Tradicionalni maceljski Križni put

Na Gluhu subotu, 5. travnja 2025. održan je tradicionalni Križni put - Stopama pobijenih, kojeg su pripremili članovi Udruge MACELJ 1945. u suradnji sa Župom svetog Jurja iz Đurmanca.

Ovogodišnji maceljski Križni put bio je višeznačno poseban. Najprije zbog toga što se ove godine navršava 80 godina od završetka Drugoga svjetskog rata.

Bila je ta 1945. godina, godina velikih mogućnosti i izazova. Mudri narodi, izašli su u tom poslijeratnom procesu kao nacionalno osviješteni narodi, te su slogom, ljubavlju i slobodnom voljom utemeljili svoje slobodne nacionalne države.
Mi, Hrvati, na žalost, nismo tada bili te sreće i srca junačkoga, jer su nas u tu „zoru svjetske slobode 1945.“ pokušali izbrisati s lica zemlje ljudi koji su isključili bilo kakvu mogućnost nastanka hrvatske države. Pobili su bez suđenja preko pola milijuna mladih ljudi, pretežito muškaraca i odveli su nas u ralje velikosrpske nemani koja nas je ubrzo potpuno okupirala i pokorila.

Proplamsaji slobode, sedamdesetih godina prošloga stoljeća, a posebno devedesete, učinile su nemoguće. S domoljubnim vodstvom, jedinstvenim narodom, Hrvatskom vojskom u hrvatskom Domovinskom ratu stvorili smo Hrvatsku nakon punih 888 godina. Premda smo u to „Tuđmanovo vrijeme“ imali rat za slobodu u kojem je palo više od 16.000 ljudi, polovica od toga civilne osobe, 404 ubijena djeteta, 35.000 ratnih vojnih invalida i desetci tisuća prognanih i raseljenih ljudi, jedan od nezavisnih kroničara tih ratnih godina, Nijemac, novinar Karl Gustav Ströhm, napisao je u „Hrvatskom slovu“, nakon Tuđmanove smrti, nekrolog u kojem „Tuđmanovo doba“ naziva najsretnijim razdobljem sveukupne hrvatske povijesti. O, kako je to u to vrijeme zvučalo nemogućim? A danas?

Danas, Lijepa naša, nestaje. Hrvatski narod ponovno luta bespućima trenutnih političkih prilika i neprilika. Ne vodi ovaj narod više nitko! Osim Crkve. Crkva u Hrvata jest naša Majka i Učiteljica, čuvarica naših prava, ali ona nije politička stranka. Crkva će Kristova ipak na kraju pobijediti sve one koji se bore protiv naših kršćanskih korijena i vrijednosti. A narod se sada iscrpljuje bezdušnošću političara koji su taj narod prevarili, koji su mu lagali. Oni koji bi trebali voditi ovaj narod, putem slobode i napretka, blagostanja, oni koje je taj narod slobodnom voljom izabrao da ga vode, sada bezdušno gaze tisućljetne vrijednosti očeva i djedova naših. Onaj mlađi dio naroda, koji bi trebao biti budućnost ove Domovine, napušta rodnu grudu i odlazi u tuđinu. Hoće li se ikada više vratiti domu svojemu? I hoće li jednoga dana u ovoj svojoj porobljenoj, obeščašćenoj i izdanoj Domovini pronaći svoj Dom ili će u tom, nekoć njihovom domu, biti tada tuđinac? Novi vlasnik, novi gospodar?

Nesretna mogućnost stvaranja hrvatske države 1941. u tragičnom vremenu Drugog svjetskog rata, nesretna nemogućnost demokratske opstojnosti hrvatske države poslije 9. svibnja 1945., ostvarena je brutalnim ubijanjima stotina tisuća hrvatskih ljudi. Iako je trebao zavladati mir, hrvatski ljudi mlađe reproduktivne dobi, ubijani su mjesecima i godinama nakon završetka rata, od komunističkih zlotvora. Sve s crvenim zvijezdama petokrakama na čelu, predvođeni megaubojicom Titom. Slijedilo je mračnih 45 godina komunističke represivne strahovlade.

Sve do pojave dvojice hrvatskih junaka našega doba, istoga imena, Franjo. Oni su vodili ovaj narod. Tuđman, domoljub, strateg, vizionar i pobjednik! Kuharić, domoljub, svet čovjek, moralna vertikala ovoga naroda, junak i pobjednik! Da, upravo su ta dvojica hrvatskih junaka, baš kao Mojsije i Aron, poveli porobljeni narod preko Crvenog mora putem slobode. Ali, s njima smo tek odškrinuli vrata slobode. Njihov prerani odlazak s ovoga svijeta usporio je naš hod u slobodu. Još se ni danas nismo uspjeli organizirati, jer nas nitko ne vodi. Kao narod prolazimo godine naših sinajskih lutanja. Biblijskom narodu trajale su te sinajske godine, dugih 40 godina. Gdje smo mi Hrvati u tom sinajskom vrtlogu neslobode? Mi lutamo od 2000. godine. Prošlo je dakle tek 25 godina?

S tim tužnim razmišljanjima o pretužnoj sudbini naše Domovine i naroda, i ove 2025. godine okupili smo se na željezničkoj postaji u Đurmancu. Uz članove Udruge MACELJ 1945. došli su hrvatski domoljubi iz Zagreba, Krapine, Varaždina, Siska, Petrinje, Grede Sisačke, Malog Lošinja, Splita, Sv. Ivana Zeline, Brdovca, Bedenice, koji osim u Udruzi MACELJ 1945., djeluju i u udrugama Hrvatsko žrtvoslovno društvo i Hrvatski domobran.

Župljani Župe Đurmanec, koji redovito započinju ovaj Križni put, predvođeni svojim novim župnikom vlč. Alenom Vrbekom, a napose njihovi ovogodišnji prvopričesnici i krizmanici, pobožno su se pripremili za ovu pobožnost. Hrvatska policija i redari osiguravali su cijeli deset kilometara dugi put kretanja hodočasnika. U mislima hodočasnika odzvanjao je vapaj, šapat, plač pete Jeremijine tužaljke, kada su u tišini između postaja prolazili putem kojim su prije 80 godina prolazile tisuće Hrvata. Putem bez povratka, za koje je 20. svibnja 1945. u Varaždinu krvnik Tito rekao da će ti nedužni ljudi „gledati svjetlost dana samo do prve jame“!

Putem kojim smo hodili, na ledinama i šumskim obroncima počeli su nicati vjesnici proljeća. Visibabe, zvončići, jaglaci. Kao da nas naši umoreni pređi pozdravljaju „s onoga svijeta“ i izražavaju nam zahvalnost što nismo zaboravili na njih. Na njihovu tragičnu životnu kob. Na našu još uvijek neslobodnu Hrvatsku. Od postaje do postaje slijedile su molitve fra Bonaventure Dude koji je namjenski napisan za maceljske mučeničke žrtve. Pješačilo se nekoliko sati do mjesta zemaljskog kraja života, do grobnice Macelj. Križ povrh grobnice stoji visoko. Simbol je poniženja, ali i simbol pobjede i simbol uskrsnuća.

Jedan mali narod skoro 14 stoljeća hodi s tim Križem, pod tim Križem. Pada i pada pod tim Križem. Ali se i pridiže. I opet pada pod teretom toga Križa svoje mukotrpne povijesti. Na tom putu našeg narodnog, povijesnog Križnog puta izgleda da smo došli tek do 4. postaje. To je postaja gdje ranjeni Isus s križem na ramenu susreće i pozdravlja svoju Majku. I mi Hrvati smo danas uz našu Majku na toj 4. postaji. Susrećemo se s njom i molimo pomoć Kraljice Hrvata, od Marije Bistrice, Sinja i Solina, od Trsata do Aljmaša, Molva, Tekija i Olova, Gospe od Škrpjela i inih, bezbrojnih. Molimo Gospu: „Dušo duše Hrvatske, Isusova Mati, sunce naših stradanja, ne prestani nam sjati!“

Iznemogli, pretučeni čovjek Isus, na petoj postaji svojega Križnog puta prihvatio je pomoć jednoga drugoga čovjeka, Šimuna iz Cirene, koji mu je pomogao nositi sveti Križ prema brdu Kalvariji.

I mi Hrvati čekamo, zaista čekamo nekog našeg Cirenca, jer smo slabi i nemoćni ljudi, zato čekamo pomoć onoga koji će nam pomoći nositi Križ hrvatskog naroda.

Naša je pobjeda u znaku Križa, a ne u zabludama bezbožnoga, odnarođenoga svijeta. Zato maceljska grobnica nije samo mjesto stradanja već poruka pobjede. U to mnogi i danas ne vjeruju. Onoga prvoga Velikog petka tek je šačica ljudi stajala uz Križ ubijenog čovjeka Isusa, koji su mu vjerovali! Svi ostali su se razbježali, glavom bez obzira iako su pune tri godine živjeli s Isusom i gledali čuda koja je činio.

Nakon nepuna tri dana, onaj na Kalvariji umoreni Krist, snagom svojega božanstva ustao je od mrtvih!

Križ je znak naše hrvatske Pobjede!

Ove godine na jubilarnom 20. križnom putu „Stopama pobijenih“ bilo je oko 200-tinjak hodočasnika, tako da je na završetku Križnoga puta, sveta misa koju je predvodio vlč. Alen Vrbek, župnik Župe sv. Jurja u Đurmancu, slavljena na otvorenom prostoru ispred Crkve Muke Isusove uz maceljsku grobnicu.

Nadahnutom propovijedi, župnik je zahvalio hodočasnicima na velikom odazivu na ovu pobožnost, te sve hodočasnike pozvao na tradicionalnu svetu misu zadušnicu za sve žrtve Macelja i hrvatskog Križnog puta poraća 1945. godine, koja će ove godine biti u nedjelju 1. lipnja u 16:00 sati na prostoru uz Crkvu Muke Isusove na Macelju. Ovu svetu misu predvodit će vlč. Danijel HAČKO, župnik Župe sv. Vida mučenika u Brdovcu kod Zaprešića. Prije ove svete mise, bit će također pobožnost križnoga puta uz grobnicu Maceljskih mučenika u 15:00 sati.

Udruga MACELJ 1945. svim nazočnim hodočasnicima podijelila je namjenski katolički kalendar Udruge, s rasporedom cjelogodišnjih događanja na Maclju za 2025. godinu. Udruga MACELJ 1945. čuva uspomenu na Maceljske žrtve, i s velikim marom dobronamjernih i stručnih osoba, priprema radne materijale, kojima nastoji pokrenuti zakonsku proceduru u Hrvatskom državnom saboru, proglašenja ovog najvećeg masovnog gubilišta Hrvata u Republici Hrvatskoj, nakon završetka Drugog svjetskog rata - Spomen područjem Macelj.

Ivan Jaklin, glasnogovornik Udruge MACELJ 1945.

Fotografije: Damir Borovčak