Razgovor sa Stjepanom Asićem, predsjednikom Hrvatskoga svjetskog kongresa

Poštovani gosp. Asiću, molio bih Vas da se za početak razgovora ukratko predstavite našim čitateljima.

Rođeni sam Zagrebčanin - rođen u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj - na što sam jako ponosan.

Djetinstvo sam proveo u Splitu od kuda 1957. emigriram u svijet, prvo pet godina u Urugvaj, Južnu Ameriku, a zatim u Australiju, Perth, gdje danas živim. Oženjem sam i imam dvoje djece te jednu unuku. Imao sam sreću da sam škole pohađao na tri kontinenta, što mi je uz jezike dalo jedan širi pogled kako svijet gleda na hrvatsku problematiku. U Australiji sam završio višu tehničku školu, po zanimanju sam dizajner, radim u jednoj inženjerskoj firmi za rafineriju boksita.

Počeo sam se aktivno baviti političkim radom već polovicom sedamdesetih godina, prvo u Hrvatskom narodnom vijeću, organizaciji o kojoj se danas malo govori, a koja je odigrala ključnu ulogu u uspostavi nezavisne i slobodne hrvatske države. Tu sam vršio razne dužnosti, u Australiji i na svjetskoj razini, gdje sam tri puta za redom biran u vrhovno tijelo, Sabor HNV-a. Uz ove aktivnosti imao sam niz drugih u lokalnoj hrvatskoj zajednici, na društvenom i kulturnom polju.

U Hrvatskom svjetskom kongresu aktivirao sam se 1995., smatrajući ovu organizaciju u mnogočemu nastavkom HNV-a. Uz vodeće uloge u kongresu u Australiji, na svjetskoj razini prvo sam izabran za jednog od dopredsjednika, zatim za glavnog tajnika, a sada za predsjednika.

Osnivanje Hrvatskoga svjetskog kongresa

Ove ste, dakle, godine izabrani za predsjednika Hrvatskoga svjetskog kongresa. Možete li nam reći nešto više o samome Kongresu: kad je osnovan i s kojim ciljem?

Da, moj izbor je donekle bio neočekivan, jer želja nam je postupn prepustiti mlađim ljudima da preuzmu rad, smjena generacija je nužna ako ova naša organizacija želi slijediti onu KongresPrvi kongres sazvan je u Zagrebu u srpnju 1993., tako da smo lani proslavili dvadesetu godišnjicu postojanja. Hrvati izvan RH uvijek su težili zajedništvu, to nam je bila jedna od okosnica rada; prvo prvatska država, a drugo svehrvatsko zajedništvo. Ostvarivši jedan od tih ciljeva ostaje nam da više pozornosti posvetimo ovom drugom.ideju radi koje je i osnovana, a to je da zastupa interese i bude predstavničko tijelo Hrvata izvan RH. Prvi kongres sazvan je u Zagrebu u srpnju 1993., tako da smo lani proslavili dvadesetu godišnjicu postojanja. Hrvati izvan RH uvijek su težili zajedništvu, to nam je bila jedna od okosnica rada; prvo prvatska država, a drugo svehrvatsko zajedništvo. Ostvarivši jedan od tih ciljeva ostaje nam da više pozornosti posvetimo ovom drugom.

Kongres tu ima specifičnu ulogu, jer prvo, ono je nestranačka organizacija, drugo, ima svoje ogranke diljem svijeta, a treće, svoju aktivnost ne ograničuje sami na inozemstvo, nego je aktivan i u domovini Hrvatskoj.

Hrvati izvan Hrvatske – neiscrpivo blago

Koje su bile dosadašnje glavne aktivnosti Kongresa?

Rekao bih da je Kongres prvensveno lobističko tijelo, jer zastupa interese hrvatskih zajednica u svijetu. To znači lobirati kod vlada zemalja u kojima Hrvati žive, a isto tako lobirati i InteresiZa interese RH bolje je da što manje ljudi napušta zemlju, pogotovo mlađi školovani naraštaj, što se nažalost sada događa, te a da umjesto toga jačamo međusobne veze. Jer, kako je to već vise puta istaknuto, Hrvati izvan RH su jedno neiscrpivo blago koje samo treba znati kako iskoristiti. Ako ćemo govoriti o demografskoj obnovi zemlje onda tu leži jedno od mogućih rješenja, a o tome smo pisali i obratili se predsjedniku RH.prvi vladi i raznim državnim institucijama u Hrvatskoj jer bez te ključne veze i samo postojanje hrvatskih zajednica u svijetu dolazi u pitanje. Naime, mi možemo opstati, neovisno od Hrvatske, kao što smo opstali za vrijeme Jugoslavije, ali za dulji opstanak tih zajednica potrebna je stalna obnova, val novih pridošlica ili trajne i učinkovite veze s domovinom Hrvatskom.

Za interese RH bolje je da što manje ljudi napušta zemlju, pogotovo mlađi školovani naraštaj, što se nažalost sada događa, te a da umjesto toga jačamo međusobne veze. Jer, kako je to već vise puta istaknuto, Hrvati izvan RH su jedno neiscrpivo blago koje samo treba znati kako iskoristiti. Ako ćemo govoriti o demografskoj obnovi zemlje onda tu leži jedno od mogućih rješenja, a o tome smo pisali i obratili se predsjedniku RH.

Isto tako tijekom godina izdali smo više knjiga i brošura iz hrvatske povijesti, hrvatskog iseljeništva, književnosti. Poduprijeli aktivnosti raznih pisaca, organizirali okrugle stolove na te i slične teme, kao npr. prilikom ulaska RH u EU i kao i kod već gore spomenute godišnjice HSK-a.

Najnovija aktivnost koju želim ovdje istaknuti je, kako je to nazvano, "skautiranje", vrbovanje mladih nogometnih talenata u zemljama u kojima žive za Hrvatski nogometni savez, uz pomoć HNS-a! Ta je akcija pokrenuta od strane HSK Njemačke i sličnu želimo pokrenuti i u drugim hrvatskim zajednicama u svijetu kao npr. u Australiji.

U kojim sve zemljama Kongres djeluje?

Kongres je aktivan u tridesetak zemalja u svijetu, negdje s punim nacionalnimm kongresom, a u nekim manjim zajednicama putem svojih povjerenika. Nikad točno ne znamo gdje će se sve pokazati interes za ovakav jedan rad, jer nas Hrvata stvarno ima diljem svijeta, i to hrvatsko sjeme može duže vremena, čak generacija, mirovati da bi se najednom,onako spontano, probilo na površinu, na svjetlost dana. A to treba potencirati aktivnim radom, s konkretnim i valjanim učincima.

Nepovjerenje prema drugima

Hrvatski svjetski kongres član je UN-a u svojstvu savjetodavnog organa. Kako ocjenjujete važnost Kongresa za promicanje hrvatskih interesa na međunarodnoj razini?

Ja bih rekao da mi Hrvati bolujemo od neke malovažnosti, kao da se sramimo izići pred svijet. Primjerice, uoči ulaska Hrvatske u EU bilo je toliko negativnosti, više straha nego bojazni. S druge strane, gledajući našu povijest nije ni čudo, uvijek smo bili u centru pažnje, nažalost štetne za nas kao narod, svako nas je svojatao, i tu je problem. Puni smo nepovjerenja prema sebi, a onda i prema drugima. Zato sve ove veze, kao što su članstvo u EU, u NATO-u, su od ogromne važnosti za nas, da jednom postanemo, kako se to kaže, "big players", ne baš u punom smislu riješi, ali barem veliki u onom smislu koji se odnosi na nas. Tako i ovo nasš članstvo, HSK u UN, ima svoju logiku i težinu. Samo treba to još jače ostvariti, ojačati, za sveopču korist Hrvata u svijetu.

Hrvatske svjetske igre

Hrvatski svjetski kongres 2006. pokrenuo je Hrvatske svjetske igre. Možete li nam kazati nešto više o toj manifestaciji i njenim dosadašnjim rezultatima?

Hrvatske svjetske igre (HSI) stvarno su položile jedan ogroman uspjeh. U srpnju smo ostvarili treće po redu i sada se već polako orijentiramo na četvrte, koje će se održati IgreHrvatske svjetske igre (HSI) stvarno su položile jedan ogroman uspjeh. U srpnju smo ostvarili treće po redu i sada se već polako orijentiramo na četvrte, koje će se održati za tri godine i to opet u Zagrebu. Sport je uvijek bio jedna aktivnost koja najlakše privlači mladost; dosta je samo doći na lokalne utakmice, npr. nogometa kao Hrvatske svjetske igrenajpopularnijeg sporta, i vidjeti tu silu mladog življa u tipičnim majicama s bijelo-crvenim kockama.za tri godine i to opet u Zagrebu. Sport je uvijek bio jedna aktivnost koja najlakše privlači mladost; dosta je samo doći na lokalne utakmice, npr. nogometa kao najpopularnijeg sporta, i vidjeti tu silu mladog življa u tipičnim majicama s bijelo-crvenim kockama.

Veliki broj njih ne zna hrvatski jezik, ali osjeća tu vezu, povezanost sa svojim vršnjacima. Krivo je reći da se te naše mase Hrvata vani u svijetu gube, da već nakon prve i druge generacije nestaju. Istina je da je jedna od glavnih poveznica jezik, ali uz to ima i jos jedna druga, jača, a to je pripadnost. Svaki čovjek, pojedinac, želi znati od kuda potječe, znati svoje korijenje, i kad se pojave ovakve prigode kao sto su HSI, gdje mladi iz svih krajeva svijeta nađu se na jednom mjestu, u zajedništvu sa svojim vršnjacima iz Hrvatske i susjedne BiH, onda ta manifestacija pripadnosti iziđe na vidjelo. To je cilj i rezultat HSI, probuditi u tim mladim naraštajima osjećaj pripadnosti jednom narodu, kako sam logo igara poručuje "Jedno srce"!

A isto tako svrha igara je povezati domovinu s Hrvatima izvan RH i zato je od ogromne važnosti da smo na ovim zadnjim igrama imali veliku pomoć od države, kroz Državni ured za Hrvate izvan RH. Tu je i velika potpora grada Zagreba, kao domaćina, Hrvatske matice iseljenika, uz pokroviteljstvo samog predsjednika RH, Hrvatskog sabora, zatim Hrvatskoga nogometnog saveza, Hrvatskog olimpijskog odbora, Turističke zajednice grada Zagreba i mnogobrojnih drugih institucija.

Pozitivno i negativno u odnosima domovine i iseljeništva

Kako gledate na odnos Republike Hrvatske prema hrvatskoj dijaspori i iseljenicima?

Rekao bih da se ti odnosi nalaze na jednoj prekretnici, prihvaćanjem Strategije za Hrvate izvan RH, zatim zakonodavnim činom - Zakonom za Hrvate izvan RH i konačno institucionalno, s uspostavom Državnog ureda za Hrvate OdnosiJasno da u tim našim odnosima ima puno neriješenih stvari, uz veliku pozitivnost ima dosta negativnosti - hipoteka naše tragične prošlosti koju treba u putpunosti konačno ispitati da bi mogli slobodno i optimistički zakoračiti u budućnost. Ta naša prošlost jest još uvijek kamen smutnje među nama, a ne mora biti ako ono racionalno odvojimo od onog ideološkog. Stvarno ne vidim da u današnjem hrvatskom društvu ima mjesta za ideološke podjele 19. i 20. stoljeća.izvan RH.

Tu su jasno označeni parametri u našim odnosima, domovine i izvandomovinstva. Izražena je idejna, zakonodavna i institucionalna želja za obostrano svehrvatsko zajedništvo. Taj jasan stav domovine mi Hrvati vani, u svijetu, moramo prihvatiti i poduprijeti. Bez toga vraćamo se stalno na jednu te istu početnu točku. Primajući se dužnosti naglasio sam da nam nije potrebno svaki put ponovno izumiti kotač, on je tu, rad se nastavlja. U tom kontinuitetu je naša snaga, jer on gradi, vodi naprijed.

Jasno da u tim našim odnosima ima puno neriješenih stvari, uz veliku pozitivnost ima dosta negativnosti - hipoteka naše tragične prošlosti koju treba u putpunosti konačno ispitati da bi mogli slobodno i optimistički zakoračiti u budućnost. Ta naša prošlost jest još uvijek kamen smutnje među nama, a ne mora biti ako ono racionalno odvojimo od onog ideološkog. Stvarno ne vidim da u današnjem hrvatskom društvu ima mjesta za ideološke podjele 19. i 20. stoljeća.

Investiranje – pitanje povjerenja

Zašto prema Vašem mišljenju hrvatski poduzetnici koji žive u inozemstvu relativno slabo investiraju u hrvatsko gospodarstvo?

To je pitanje povjerenja, zakonodavnog i gospodarskog stanja u zemlji. Investitori traže sigurnost, isto tako povoljne prilike za investiciju. Nisam poduzetnik pa ne mogu detaljnije o ovome govoriti, ali čujem što ljudi govore i InvesticijeInvestitori traže sigurnost, isto tako povoljne prilike za investiciju. Nisam poduzetnik pa ne mogu detaljnije o ovome govoriti, ali čujem što ljudi govore i pričaju. Isto tako mnogi se tuže na birokraciju, korupciju i pitanje vlasništva, čije je što. Prijelaz iz socijalizma u kapitalizam ne može se dogoditi preko noći. Osobno mi je žao mnogih dobrih Hrvata koji su se iz čistog rodoljublja odlučili investirat u Hrvatsku u samom početku njenog postojanja da bi katastrofalno propali, bili izigrani. Vratiti ljudima povjerenje nije tako lako.pričaju.

Isto tako mnogi se tuže na birokraciju, korupciju i pitanje vlasništva, čije je što. Prijelaz iz socijalizma u kapitalizam ne može se dogoditi preko noći. Osobno mi je žao mnogih dobrih Hrvata koji su se iz čistog rodoljublja odlučili investirat u Hrvatsku u samom početku njenog postojanja da bi katastrofalno propali, bili izigrani. Vratiti ljudima povjerenje nije tako lako.

Koji su Vaši prijedlozi za pojačavanje suradnje RH te Hrvata koji žive u inozemstvu?

Bolje i jače veze, na svim poljima rada. Prihvaćanje Hrvata vani kao ravnopravnih članova jednoga globalnog hrvatskog korpusa. Globalizacija je ono čemu cijeli svijet teži, za nas Hrvate to bi se prvenstveno trebalo odnositi na nas same. To shvaćanje kod nas još šepa, uza sve gore spomenute korake na bolje. A i mi vani trebamo promjeniti naše odnose prema domovini.

Kakva je percepcija Hrvatske u očima hrvatskih iseljenika?

Loša, previše pesimistička, a tome smo i sami krivi. Lako nasjedamo mnogim lažima, provokacijama, ponašamo se kao da živimo u vremenima "bivše", ne shvaćamo, ili bolje rečeno ne želimo shvatiti da je ova država naša država, kakva god bila da bila ona je naša i to treba poštivati.

Živite u Australiji gdje djeluje brojna hrvatska zajednica. Kako bi ocjenili položaj hrvatske zajednice u Australiji, a kako njezine veze s domovinom?

U nastavku prijašnjeg pitanja istaknuto je kako se previše negativno odnosimo prema domovini, možda i nismo toga svjesni, ali izgleda da samo ono negativno dolazi do naših ušiju, dok se pozitivno gubi. Nije to mnogo drugačije i u samoj australskoj zajednici, ali ima jedna razlika, a to je da je ova australska zajednica, iako mlada za europske prilike, narasla i odrasla u jednu jedinstvenu multikulturnu zajednicu, svjesnu svoje snage i svojih slabosti. Vrhednote koje je vežu daleko su jače nego slabosti koje je razdiru.

Hrvatska Zajednica u Australiji dio je te multikulturne australske zajednice, iz tog miljea može crpiti vrjednote koje joj mogu poslužiti za bolje odnose s domovinom Hrvatskom ako je u stanju osloboditi se hipoteke prošlosti. Ovog trenutka izgleda kao da joj nedostaje smisao, cilj kojeg je prije imala; država je ostvarena, pitanje je što sada?

Vrijeme je da se ozbiljnije posvetimo sebi, opstanku na ovim prostorima, jer većeg povratka u domovinu neće biti. Ostaje nam ranije naglašena veza s domovinom, koju treba jačati, gajiti. A tu je od ogromne važnosti dijalog, ne okretati leđa jedni drugima. U demokraciji to je jedino oružje. Za ostvariti ciljeve i bilo koje promjene potreban je dijalog, na tome treba ustrajati, na tome raditi. To je još jedna od smjernica Hrvatskoga svjetskog kongresa.

Davor Dijanović

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.