Razgovor s Benjaminom Tolićem

Gospodine Toliću, u ovom razgovoru ograničit ćemo se na aktualna dnevnopolitička pitanja koja Vi redovito svaki tjedan komentirate u kolumni za "Hrvatsko slovo". Inicijativa udruge "U ime obitelji" da se na referendumu promijeni izborni zakon i time, među ostalim, omogući tzv. preferencijsko glasovanje zasigurno je u samom vrhu političkih tema posljednjih tjedana. Kako Vi gledate na tu inicijativu i njezinu važnost za političku budućnost RH?

Kada predstavnička demokracija zahiri, politički se narod svojim predstavnicima može oduprijeti samo zakonitim ili nezakonitim oblikom izravne demokracije – referendumom ili pobunom. Predstavnička je demokracija obično jaka i lukava. U Hrvatskoj je dugo odolijevala narodnoj volji. A onda je lani, valjda stoga što joj se zahtjev činio benignim, popustila pred zahtjevom udruge „U ime obitelji" da se provede referendum o unošenju definicije braka kao životne zajednice žene i muškarca u Ustav. I dobila je zasluženu pljusku. Otada je demos zasiplje zahtjevima da raspisuje referendume o mnoštvu pitanja.

Bio sam oduševljen lanjskim referendumom. Ne stoga što bih se bio ponadao da će referendumska odluka uljuditi hrvatsko društvo, nego stoga što sam u zahtjevu i organizaciji vidio znakovit proplamsaj državljanske samosvijesti.

PrijedlogPaket prijedloga obuhvaćen referendumskim pitanjem nije dostatno promišljen. Nedostaje temeljni prijedlog – da se svi državljani stvarno izjednače u biračkomu pravu. Tako bi se ostvarilo naslovno republikanstvo Republike Hrvatske i dokinuo uvrjedljivi danak u vlasti i novcu što ga Republika Hrvatska plaća svojim državljanima koji nisu etnički Hrvati.
Preferencijsko glasovanje za stranačke liste prividno bi uzdrmalo, a stvarno učvrstilo svemoć stranačkih knezova jer se tako mijenja samo redoslijed njihovih miljenika.Sadašnji zahtjev udruge „U ime obitelji" da se referendumskom odlukom promijeni Zakon o izboru zastupnika u Hrvatski [državni] sabor tematski je pun pogodak jer identificira izborni zakon kao izvor mnoštva krupnih zala u hrvatskomu društvu i državi.

Ali nisam podupro tu inicijativu. Zašto? Paket prijedloga obuhvaćen referendumskim pitanjem nije dostatno promišljen. Nedostaje temeljni prijedlog – da se svi državljani stvarno izjednače u biračkomu pravu. Tako bi se ostvarilo naslovno republikanstvo Republike Hrvatske i dokinuo uvrjedljivi danak u vlasti i novcu što ga Republika Hrvatska plaća svojim državljanima koji nisu etnički Hrvati.

Preferencijsko glasovanje za stranačke liste prividno bi uzdrmalo, a stvarno učvrstilo svemoć stranačkih knezova jer se tako mijenja samo redoslijed njihovih miljenika. Vrijednost biračkoga glasa treba ujednačiti u svim izbornim jedinicama, dakle i u inozemnoj. Biranje najmanje 20 zastupnika u izbornoj jedinici nužno smanjuje broj izbornih jedinica u zemlji sa sadašnjih deset na najviše četiri ili pet, a Venecijansko povjerenstvo EU preporučuje poklapanje granica izbornih jedinica s granicama upravnih jedinica.

Taj prijedlog, zbog notorne europobožnosti hrvatskih političkih elita, snažno izlazi ususret kukurikavačkom snu o dokidanju županija i upravnom preustroju zemlje u pet regija. Upravo je zbog pogubnosti hrvatskoga regionalizma, koji su njegovale sve tuđinske vlasti, Republika Hrvatska ustavno definirana kao jedinstvena država, a županijski je sustav uspostavljen na utuk regionalizmu.

Kako će ta referendumska inicijativa utjecati na političku budućnost Hrvatske? Ne znam. No svakako je dobro što je naciju probudila iz stranačkoga drijemeža.

Što je danas, osim SDP-a i HDZ-a, u Hrvatskoj stabilno?

Kako komentirate činjenicu da su i HDZ i SDP složno ustali protiv referendumske inicijative?

Bilo bi čudno da nisu. Oni su i inače u mnogo čemu složni. Bili su glavni stupovi saborskoga Saveza za Europu. Oni su – kažu: radi ulaska Hrvatske u Europsku uniju – političku jednakopravnost hrvatskih državljana pretočili u zakonsku odredbu da više od 400.000 Hrvata izvan domovine i manje od 200.000 Srba u domovini dobivaju jednak broj (po tri) zastupnika u Hrvatskomu [državnom] saboru, bez StabilnostKada udruga „U ime obitelji" predlaže da se izborni prag za ulazak u Sabor snizi s 5 na 3 posto glasova, SDP i HDZ složno vrište: – To bi ugrozilo političku stabilnost države, jer bi prag od 3 posto omogućio ulazak mnoštva malih stranaka u Sabor! – To je točno. Jer, što je danas, osim SDP-a i HDZ-a, u Hrvatskoj stabilno?obzira na broj birača koji izađu na izbore.

Političku su stabilnost države HDZ i SDP osim toga zajedno gradili i na ustavnoj odredbi koja za državni referendum dokida tzv. kvorum. Odredili su da se valjana odluka na državnomu referendumu donosi većinom glasova birača koji izađu na birališta. Time su minirali obrambeni nasip i dobili današnju poplavu referendumskih inicijativa.

Kada udruga „U ime obitelji" predlaže da se izborni prag za ulazak u Sabor snizi s 5 na 3 posto glasova, SDP i HDZ složno vrište: – To bi ugrozilo političku stabilnost države, jer bi prag od 3 posto omogućio ulazak mnoštva malih stranaka u Sabor! – To je točno. Jer, što je danas, osim SDP-a i HDZ-a, u Hrvatskoj stabilno?

No to je i licemjerno. Jer taj argument brani upravo tu „političku stabilnost" koja dopušta sudjelovanje u državnoj vlasti samo HDZ-u, SDP-u i njihovim saveznicima. A njihovi saveznici, po demoskopskim istraživanjima, uživaju potporu birača znatno nižu od izbornoga praga koji predlaže udruga „U ime obitelji". Sve u svemu, postupanje SDP-a i HDZ-a nije odveć etično, ali je barem logično. Ja se čudim razočaranju Željke Markić. Zar je doista očekivala da će HDZ objeručke prihvatiti zabranu izbornoga saveza koji on već dvije godine mukotrpno gradi?!

HDZ i Crkva

Hoće li po Vašem mišljenju ova referendumska inicijativa imati posljedica na odnos između Katoličke crkve i najjače oporbene stranke budući da je Crkva dala potporu referendumu?

Pitanje me zbunjuje. Koja Crkva? „Zajednica svetih" (communitas sanctorum), tj. zajednica svih krštenih? Ili zajednica crkvenih dostojanstvenika? A onda, nisu li upravo katolici – jer u Hrvatskoj su bezvjerci i inovjerci izborno nemoćne manjine – nije li upravo ta najšira Katolička crkva dvaput izabrala Stjepana Mesića i jednom Ivu Josipovića za predsjednika Republike Hrvatske?

UdrugeNisam siguran da te udruge mogu znatnije doprinijeti demokratizaciji hrvatske političke scene, ali njihov je angažman i bez toga dragocjen. Samo one mogu uspješno suzbiti nesnosni teror kojim svjetonazorne manjine već petnaestak godina zlostavljaju hrvatsko društvo.Drago mi je što u zadnje vrijeme visoki crkveni dostojanstvenici češće „izlaze iz sakristije" i javno pokazuju zauzetost za dobro hrvatskoga društva i države. Ali ne mogu ni nagađati, a kamoli znati hoće li razmimoilaženje pojedinih visokih crkvenih dostojanstvenika i HDZ-ovih stranačkih prvaka oko ove referendumske inicijative imati kakva utjecaja na odnos između Katoličke crkve i HDZ-a. Niti su politika i logika jednojajčane blizanke niti je dostojanstvenička Katolička crkva zlopamtilo.

Zakašnjelo buđenje

Kako gledate na sve jači angažman tzv. civilnih udruga konzervativnog usmjerenja posljednje dvije godine? Može li njihov angažman u budućnosti doprinijeti većoj demokratizaciji političke scene i preobrazbi sadašnjega sustava?

To je prilično zakašnjelo buđenje. No, bolje ikad nego nikad! Nisam siguran da te udruge mogu znatnije doprinijeti demokratizaciji hrvatske političke scene, ali njihov je angažman i bez toga dragocjen. Samo one mogu uspješno suzbiti nesnosni teror kojim svjetonazorne manjine već petnaestak godina zlostavljaju hrvatsko društvo.

Predsjednički izbori

Krajem ove odnosno početkom iduće godine očekuju nas predsjednički izbori. Kako gledate na izglede sadašnjega predsjednika dr. Ive Josipovića, a kako na izglede gospođe Kolinde Grabar Kitarović?

Josipović je zbog štete koju je kao državni poglavar nanosio Hrvatskoj davno trebao biti opozvan i sankcioniran.To međutim ne znači da se on uzalud nada novomu predsjedničkom mandatu. Dapače, PantovakJosipović, za razliku od Kolinde, može s položaja državnoga poglavara sve do izbora svaki dan glasom i slikom po desetak puta ulaziti u dom svakoga birača. Kolinda se može –ako može – Josipoviću snažno suprotstaviti samo oprječnim političkim programom. To sam joj, nepitan za savjet, javno predložio u kolumni Deset savjeta Kolindi. Zašto? Zato što mislim da je krajnji čas da se prekine sramotna pantovčačka tradicija.lako se može dogoditi da ga opet izabere ono isto dobrostivo i zaboravno katoličko izborno tijelo koje je već triput za predsjednike Republike Hrvatske pobožno izabiralo ideološki vrlo slične odvjetke vrlo sličnih bezbožničkih obitelji.

Uz to ne treba zaboravljati da Josipović, za razliku od Kolinde, može s položaja državnoga poglavara sve do izbora svaki dan glasom i slikom po desetak puta ulaziti u dom svakoga birača. Kolinda se može –ako može – Josipoviću snažno suprotstaviti samo oprječnim političkim programom. To sam joj, nepitan za savjet, javno predložio u kolumni Deset savjeta Kolindi. Zašto? Zato što mislim da je krajnji čas da se prekine sramotna pantovčačka tradicija.

Parlamentarni izbori

Za nešto više od godine dana očekuju nas i parlamentarni izbori, na kojima mnogi već sada najavljuju pobjedu HDZ-a odnosno koalicije koju ta stranka prevodi. Može li po Vašem mišljenju HDZ dovesti do pozitivnih promjena na političkoj i gospodarskoj razini? Je li HDZ po Vašem mišljenju prošao nužnu katarzu u odnosu na Sanaderovo vrijeme?

Sustavna će klackalica, ako je štogod ne poremeti, bez sumnje podignuti HDZ i njegovu koaliciju na vlast. HDZ ima i snage za pozitivne promjene u politici i gospodarstvu. Pitanje je hoće li ih htjeti HDZSustavna će klackalica, ako je štogod ne poremeti, bez sumnje podignuti HDZ i njegovu koaliciju na vlast. HDZ ima i snage za pozitivne promjene u politici i gospodarstvu. Pitanje je hoće li ih htjeti provesti. A katarza? Aristotelovsko pročišćenje? Hrvatska državna politika nakon Franje Tuđmana nije atička tragedija. Ta je politika tragična lakrdija. A u lakrdiji, makar i tragičnoj, ne može biti ni latinske lustracije, a kamoli grčke katarze.provesti. A katarza? Aristotelovsko pročišćenje? Hrvatska državna politika nakon Franje Tuđmana nije atička tragedija. Ta je politika tragična lakrdija. A u lakrdiji, makar i tragičnoj, ne može biti ni latinske lustracije, a kamoli grčke katarze.

Britanski mućak

Iako su mnogi najavljivali da će nakon ulaska Hrvatske u EU prestati pritisci za njezino daljnje "regionalno povezivanje" i da će se Hrvatska više orijentirati na srednjoeuropski prostor, čini se da se u tomu ništa bitno nije promijenilo. Vaš komentar?

Hrvatske su političke elite eurotropne. London je izmislio tzv. Zapadni Balkan (Euroslaviju, Regiju), Bruselj je to prihvatio, Mesić i Račan potpisali na zagrebačkom Zapadnobalkanskom sastanku na vrhu u studenomu 2000. Otad se promijenilo samo to da nam sada, otkad smo u Europskoj uniji, i Angela Merkel prodaje taj britanski mućak.

EU

Prije referenduma o ulasku Hrvatske u EU odlučno ste istupali protiv hrvatskoga ulaska u tu asocijaciju. Kako gledate na prvu godinu članstva u Uniji?

Kao prorok koji je donedavno proricao banalne očitosti, a sada ga boli svijest da se na svakom koraku obistinjuju njegova žalosna proroštva. Dostatno je spomenuti samo masovni bijeg školovanih mladih ljudi iz Hrvatske.

Naziru li se po Vašem mišljenju političke snage koje bi u budućnosti mogle Hrvatsku politički i gospodarski osoviti na noge i afirmirati kao ravnopravna sudionika u njezinu užem i širem političkom okružju?

Ja nekakve snage ne nazirem, ali vidim dosta mladih pojedinaca koji ulijevaju nadu. A bliska mi je i misao Friedricha Hölderlina: Gdje je pogibelj, tu raste i ono spasonosno.

Davor Dijanović

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.