Razgovor s mr. sc. Zdravkom Mršićem

S društvenim i ekonomskim analitičarom i bivšim ministrom vanjskih poslova Republike Hrvatske mr. sc. Zdravkom Mršićem razgovarali smo o aktualnim geopolitičkim i geoekonomskim temama te problemima koji muče Zapad i Hrvatsku.

Uskoro će biti dvije godine od početka agresije Ruske Federacije na Ukrajinu. Ratu se ne nazire kraj, a vjerojatne su nove eskalacije. Može li se ovdje uopće postići neko za sve strane prihvatljivo rješenje?

Čini se da je rat za Ukrajinu već okončan. Dobila ga je Ruska Federacija, iako će borbe na bojištu trajati još neko vrijeme. Govorim o ratu za Ukrajinu, jer se u Ukrajini ne sukobljavaju Rusija i Ukrajina, nego MršićZapad i Ruska Federacija, pri čemu je Ukrajina sredstvo Zapada. Sukob je zapravo počeo 2014. godine kad je na trgu Majdan u Kijivu izveden državni udar i uklonjen izabrani predsjednik Ukrajine.

Tim je udarcem Ukrajina poremetila geopolitičku ravnotežu, koja je bila uspostavljena Četvornim sporazumom 1996. godine, kojim se Ukrajina odrekla nuklearnog oružja, koje je za uništenje bilo prevezeno u Rusiju. Tim je sporazumom Ukrajina dobila izdašnu američku financijsku pomoć, a Rusija je Ukrajini pružila znatne gospodarske i trgovinske povlastice. Ujedinjena Kraljevina je također bila jamac ukrajinske samostalnosti i neutralnosti.

Rat za Ukrajinu počeo je zapravo 1999. godine, proširenjem Atlantskog saveza na Češku, Mađarsku i Poljsku. Time je počelo zapadno potkopavanje Rusije kao cjelovite države ruskog naroda. Proširenjem NATO-a de facto je počeo pritajeni rat Zapada protiv Ruske Federacije.

Sadašnje stanje rata u Europi pokazuje da Ukrajina nema odgovornog gospodara. Ukrajina je iskorištena i iscrpljena žrtva umorne i umiruće američke svjetske hegemonije. Ukrajinski narod, ako će u ratu od njega išta ostati, nitko ništa ne pita. Čak su i predsjednički izbori u Ukrajini odgođeni za poraće.

Predsjednik Volodimir Zelenskij je politički najamnik, kojemu se potpora u narodu temeljito srozala. U Ukrajini su počeli ozbiljni unutarnji politički prijepori vezani uz upravljanje vojskom, uz moguće opće novačenje čak i žena te uz Ukrajinajavne financije. Međutim, SAD je „sva jaja položio u Bidenovu košaru“ za izbore 2024. godine, kojima su podložene i američka unutarnja i američka vanjska politika. Bidenova administracija ne želi da poraz Ukrajine postane očitim prije predsjedničkih izbora u SAD, kojima ne treba još jedno povlačenje „podvijena repa“ poput onoga iz Afganistana.

Ne vjerujem u proširenje na tlu rata za Ukrajinu, jer je ukrajinska vojska podnijela nenadoknadljive gubitke, što je pokazao promašeni ukrajinski protunapad upriličen prošlog ljeta. Prema američkim medijima, ovih se dana u vojnu bolnicu u gradu Dnjipru ili Dnjepropetrovsku dnevno dovozi 40-100 teških ranjenika, a u bolnici se dnevno izvede 50-100 kirurških zahvata. Po meni, rat će zamirati ili do rasapa Ukrajine ili do predaje njezine vojske.

Obnovu ili pojačavanje rata za Ukrajinu u SAD-u žele samo neokonzervativci, koje nazivam trockistima, jer žele izvoziti američku „izgradnju države“, kao što su do pojave Staljina izvorni trockisti nastojali izvoziti boljševičku revoluciju. Iz Rusije izbjegli trockisti utemeljili su u SAD-u neokonzervativni pokret. Američki neokonzervativni senator Lindsey Graham smatra da je ukrajinski rat najbolje moguće američko ulaganje. Američki puk tako ne misli. Jadan ukrajinski narod!

Uz rat u Ukrajini vodi se i rat na području Gaze između Izraela i Hamasa koji je prethodno izvršio brutalan teroristički napad. Može li se taj rat proširiti i izazvati sukobe širih razmjera?

U Izraelu proširenje rata između Izraela i Hamasa žele samo premijer Netanyahu te njegovi vjerski zeloti ili zagrižljivci i krajnji nacionalisti i to samo u svrhu očuvanja svoje vladavine Izraelom. Postoji mogućnost proširenja rata na Libanon zbog Hezbollaha, na Jemen zbog Pokreta Houthi, posljedično na Iran, koji pomaže Hamas, Hezbollah i GazaPokret Houthi te na Siriju i Irak. Međutim, Izrael ne može dobiti rat na šest različitih državnih bojišta bez djelatne potpore i uključenja u novi rat SAD. Ipak, SAD nije pripravan stupiti u takav rat, nakon iskustava u Koreji, Vijetnamu, Iraku, Afganistanu, Siriji, Libiji i, konačno, u Ukrajini i to uoči ovogodišnjih predsjedničkih izbora u SAD-u.

Poslije napada Hamasa na Izrael 7. listopada prošle godine počeo je žestok izraelski napad na Gazu. Izraelsko vodstvo je bilo smislilo „munjeviti rat“, ali razaranje Gaze traje već više od tri mjeseca, a Hamas još nije uništen. Strada uglavnom palestinsko pučanstvo u Gazi. Rat nije donio dobro Izraelu. Izrael je unovačio tristo tisuća pričuvnih, neuvježbanih vojnika; povukao je iz blizine Gaze i blizine Libanona po više od dvjesto tisuća svojih stanovnika; a s posla u Izraelu izostaje 20.000 radnika iz Gaze i 100.000 radnika sa Zapadne obale. Takvu besposlicu teško bi podnijelo bilo koje gospodarstvo. Koliko štete Izraelu i drugim državama donosi zatvaranje Crvenog mora?

Gospodarsko stanje Izraela slabi. Nedavno je premijer Natanyahu telefonom zatražio od predsjednika Emirata Muhameda bin Zajeda da Emirati plaćaju nezaposlene radnike sa Zapadne obale, koji su radili u Izraelu, a kojima je Netanyahu poslije 7. listopada zabranio dolazak na posao u Izrael. Bin Zajed je odgovorio, neka Natanyahu to zatraži od Volodimira Zelenskog, koji dobiva mnogo zapadnog novca. Čini se da izraelske vlasti više ne znaju što bi poduzele. Najlakše je uporabiti oružje. Domaća politička potpora izraelskom premijeru se srozala kao i ukrajinskom predsjedniku. Politika je najlakši posao ako se vodi za narod. Ako se politika tako ne vodi, nevoljama vlasti nema kraja. Mislim da će za svoje dobro Izrael odustati od proširenja rata.

Migrantska kriza ponovno je aktualna u Europi, a u žrvnju demografskih i identitetskih promjena sada se nalazi i Republika Hrvatska. Kako gledate na ovu problematiku?

Nedvojbeno je da sad svijetom vlada kapital, koji je usredotočen u SAD-u. Kapitalu smeta svaka vrsta zajedništva, posebice narodno zajedništvo, koje je utemeljeno prvobitno na zajedničkom jeziku, na zajedničkoj povijesti te na Migantizajedničkoj i posebnoj povijesnoj političkoj misli. Narodi su se povijesno potvrdili, ali oni smetaju kapitalu kao žestoki protivnici bilo čije svjetske vlasti, koja je sad vezana uz slobodan privatni kapital.

Kapital nastoji oslabiti, rastresti i, pravo rečeno, uništiti narode. Kao zamjenu za narode kapital je predvidio otvorena društva. Kapital uporno pretvara u otvoreno društvo čak i SAD posebice potpunim otvaranjem američke južne granice, preko koje u SAD mjesečno ulazi više od 300.000 nezakonitih doseljenika iz više od 150 država.

Isto se zbiva i s Europom, u koju dolaze ponajviše pripadnici afričkih naroda posebice islamskih i pripadnici slabije razvijenih azijskih naroda. U Europi su odavno neke slobodarske zemlje prihvaćale sve uljeze, a 2015. godina u Europi i posebice u Njemačkoj zapamćena je po navali izbjeglica iz Sirije i ostalih azijskih zemalja, koji su preko Turske i Grčke hrlili u Europu. Tomu je posebice pridonijela razorna politika njemačke savezne kancelarke Merkel, koja je kao najamnica kapitala nastojala stvoriti Četvrti Reich, pod kojim bi bilo mnoštvo otvorenih društava.

Stanje u Europi se pogoršalo od početka rata za Ukrajinu, kad je počela navala i bogatih i siromašnih Ukrajinaca na Europu, posebice na Poljsku i Njemačku. Mađarska država se sad dobro brani od navale Ukrajinaca kao što se dobro branila i 2015. godine od preplave izbjeglica iz Sirije i iz mnogih drugih azijskih država.

Stvaranje otvorenih društava u Americi i Europi je osveta dijaspore nekadašnjem kršćanskom svijetu, u obračunu koji je zametnut ubrzo nakon razorenja Palestine 135. godine i nastanka dijaspore odnosno poslije uključenja farizeja u unosno rimsko tržište robe, obavijesti i političkih zamisli. Nasreću svijetu, dijaspora će teško potkopati nove narode Afrike te velike i stare narode Azije kao što su Kinezi, Iranci, Japanci, Vijetnamci, Turci, Indijci i Rusi.

Nedavno ste pisali o dekonstruiranju uloge žene i majke. O čemu je riječ?

Otkad je globalizirano poslovanje korporacija i otkad je posljedično globalizirana i naša vrsta života ili Homo sapiens privatni svjetski kapital prihvatio se i potkopavanja cijele naše vrste, a ne samo pojedinačnih naroda. Vrsta se postupno uspostavlja u „narod“ ako su kod naroda važni životno zajedništvo, uzajamnost i jedinstvo te jedan jedini pogled na svijet i na čovjeka. Kapital vidi u vrsti novu smrtnu opasnost, iako je naša vrsta neželjeno globalizirana upravo nastojanjem nositelja privatnog kapitala.

Pouzdan način slabljenja i rasapa naše vrste jest uklanjanje odgoja iz nje. Naša se vrsta posebno odlikuje razmjerno Roditeljirazvijenim mozgom, koji jedino našoj vrsti omogućuje pojmovno opažanje, znanje, pamćenje i odlučivanje. Ostale životinjske vrste imaju samo slikovno opažanje, znanje, pamćenje i odlučivanje, kakvo je u stanovitoj mjeri sačuvao i čovjek. U našoj se vrsti dugo razvija mozak mladunčadi i mladih osoba, bar do dvadesete godine života, pa je vrsti potrebno dugo uvježbavanje uma, koji sadrži pojmove i način baratanja njima. Jedinke naše vrste dugo umno zriju. Taj se postupak naziva odgojem i obrazovanjem i to za život. Mačke učas od mačića naprave zrele mačke, a u čovjeka postupak odgoja za život traje dugo.

Ako se u našoj vrsti poremeti ili iz nje ukloni odgoj, nje kao vrste više nema, jer je u svim ostalim vrstama životno zajedništvo baština biološke evolucije, a u našoj vrsti, koju je poremetio nastanak pojmovnog mišljenja to mora biti učinak smišljene kulturne evolucije. Stoga kapital nastoji iz naše vrste ukloniti odgoj za život.

Lagan način za to je promjena uloge obitelji i uloge žene u obitelji. Kapital i njegovi mediji nastoje odroditi i muškarce i žene. Žene se nastoji odgojiti kao potrošačice i plaćene stručnjakinje, kojima su obitelj, djeca i odgoj zadnja briga. Žene se ne odgaja da postanu majkama i žarištima života u obitelji, ako stvore obitelj. Kapital nastoji žene izjednačiti s muškarcima, tako da prestanu biti ženama. Danas su pod utjecajem kapitalističkih medija žene u velikom broju samohrane majke ili glave obitelji. Muškarci često zaziru od odgovornosti za obitelj. Teško se nose i s trajnim, životnim odnosom prema osobi drugog roda.

Eto, u tomu se sastoji razgradnja žene odnosno majke kao vrlo važne i neizostavne sastavnice naše vrste. Udarac kapitala na ženu je udarac i na našu vrstu. Slobodan sam primijetiti da je u odgovore na sva Vaša dosad postavljena pitanja valjalo uključiti djelovanje privatnoga svjetskog kapitala, koji nastoji promijeniti čovjeka „na svoju sliku i priliku“.

Ove godine održat će velik broj izbora diljem svijeta, pa tako i u Hrvatskoj i Europskoj uniji. Kako gledate na današnji geopolitički položaj EU? Ima li EU više ikakvu relevantnost u međunarodnim odnosima i mogu li tu izbori išta promijeniti?

Pri većini parlamentarnih ili predsjedničkih izbora održanih minulih nekoliko godina došlo do promjene predsjednika, stranke ili stranačke koalicije na vlasti. Tako je bilo u Brazilu, Filipinima, Argentini, Australiji, Čileu, Crnoj Gori, Slovačkoj, Švedskoj, Finskoj i u drugim državama. To je znak, da političke stranke, kakvog god usmjerenja one bile, nisu u stanju voditi politiku koja čuva suverenost i štiti narod te koja narodu pruža blagostanje.

Posebno je teško stanje država i naroda Europske unije. Kakvo je političko, gospodarsko, sigurnosno i ljudsko stanje Izbriu Njemačkoj, koja za njemački narod ne vodi svoju, nego američku politiku? EU je stavljena pod hegemoniju SAD-a, koji se nalazi pod hegemonijom svjetskog kapitala nakupljenog u Americi. Hrvatska se svojim pristupom Uniji i posebice prihvatom eura kao hrvatske monete sama podložila Europskoj uniji. Hrvatska se našla na dnu troslojne hegemonije: svjetski kapital, SAD, EU i RH.

Europska unija sad nema i ne može imati nikakvu važnost i ulogu u svijetu. Dosad je Unija imala stanovit utjecaj u svijetu temeljem brige za ljudska prava i temeljem jakog gospodarstva. Sad Unija svesrdno podupire države, kao što su SAD i Izrael, koje krše ljudska prava i sudjeluju u genocidu, a gospodarstvo Unije se srozalo, posebice zbog nametanja političkih i gospodarskih kazni Rusiji, koje je zbog skupoće energenata prouzročilo zatvaranje mnogih manjih poduzeća te djelomično premještanje proizvodnje velikih korporacija u SAD i Kinu.

Propadanje europskih država i naroda nastavit će se do vremena u kojem će američki narod sa sebe zbaciti hegemoniju kapitala, europski narodi zbaciti hegemoniju SAD-a, a pojedinačne europske države kao što je Hrvatska ukloniti hegemoniju Europske unije. Vrijeme za to brzo dolazi, jer su europski narodi prozreli laži i obmane na kojima počiva Unija.

Oporavka hrvatskog gospodarstva, hrvatskog naroda i hrvatske politike ne će biti dok se Hrvatska ne riješi trojne hegemonije. Hegemon ne dopušta podloženim državama vođenje vanjske politike, ali im prepušta vođenje unutarnje politike i okapanje s narodom.

Je li kriza državništva jedan od najvećih problema zapadnog svijeta?

Pogodili ste pravo pitanje i to „u sridu“. Na Zapadu više nema državnika. Njih su iz politike uz pomoć kapitala izgurali političari, koji se brinu samo da osvoje vlast i da čim dulje ostanu na vlasti. Državnici se brinu za državu i narod, a to kapitalu ne odgovara pa su se kapitalisti uz pomoć kupljenih, zakupljenih i potkupljenih političara otresli državnika. Ako kapitalu smetaju pojedinačni povijesni narodi i globalizirana vrsta Homo sapiens, kako mu ne bi smetali državnici?

Očekuju nas i izbori u Sjedinjenim Američkim Državama. Ima li po Vama Donald Trump ikakvih izgleda?

Amerika je u mnogomu još uvijek vodeća svjetska država, ali je politički, sigurnosno i ljudski nesređena. Kapitalisti se samo brinu da uz uporabu najnovije tehnologije zgrću kapital pa su zanemarili mnoga pitanja važna za narod i državu, kao što su postavljanje prijevozne podloge,Trump robna proizvodnja i obrazovanje. Amerika je na geopolitičkom rubu: ili će propasti kao vodeća sila i kao „izniman“ narod ili će se pribrati te putem suradnje s drugim narodima i njihovim državama ojačati sebe i pomagati ostalim narodima, da se suoče s opakim nevoljama koje već pogađaju cijelu našu vrstu i život na Zemlji.

Po mojoj prosudbi, Donald Trump će ponovo postati predsjednikom Amerike, ako ga prije izbora Demokrati ne strpaju u zatvor. Naime, Trump je ostao pri svojem načelu „America First“ ili „Make America Great Again“. Trumpova prednost je u tomu što je on već bio predsjednik SAD-a i to dobar predsjednik, pod kojim je južna granica SAD-a bila zatvorena; pod kojim nije bilo inflacije ili skupoće; pod kojim je vladala puna zaposlenost; pod kojim su Amerikanci imali energetsku samodostatnost i razmjerno spokojan život; te pod kojim Amerika nakon više desetljeća nije zapodjenula novi rat.

Građani znaju što će Trump raditi i poduzimati. On ne mora pružati nikakva pa ni lažna obećanja. Po tomu je Trump opasan za Demokrate, koji nastoje poduzeti sve da spriječe njegovo kandidiranje za predsjednika. O ponovnom izboru Trumpa za predsjednika SAD-a ovisi mogućnost obnove demokracije ili narodovlašća u toj državi. Ako Trump ne bude izabran, u Americi će se ustaliti i u njoj procvasti lijevi, neokonzervativni, trockistički totalitarizam, u kojem će vlasti odnosno kapital propisivati što će ljudi jesti, na kakvim ili u kakvim štednjacima će pripremati obiteljske obroke, u kakvim će se automobilima voziti i propisivati ljudima druge postupke. Pogoršavanje i potreba oporavka klime te energetska politika vlade bit će izlikama za propisivanje ne samo ponašanja i postupanja, nego i svjetonazora ljudi.

Predsjednički izbori 2024. godine bit će presudni za budućnost Amerike.

Kako gledate na buduću raspodjelu svjetske moći? Krećemo li se prema multipolarizmu?

U pravu ste. Sad je svijet u prelasku iz jednostožernog ili monopolarnog svijeta u višestožerni ili multipolarni. Drugi naziv za dosadašnji jednostožerni svijet jest američka hegemonija. Američki političari i politolozi govore o poretku utemeljenom na pravilima, za koja nitko ne zna koja su. Pravila su volja hegemona.

Višestožerni svijet već je stvarnost i on se brzo širi. Države ga prihvaćaju, jer im putem suradnje, posebice dvojne ili Geopolitikabilateralne suradnje, nitko ne krnji suverenost naroda i ne nameće neželjenu zaštitu, koju je dosad nametao SAD. Jednostožerni svijet ili američka hegemonija prekriva zemljopisno sve skučeniji prostor. U državama koje su nedavno poduprle Izjavu o Gazi u Glavnoj skupštini UN živi 89 % svjetskog pučanstva. U državama koje su osporile Izjavu živi samo 5 % svjetskog pučanstva.

Minulih se tjedana mnogo govorilo i pisalo o valu antisemitizma, koji je preplavio svijet zbog postupaka izraelske vojske u Gazi. Od svih prosvjeda nedavno upriličenih u SAD-u samo ih je 5 % bilo u prilog Izraelu. Ostali su bili za Palestinu i protiv Izraela. Čini mi se da svijet zahvaća nezaustavljivi val antiamerikanizma, što potvrđuju glasovanja o stanju u Gazi u Vijeću sigurnosti i u Glavnoj skupštini te potpora koju dobiva tužba Južne Afrike protiv Izraela za genocid u Gazi Međunarodnom sudu pravde u Den Haagu.

Primjer dvojne međudržavne suradnje pruža BRICS, koji je 1. siječnja ove godine proširen od pet na deset država. U BRICS-u nema poglavara kao u Skupini sedam ili G7. Sve države slobodno međusobno surađuju i to dvojno. Ako se treća država želi priključiti dvjema državama koje su u nečemu napravile sporazum, ona može s objema napraviti dvojne sporazume.

Iznimka će po naravi posla biti uspostava zajedničke razmjenske digitalne monete vjerojatno utemeljene na zlatu, ali nakon uspostave takve monete ni jedna članica BRICS-a ne će biti prisiljena rabiti dogovoreni način plaćanja za razmjenu robe, usluga ili ulaganja. Ako želi, moći će se i nadalje služiti američkim dolarom kao sredstvom plaćanja.

Objavili ste knjigu „Podjela Zapada – Prostorna država i otvoreno društvo“. O čemu pišete u knjizi?

Knjiga objašnjava drugi veliki raskol u povijesti Katoličke crkve. U prvom raskolu 1054. godine od Crkve se odvojilo pravoslavlje, u kojemu su se sve odvojene, nacionalne Crkve vezale uz mjesne državne vlasti. U drugom, protestantskom raskolu, koji je počeo 1516. godine poznatom Lutherovom objavom u Wittenbergu i koji je okončan Podjela Zapadana Saboru u Augsburgu 1530. godine, usitnjene srednjoeuropske otpadničke Crkve su se de facto vezale uz mjesni kapital, koji je u njima bio nakupljen obrtom i trgovinom.

Njemački povjesničar, pravnik i politički ekonomist Max Weber (1864. - 1920.) pogrješno je smatrao da je protestantstvo stvorilo kapitalizam. Po meni, nakupljeni mjesni kapital je trebao i tražio novu ideologiju, koju je dobio u protestantstvu. Ni jedna vlast, a u spomenutom primjeru kapital, nikad sama ne kuje ideologiju, nego je bira među ponuđenim zamislima. Kapital je prihvatio protestantstvo, jer je ono individualiziralo vjeru i poticalo samoživost ljudi. Luther je govorio da je „svatko sam sebi svećenik“. Za protestante spasenje u zagrobnom životu nije utemeljeno na dobrim djelima koje ljudi jedni drugima čine u prijegrobnom životu, nego o proizvoljnoj i nasumičnoj razdiobi ili rasapu Božje milosti i to ne među odraslim pučanstvom, nego među ljudskim zametcima. Po Oliveru Cromwellu, engleskom puritancu i državniku (1599. - 1658.), bogatstvo nakupljeno za života čovjeka znak je obilja Božje milosti koja mu je dodijeljena.

Presudna uloga protestantskog raskola za daljnji razvitak Europe ponajviše je u tomu što je Katolička crkva u njemu izgubila i vjersku vlast u Europi kao kontinentu. Naime, nakon rasapa Zapadnog Rima na obiteljske posjede ili latifundije cijela Europa s mnoštvom doseljenih naroda ostala je bez središnje političke vlasti, koju je do sloma Rima imao rimski car. Poslije tog sloma vlast je u Europi bila podijeljena: Crkva je dobila političku i vjersku vlast, a ostala dva izvora vlasti, gospodarstvo i zaštita, pripala su velikašima odnosno vlasnicima zemlje. Tako je bilo do pojave europskih kraljevina, koje su uspostavili određeni jaki velikaši ili feudalci. U dvanaestom stoljeću Crkva je izgubila političku vlast, koju su preuzeli svjetovni vladari. U protestantskoj Reformaciji Crkva je ostala i bez središnje vjerske vlasti. Europa se podijelila na južni, katolički, uglavnom romanski dio i na baltičko-sjevernomorski, protestantski, uglavnom germanski odnosno anglosaski dio.

Tako je istovremeno došlo do podjele Europe kao kontinenta, ali i do stvaranja otvorenih društava u protestantskim zemljama, u koje su nagrnuli Židovi s Iberijskog poluotoka i otpadnici od katolištva, ponajviše hugenoti, iz romanskih zemalja. Zanimljivo je to da su žarišta protestantstva kao vjere bila blizu snažnih židovskih zajednica, kao što je bio Deventer u Nizozemskoj, u kojemu je u četrnaestom stoljeću niknula katolička Nova pobožnost ili Devotio moderna.

Vrijedno je spomenuti da su mnogi protestantski vladari, primjerice Martin Luther, koji je imao političku vlast i engleska kraljica Elizabeta I., spremno surađivali s osmanskim Turcima. Bitka kod Mohača bila je 1526. godine, a prva opsada Beča 1529. godine, malo prije Sabora u Augsburgu. Francuski kraljevi tijesno su surađivali sa Sulejmanom Veličanstvenim i Selimom II. do Bartolomejske noći, 24. kolovoza 1572. godine.

Ideologija kapitalizma postupno se od protestantstva, koji je sakralna ideologija, preko racionalizma i prosvjetiteljstva prometnula u otvoreni liberalizam, koji je čista svjetovna ideologija. Čovjek više nije Božji stvor, nego potrošač na tržištu tvarnih dobara i kupovnih iskustava.

Kakav je Vaš pogled na Hrvatsku danas, na političke, geopolitičke i ekonomske prilike?

Šećer naposlijetku. Hrvatsku u svakom vidiku života nosi voda. Hrvatska politika u službi je Europske unije, a ne u HRslužbi naroda. Gospodarstvo je svedeno uglavnom na trgovinu, turizam i domaće usluge. Hrvatska slabo nakuplja suvremenu tehnologiju. Poljoprivreda je na koljenima. Hrvatska je obrana zapuštena, a Hrvatska vojska, koja ima golemo i vrijedno ratno iskustvo, nije opremljena suvremenom opremom. Hrvatsko pučanstvo, koje se smanjuje iseljavanjem i niskim prirodnim prirastom, ugroženo je silnim doseljavanjem ponajviše iz azijskih zemalja. Hrvatske škole i sveučilišta imaju mnogo nadarenih učenika i studenata, ali se oni ne mogu dokopati temeljitog stručnog znanja i životne mudrosti.

Pred Hrvatskom stoji težak i zahtjevan posao, ali taj se posao ne će moći obavljati dok je Hrvatska podložna troslojnoj hegemoniji pod Europskom unijom, Sjedinjenim Državama i svjetskim kapitalom. Hrvatskoj, Europskoj uniji i Americi predstoji prava revolucija za opstanak.

Razgovarao: Davor Dijanović

Ned, 21-04-2024, 16:46:30

Potpora

Svoju članarinu ili potporu za Portal HKV-a
možete uplatiti i skeniranjem koda.

Otvorite svoje mobilno bankarstvo i skenirajte kod. Unesite željeni novčani iznos. U opisu plaćanja navedite je li riječ o članarini ili donaciji za Portal HKV-a.

barkod hkv

Komentirajte

Zadnji komentari

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

AKT

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2024 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.