločinima, koju je otvorio kardinal Bozanić, pokušava sabotirati jeftinim politikantstvom vezanim uz pojavu manjih grupica ljudi u ustaškim odorama na komemoraciji na bleiburškom polju. Pri tome se kao što vidimo ne libi i službeno intervenirati kod austrijske strane, provocirajući diplomatski skandal. Ovdje ćemo samo primijetiti kako nedavno službeno rehabilitiranje cijelog četničkog pokreta u Srbiji nije nagnalo Mesića da izrazi bilo kakvo službeno čuđenje ili prosvjed. Stoga je teško vidjeti razliku između antifašizma koji iskazuje predsjednik Mesić i onoga koji četnički pokret izjednačava s partizanskim. (mm)

 

 

Iz Večernjeg lista prenosimo kolumnu Tihomira Dujmovića "Za more krvi ni dan zatvora". Autor komentira tvrdnje bivšeg komunističkog tužitelja i bivšeg čelnika antifašističke udruge Ivana Fumića koji bezobzirno i bezobrazno minimizira zločine komunističkih vlasti počinjene nakon završetka II. svjetskog rata. Takve izjave, bolje reći ispade, Dujmović smatra posljedicom nikad provedene lustracije u Hrvatskoj i nikad, makar i na simboličkoj razini, osuđenih počinitelja i nalogodavaca poslijeratnih (do 1990.) zločina. (djl)