Razgovor s novinarom i publicistom Josipom Jovićem

Rezultate predsjedničkih izbora u SAD-u već ste komentirali za naš Portal. Zanima nas, međutim, kako gledate na budućnost SAD-a? Je li američko društvo toliko polarizirano da se može dovesti u pitanju njegov opstanak ili je narativ o polarizaciji pretjeran?

U američkim su filmovima i pravednici i zločinci pravilno raspoređeni na bijele i crne. Već ta nasilna umjetno konstrukcija stvarnosti govori kako nešto duboko nije u redu. Propagandom se ništa ne može riješiti. Podjele u američkom društvu nisu ništa nove, a tradicija i sjećanja su jako otporni. U drugoj polovici 19. stoljeća Ameriku je zadesio strašan građanski rat između Juga i Sjevera. Rasni su zakoni dokinuti tek šezdesetih godina prošlog stoljeća. Stvaranje neke nove američke nacije miješanjem etničkih supina, tzv. melting pot, koje su stigle iz cijelog svijeta moguć je samo na formalnoj razini. Sve više se pokazuje da se Amerikanci vtraćaju svojim korijenima: europskim, azijskim, latinoameričkim, židovskim, afričkim itd. i da žive u nekim paralelnim društvima s latentnim međusobnim nepovjerenjem.

Dovoljno je da policajac maltretira nekog crnca i da izbiju velike demonstracije. Gledali smo prošlih mjeseci žestoke ulične sukobe, napade na institucije, rušenje spomenika istaknuih ličnosti američke povijesti. Na sve to dolaze i sve veće socijalne razlike, ogromna masa siromašnim bez elementarne socijalne zaštite nasuprot uskim skupinama superbogatih. Dva svjetska rata su afirmirala SAD kao vodeću silu u svijetu i doprinijela unutarnjoj homogenizaciji. No, to je prošlost i prolaznost. Danas SAD nisu jedina supersila, a pokazuju se i velike pukotine u njegovoj navodno uzoritoj demokraciji. Ni sudstvo ni mediji nisu tako neovisni kako smo slušali godinama. Budućnost će biti svakako zanimljiva, puna kriza i potresa, daleko od filmskih idila o pravdi koja uvijek pobjeđuje, no bilo bi pretjerano govoriti o opstanku države ili društva.

Kako komentirate činjenicu da su gotovo svi lideri većih država pozdravili Bidenovu pobjedu? Znači li njegova pobjeda povratak globalizma na svjetsku scenu?

Zapravo, ti izbori su bili opredjeljivanje za Trumpa i protiv njega. Biden je tek zamišljeni kontrapunkt Trumpovoj politici. Istina, novi je predsjednik najavio povratak u međunarodne organizacije, bolje odnose s EU, jačanje suradnje u okviru NATO pakta, što sve predstavlja elemente i instrumente onoga što nazivamo globalizacijom. Američka se poltika tradicionalno koleba između izolacionizma i intervencionizma. Trump je, uvjetno rečeno, bio izolacionist svojom parolom „Amerika na prvom mjestu“, izvlačio je državu iz ratova, kritizirao je „izvoz demokracije“ i miješanje u unutarnje poslove drugih zemalja. Sve to ima i svoju ekonomsku logiku.

Amerika više nije sama, tu su sve konkurentniji Kina, Rusija i Njemačka zbog čega je Trump htio ograditi vlastito dvorište, odnosno tržište, što je bilo u interesu radničke i srednje klase. Nasuprot tome interes je multinacionalnih kompanija i onog najbogatijeg i najmoćnijeg sloja, koji je, kao što je poznato, financirao Bidena, širenje utjecaja u svijetu, osvajanje tržišta, postavljanje podobnih režima, što sve skupa ne može ići zatvaranjem prema drugima. U tome valjda i interes tih većih, europskih država, čiji su lideri u Trumpu koji je rušio dogme i postojeće strukture moći, postojeći establishment, osjetili opasnost za sebe.

U Europi također imamo sve snažniju polarizaciju na EU federaliste i suvereniste. Kome će aktualna korona-kriza, po Vama, više ići u korist?

To je isti taj sraz globalizma i suverenizma na lokalnoj, europskoj razini. Stvar je posve jasna. Moćnije države teže prema centralizmu, pretvaranju EU u superdržavu, manji narodi, uglavnom oslobođeni od onog sovjetskog imperija, nastoje zadržati svoja suverena nacionalna prava. Otuda i tako silni napadi na Orbana i Kaczynskog, na Inicijativu triju mora, i slično. Kao i u Americi i u Europi, središnji mediji su i u nas neskriveno bili na protutrampovskoj crti. Na primjer, Tvrtko Jakovina i Ivan Grdešić su na HTV-u u dva navrata u emisiji Otvoreno demonstrirali neviđenu pristranost u korist Bidena da sam pomislio kako će ih on uzeti za svoje savjetnike.

Zašto je u Hrvatskoj ljevica tako frenetično prigrlila Bidena? Zašto su im odvratni Trump, Orban i Katzynski? Pa zato što joj je ideja suverene, nacionalne države posve strana, kao što su im strane konzervativna moralna shvaćanja. Korona-kriza neće nikome koristiti niti utjecati na ovaj sraz globalizma i suverenizma. Ona je došla i proći će. Koristit će ponajviše farmaceutskoj industriji, eventualno jačanju svijesti o tome kako je svijet globalno selo. Ali ne mislim kako to nekakav zavjerenički politički projekt.

U posljednje vrijeme imali smo dva teroristička napada, u Nici i u Parizu. Hoće li ovi napadi otrijezniti čelnike EU-a ili će se i dalje nastaviti forsirati ideologija multikulturalizma?

Mislim da ih je već otrijeznila. Sada se otvoreno, bez zadrške, taj terorizam definira kao islamski terorizam i fundamentalizam, koji je uperen protiv zapadne civilizacije. To se više ne može skrivati niti pravdati nekakvim socijalnim razlozima. Francuski predsjednik Macron i austrijski kancelar Kurz su u tome najizravniji. Angela Merkel je najavila ovih dana program suzbijanja upravo tako definiranog terorizam pa predlaže edukaciju imama prema europskim vrijednostima, obveznu integraciju imigranata pod prijetnjom sankcijama, te povećanu kontrolu komunikacija. Sve je to pomalo smiješno i iskreno ne znam što bi se moglo sada učiniti.

Situacija je toliko ozbiljna da traži nešto konkretnije, učinkovitije pa i radikalnije. Sama Merkel je ranije izjavila kako je multikulturalizam mrtav. Europskom odricanju od kršćanstva i toleranciji „drugih i drugačijih“ vraća se kao bumerang netolerancija ti drugih i drugačijih, u perspektivi i njihova dominacija. Erdogan je izjavio kako će stanovništvom i vjerom muslimani pobijediti Zapad. Na dobrom je putu. Sve je to opet cijena kolonijalizma i globalizma u neku ruku.

Nakon napada na Markovu trgu sve se češće govori o radikalizaciji hrvatskog društva. Kako gledate na tu problematiku?

Realnog temelja za paniku koja je stvorena nakon jednog teškog incidenta ispred zgrade Vlade nema. Da, tu je parolu o borbi protiv radikalizma pri čemu se misli i na pojedine političke stranke i medije, promovirala državna vlasti. Ona je kao etiketa prije svega u funkciji odbacivanja kritike ili obrane vlastitih „istina“. Zanimljivo je da se radikalizam pripisuje isključivo tzv. desnici iako primjera isključivosti, nesnošljivosti i mržnje imamo na svim stranama. Ja to tumačim kao stari politički refleks vladajućih struktura u Hrvatskoj naslijeđenih iz jugoslavenske ere. Kad kažu radikalizam oni misle nacionalizam. A to je ovdje bio najteži grijeh zbog kojega se išlo u zatvor, to je kao remećenje bratstva i jedinstva. Sam Plenković je taj radikalizam u jednom svom zadnjem istupi konkretizirao i pripisao ga onima koji sadašnju vlast nazivaju „hrvatsko-srpskom koalicijom“.

Predsjednik Vlade govorio je o sanitarnim kordonima i dao jamstvo da Domovinski pokret nikada ne će doći na vlast. Kako to komentirate?

Pa da, to je ono o čemu sam nešto već rekao. Sadašnja vladajuća koalicija unaprijed je stvorena i prije izbora sumnjivom ustavnošću i regularnošću samih izbora. Domovinski pokret koji je u najvećoj mjeri zagovarao okretanje suverenističkoj nacionalnoj politici ne smije doći u poziciju kreiranja vlasti. To je europski zadatak. Osim toga, jedna takva stranka mogla bi poremetiti harmoniju i interese. Vidjeli smo kako u slučaju očite korupcije oko vjetro-elektrana (što potvrđuje i sam HDZ, samo što prebacuje odgovornost na one prije) tanka, ali stabilna većina dobro funkcionira, odbijajući svaku raspravu o tome. Na predstavnike manjina sumnjiva legitimiteta, zato što dobiju sve što požele, Plenković može uvijek računati pa što košta da košta. Suvišno je reći kako je taj govor o sanitarnom kordonu i o jamstvima da netko nikada neće doći na vlast izvan demokratskog diskursa. Ali kome je stalo do stvarne demokracije, osim kao manipulacije.

Neki kažu da nikada nismo svjedočili ovakvoj kampanji kakva se od samoga početka provodi protiv Miroslava Škore i Domovinskog pokreta…

O tome sam već pisao. Mislim da je to zaista nezabilježeno u novijoj hrvatskoj povijesti i sve pod egidom: DP ne smije doći blizu vlasti. Rekli smo i zašto. Da sam mlađi i da imam volje napisao bih doktorsku disertaciju o metodama medijskih i drugih manipulacija baš na primjeru kampanje protiv Škore i Domovinskog pokreta, a mogao bih tome dodati i vrlo slične primjere kampanje protiv Trumpa. Udbaši su ga optuživali da je udbaš, projugoslavenski listovi da je bio, zamislite, član omladinske i pionirske organizacije, Milorad Pupovac da liježe sa Srpkinjom, itd. Nije bilo mjere. Udružile su se političke i obavještajne strukture uz obilatu pomoć plaćenih medija. Svatko tko je bio spreman pljunuti bio je dobro došao.

U posljednje vrijeme svjedočimo žestokim polemikama Andreja Plenkovića i Zorana Milanovića.

To gledano s neke razine svakako nije dobro. Ostaje dojam nekog osobnog obračuna, iako se i na toj razini otkrivaju neke istine i objašnjenja zašto se jedan ili drugi ponašaju ovako ili onako. Milanović je iskren, nezavisno od toga sviđa li nam se to što govori ili ne sviđa, slažemo li se mi s njim ili ne slažemo. Rekao je nešto i o ideologiziranim udrugama i pojedincima, što nije nepoznato, ali je važno da to kaže predsjednik države.

Bilo bi svakako bolje da njih dvojica raspravljaju o nekim principijelnim, krucijalnim pitanjima društva i to iza zatvorenih vrata. Evo Milanović, koji se osjeća marginaliziranim, zbog čega je dijelom i krenuo u obračun, predlaže sastanak Vijeća za nacionalnu sigurnost s ozbiljnim temama kao što su pravosuđe i korupcija, položaj Hrvata u BiH, ili radikalizacija, ali sve to više miriše na izazov na dvoboj, a ne kao poziv na suradnju.

Čini se da živimo u prilično nesigurnim vremenima. Kakve su hrvatske perspektive?

Nisam izgubio vjeru u te perspektive. One, međutim, ne leže u „novim europskim vrijednostima“, ni u europskim fondovima (koji mogu, istina, pomoći) ni u uvođenju eura, nego u prirodnim resursima kojima raspolažemo, u zaustavljanju depopulacije, u povezivanju s iseljeništvom, u obrazovanim mladim ljudima, pa, ako hoćete i u povijesti, koja je ponekad slavna ponekad mučna, ali uvijek poučna. Samo za sve to treba vodstvo koje se ne boji naroda i koje iz povijesti crpi svoja nadahnuća. Samo, je li sve to tek iščekivanje Godota? Evo Vlada je upravo uputila u javnu raspravu Strategiju razvoja do 2030. Radili su je suradnici Svjetske banke, bez sudjelovanja naših znanstvenih i političkih institucija i pojedinaca. Nije ni čudo da u njoj nema ništa osim fraza, ništa što se ne bi moglo napisati za bilo koju drugu zemlju svijeta. Predsjednik Vlade kao glavne značajke te strategije ističe konkurentnost, inovativnost i stabilnost, jednakost, digitalizaciju!? Nazdravlje, kako mudro i kako obećavajuće.

Razgovarao: Davor Dijanović

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.