Zima na Blidinju
Oni koji su jednom posjetili Park prirode Blidinje, ali i planine Vran i Čvrsnicu, vjerojatno će se složiti s tvrdnjom: „Ako ih jednom posjetite, vraćat ćete im se opet iznova“. Ovaj put, zbog visokog snijega, ali i izuzetno niskih temperatura nije bio „klasično“ pješačenje nego vožnja. Svako godišnje doba ima svoje čari, a zima na Blidinju posebno.
Sunčano vrijeme, ali i slobodan dan bili su idealan spoj za otići na Blidinje, ali i odazvati se na poziv fra Andrije Jozića, župnika iz Doljana. Po dolasku u Doljane, naš domaćin ljubazno nas je dočekao i po nepisanom ramskom pravilu ponudio ramskom rakijom, koja se na ne odbija na temperaturi koja nas je dočekala. Budući da se veći dio Parka prirode nalazi na teritoriju župe Doljani, fra Andrija nas, kao najbolji poznavatelj svih njezinih dijelova upoznaje s toponimima i gdje se nalaze. Nakon toga krećemo prema Blidinju, putom koji je s obzirom na uvjete i temperature koje vladaju u ovome periodu, više nego dobro očišćen.
Dolaskom na Sovićka vrata ukazuje se prizor koji jednostavno ostavlja bez riječi: Kratko i jasno - ovakvo nešto može stvoriti jedino dragi Bog! Prekrasan pogled na Dugo polje, Čvrsnicu s lijeve i Vran s desne strane, sve okovano dubokim snijegom koji uokviruje prelijepo plavetnilo. Kontrast kakav jedino priroda stvara. Prolazimo cijelo polje i dolazimo do Blidinjskog jezera, koje je u ovom periodu, naravno, zaleđeno. Prolaskom na zapadnu stranu polja, otvara se vidik prema Duvanjskom polju i Stožeru iznad Kupresa. Iako je bio sunčan dan, vjetar koji je nosio snijeg ali i temperatura „debelo“ ispod ništice nisu dopuštali dulji boravak na otvorenom.
Boravak na hladnoći jednostavno je tjerao da se potraži neko mjesto gdje se može zagrijati i nešto jesti. Idealno mjesto za to sigurno je motel „Hajdučke vrleti“. Lijep ugođaj, uslužno osoblje ali i odlična kuhinja, razlog su zbog kojega ćete ponovno posjetiti ovaj motel. Nakon ručka, naš nas domaćin vodi do naselja s vikendicama i svojih prijatelja. Blidinje može biti primjer odnosa između Hrvata iz Hrvatske i onih u „Dijaspori“. Jednostavno, teško je spomenuti sva mjesta iz Hrvatske od kud su vlasnici vikendica. Od Osijeka, Đakova, Vinkovaca, Zagreba, Karlovca, Rijeke, Splita, Makarske, Metkovića…
Što god radili, ugodno i zanimljivo vrijeme jednostavno proleti, tako je bilo i nama. Dan se bližio kraju i morali smo krenuti nazad. Nakon zalaska sunca, temperatura na Blidinju ekstremno se snižava i tjera nas u niže krajeve. Budući da i naš domaćin voli planinarenje, dogovorili smo uspon na Čvrsnicu i Vran, čim se stvore normalni uvjeti za to.
Ante Beljo