Crnogorac koji nije suradnik velikosrpske ideologije ne može biti ni portir i to ne potencira ni oporba niti se vidi u međunarodnom kontekstu iako se EU i zapadna demokracija temelji na ljudskim pravima

Neposredni povod našemu razgovoru s poznatim crnogorskim književnikom Miloradom Mijom Popovićem bila je gotovo ratnička najava, za 30. kolovoza, noćnih autokolona u crnogorskim gradovima zbog, po mišljenju prosrpskih organizatora, tobože izdaje narodne volje. Milorad Popovic3Nismo propustili pitati našega sugovornika za podrobnije objašnjenje njegova upozorenja kako će nacionalnim Crnogorcima saveznici pomoći ako vide da se sami bore za nacionalno dostojanstvo, demokraciju i građanska prava, vrijednosti, koje i oni sami propagiraju. No kako se u međuvremenu dogodio službeni posjet crnogorskoga predsjednika Jakova Milatovića Hrvatskoj, upitali smo gospodina Popovića za komentar njegovih izjava.

Izjave predsjednika Jakova Milatovića u vanjskopolitičkom kontekstu ne treba preozbiljno uzimati u obzir, ne zbog toga što su mu ustavne ovlasti ograničene nego zato što po sugestijama Beograda ima zadatak da u vezi vanjskopolitičkoga smjera ima proeuropsku i pronatovsku priču. Međutim, na unutarnjem planu podržava najradikalnije rusko-srpske snage, poput stranaka bivšeg Demokratskoga fronta, koje protežira u novu Vladu.

Crnogorski je predsjednik u Zagrebu prilično uvjerljivo govorio kako mu je svrha Crnu Goru izgraditi kao pravnu državu, jednaku za sve. Držite li to vjerodostojnom izjavom?

Neprestano govori o pomirenju, ali ne poziva nikoga u svoj kabinet osim svoje istomišljenike. Nikoga još od izvornih suverenista nije se udostojio pozvati, barem ritualno. Niti to treba očekivati. Svi smo mi proskribirani kao neprijatelji novoga političkoga stanja. Uostalom, i DPS nije proskribiran zbog korupcije i klijentelizma, jer sad su neusporedivo veće zloporabe i nered u administraciji nego do 2020., nego ga kažnjavaju što je predvodio pokret za nezavisnost.

No, vratimo se povodu našega razgovora: tko je inspirator nedavnih auto-prosvjeda?

Inspirator su iste one srpsko-ruske agenture koje su dovele do litija 2019. i 2020. godine, a danas dominiraju u Crnoj Gori. Svaki pluralizam smatraju pogubnim za svoje velikodržavne ideje. A zna se, priroda je svakoga fašizma da ima potpuno kontrolu nad svim političkim i inim društvenim zbivanjima, jer drukčije ne može funkcionirati. Uvjereni su da je Crna Gora postala dio njihova političko-nacionalnoga prostora. Svaku opciju koja dovodi u pitanje njihovu dominaciju smatraju neprijateljskom i iznevjeravanjem tobože narodne volje, a prava je narodna volja po njihovu shvaćanju: Crna je Gora za vijeke vjekova srpska država.

Kakav su odjek imali prosvjedi?auto kolone CG

Autokolone nisu postigle ono što su htjeli. Ali to je samo jedan mali dio u spektru pritisaka koje oni provode.

Ako mogu primijetiti, najave su bile pomalo ratničke...

Najava je bila ista kao što su to radili čitavo vrijeme, od 1990-ih do danas. Od raspada bivše Jugoslavije, od antibirokratske revolucije, od kopanja i traženja lubanja po jamama Like i Bosne, do početka ratova. To je dio iste politike, iste ideologije.

Ako su litije organizirane od strane SPC 2019. i 2020. bile radi pritiska na crnogorsku javnost uoči izbora 2020., nije li sada ovim tzv. auto-litijama bila svrha pritiskom na mandatara postići da nova crnogorska Vlada bude maksimalno prosrpska?

Apsolutno. To je očevidno. Jer, oni jednostavno smatraju da isključivo političke stranke prosrpske orijentacije moraju činiti kostur nove Vlade. Kažu da ne će biti Srba u novoj Vladi, a dva osnovna konstituenta - mandatar Spajić i predsjednik Demokrata Bečić su nacionalni Srbi. Njima ne odgovara da u Vladi budu predstavnici manjinskih naroda, ili ako budu, da nisu u onom broju da mogu utjecati na odlučivanje i politiku Vlade.

Može li se očekivati, ako Beograd ne bude zadovoljan sastavom nove crnogorske Vlade, da se država suoči s masovnijim auto-litijama, novim oblicima destrukcije koje bi mogle ugroziti normalan javni i gospodarski život u državi?

To nije potpuno sigurno zbog vanjsko-političkoga konteksta. Vučiću to ne odgovara što zbog neriješenoga pitanja Kosova, što zbog potpore Putinovoj Rusiji, jer ruski ratni planovi ne idu kako su zamislili, a s druge strane zapadne ambasade su se prilično uključile u sastavljanje Vlade i po svemu sudeći su shvatili da „pokret za promjenu“ višegodišnje vlasti u Crnoj Gori nije imao za svrhu reformske promjene, već je bio nacionalistički, s ciljem da promijeni karakter crnogorskoga društva kako na unutarnjem tako i na vanjskopolitičkom planu. Tu je sad na sceni borba utjecaja, bez obzira na Escobarovu politiku za koju se otvoreno može reći da je prosrpska. Prepoznatljiva je klasična situacija za male države koje nemaju unutarnju stabilnost, niti imaju snage formirati Vladu u skladu s nacionalnim interesima. I tu se sad vodi jedna geopolitička igra, tko ima više volje i snage da nametne svoje poglede i interese. U svakom slučaju srpski i ruski utjecaj maligan je za crnogorsko društvo jer Crnu Goru vidi i izvan NATO-a i izvan EU. Ideja je da se napravi takva faktična situacija u Crnoj Gori da u odgovarajućem za njih vanjskopolitičkom trenutku dovede u pitanje državni status Crne Gore i da se ponovno provede aneksija Crne Gore Srbiji.

U javnom prostoru odjeknula je Vaša izjava kako Crna Gora 2023. godine ima neusporedivo više saveznika nego 1918. godine, ali nužno se odreći zabluda, kako ste rekli, da će netko drugi umjesto vas obraniti crnogorsku slobodu. Doslovno Vaša izjava glasi: „Saveznici će nam pomoći ako vide da smo spremni i sposobni boriti se za nacionalno dostojanstvo, demokraciju i građanska prava, vrijednosti koje i oni sami propagiraju“. Iz toga bi se moglo zaključiti da su se Crnogorci umorili od borbe za demokraciju?

Točnije bi bilo reći da Crnogorci nemaju adekvatnu političku organizaciju, obrambeni plan Crne Gore u nepovoljnim uvjetima kad je odnos snaga za nacionalne Crnogorce vrlo nepovoljan. Montenegro zastava2To se prije svega ogleda u tome što su političke strukture oporbenih parlamentarnih stranaka svoje iskustvo bazirale na iskustvu vlasti. Dominantan broj oporbenih stranaka svoje političko iskustvo stekao je na vlasti, tako da nezadovoljstvo građana koje je iskazano na Belvederu i prilikom dolaska srpskoga patrijarha, desanta na Cetinje, nisu znali ili jednostavno nisu bili sposobni preuzeti i artikulirati. Tako je čitava ta energija u jednoj mjeri splasnula. No nezadovoljstvo je i dalje prisutno, ali traži političkoga predvodnika.

Znači li to da bitnih promjena u političkim odnosima u društvu nema već dominiraju procesi pokrenuti litijama, odnosno nakon izbora 2020. na koje Beograd ima glavni utjecaj?

Velikosrpske strukture i dalje su na vlasti u Crnoj Gori. Ono što čini bit jednoga društva, od kulturne do obrazovne i medijske strukture, to je potpuno u velikosrpskim rukama i ni na jedan način ne žele se toga odreći. 

Upozoravate kako je počela promjena političkoga i nacionalnoga karaktera Crne Gore...

Počela je onoga časa kad su preuzeli vlast. Dakle, sva ključna mjesta, od Univerziteta Crne Gore, ministarstava, kulture, prosvjete, sektora medija, sigurnosnoga sektora, svih institucija, preuzeli su ljudi velikosrpskoga političkoga profila i oni ubrzano rade na denacionalizaciji Crne Gore. Služe se raznim sredstvima, vidljivim i nevidljivom, korupcijom, pritiscima i diskriminacijom, tako da su danas nacionalni Crnogorci koji ne pristaju na kohabitaciju i služenje velikosrpskim interesima najugroženija nacionalna zajednica u Europi. Crnogorac koji nije suradnik velikosrpske ideologije ne može biti ni portir u bilo kojem državnom sektoru. To se nedovoljno potencira i od strane naše oporbe, a u međunarodnom se kontekstu ne vidi niti je tema za razgovor, iako se EU i zapadna demokracija temelji na ljudskim pravima.

Kreće li sve na neki način u smjeru poništavanja članstva Crne Gore u NATO savezu i odustajanje od članstva u EU?

To je njihov plan. Dakle, velikosrpski je plan Crnu Goru iznutra devastirati, sa svim potencijalima, kako bi pokazali da Crna Gora nije sposobna funkcionirati kao suverena država. Istodobno se nadaju, budući da ništa nije vječno, da bi u nekom novom preslagivanju snaga Crna Gora mogla biti moneta za potkusurivanje. Podsjetio bih da se to već dogodilo početkom 21. stoljeća, kada je Crna Gora imala cenzus za referendum 55 posto, jer su tada u EU smatrali da Crna Gora treba biti kompenzacija Srbiji, zbog gubitka Kosova. montenegro euVelikosrpske i ruske struje koje imaju vjekovni san izlaska na toplo more i Mediteran, računaju da potpunim političkim devastiranjem Crne Gore, minoriziranjem nacionalnih snaga i pridobivanjem manjina, koje bi im dale legitimitet, naprave neku srpsku federaciju, gdje bi Crna Gora u konačnici izgubila svoj subjektivitet, a prije toga plan im je da Crna Gora iziđe iz NATO-a. Jer da nismo u tom savezu, već bi se odlučili za neku vrstu plebiscita i pripajanja Crne Gore Srbiji.

Proteklih dana poznati američki profesor Daniel Serwer izjavio je da se odnos Amerike prema Srbiji „svodi na politiku popuštanja“, što se ne će, kako smatra, mijenjati dok je u Srbiji aktualna američka diplomatska postava. Kako gledate na tu ocjenu?

To je jedna klasika, koju smo 90-ih preživjeli. Miloševića su nakon Daytona proglašavali jamcem stabilnosti, da bi poslije dvije-tri godine izdali tjeralicu i uhitili ga. Imperiji u odnosu na sukobe u regijama, koje imaju manje značenje, najčešće smatraju da mogu riješiti problem s najjačom strankom. Ta inercija čini se da je i sada na djelu, međutim ona se uvijek pokazivala kratkoročnom. Naravno da ona nikada nije imala posljedice za velikoga partnera, ali nikada zapravo nije pridonosila stabilnosti tog prostora. Jer, sukobi se mogu jedino riješiti ako se suzbije generator krize koji permanentno nasrće na susjedne entitete. U politici velikih zemalja autonomija diplomata i diplomatskih predstavnika mnogo je veća nego kad je riječ o odnosima s velikima, na primjer s Rusijom ili Kinom.

Ima li novosti u svezi s popisom stanovništva Crne Gore?

Pretpostavljam da su ih omeli parlamentarni izbori i događaji u svezi s konstituiranjem Vlade Crne Gore, ali to im je jedna od strateških nakana za nastavak desubjektivizacije Crne Gore. U posljednjih 30 godina broj Crnogoraca u Srbiji sa 156 tisuća pao je na 38 tisuća. Dakle, gotovo 70 posto Crnogoraca nestalo je u Srbiji, a u Crnoj Gori pao je sa 400 tisuća na 280, oko 30 posto. Proces asimilacije latentan je i vrlo drastičan. Ključni je cilj obezdržavljenje Crne Gore i uništenje crnogorske nacije i svake njezine posebnosti.

Što je s Crnogorskom pravoslavnom Crkvom?

Od svoje obnove pod najtežim je pritiscima Beograda, ne samo iz duhovnih nego i iz vlasničkih razloga, jer od 1920. Srpska pravoslavna Crkva preuzela je cjelokupnu imovinu Crnogorske pravoslavne Crkve (CPC). Nakon preuzimanja vlasti 2020. godine, iznutra se rade razne destrukcije pod agenturnim srpskim vodstvom. Sada su u tijeku unutarnji sukobi u CPC, koje treba promatrati u kontekstu napada na Crnu Goru i crnogorsku naciju. Raskol u CPC treba razumjeti i kao posljedicu duboke krize crnogorskoga suverenizma: u političkom, duhovnom i kulturnom pogledu. 

Kakvu biste poruku u ovom trenutku uputili Crnogorcima?

U ovom času bez obzira na strančarenje, impresionističke pristupe i dnevno-političke pristupe lišene šire strateške slike i jasnoga uvida u naše komparativne prednosti, usprkos tome što su naše snage neusporedivo manje od rusko-srpskih imperijalista, svi se relevantni politički i društveni subjekti koji se odupiru svjetonazorski velikosrpstvu moraju ujediniti u najširi kulturno-politički pokret. Taj pokret mora uključiti dijasporu zbog internacionalizacije crnogorskoga pitanja. Jer, ako se nastavi dosadašnja praksa sitnih taktika i oportunizma, nestat će crnogorska nacija i država, ustavno proklamirani multinacionalni sklad Crne Gore, to jest, i manjinske nacionalne zajednice; Bošnjaci, Albanci, Hrvati, ostat će zamorčad velikosrpskoga imperijalizma.

Gospodine Popoviću, hvala na razgovoru.

Razgovarao: Marko Curać

 

 

Pon, 17-06-2024, 06:30:20

Potpora

Svoju članarinu ili potporu za Portal HKV-a
možete uplatiti i skeniranjem koda.

Otvorite svoje mobilno bankarstvo i skenirajte kod. Unesite željeni novčani iznos. U opisu plaćanja navedite je li riječ o članarini ili donaciji za Portal HKV-a.

barkod hkv

Komentirajte

Zadnji komentari

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

AKT

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2024 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.