Razgovor s Kristinom Ćurković

Kontraverze oko EU zastave na pročeljima naših državnih zgrada započela je Kristina Ćurković. Mlada djevojka se sjetila doskočiti našoj uvijek dodvorničkoj politici, vrlo jasnim stavom oko EU simbola u našoj zemlji. Da li je u pravu ili griješi prosudite sami. Ipak moram primijetiti, situacija s Kristinom Ćurković je ispala više tragikomična, jer ju sudi njena država u svezi zastave druge države, a sve dobro pravno zakomplicirano u korist "sudske prakse". Tako da intervju Vesne Pusić i propagandno silovanje građana preko medija ispada kontraproduktivno za EU, jer ova sad kao europska zastava; koja će nas uvesti u "demokraciju", simbolizira u ovom slučaju jednu totalitarnu situaciju; jer tko ne misli europski, nije za progres.

Procijenite na osnovu razgovora s gospodičnom Ćurković je li je to baš tako. Zanimalo me svakako, koje nju vrijednosti vode do tog čina. I naravno, da se i prije referenduma čuje glas, koji nije glas predsjednika, ministra vanjskih poslova i premijera. Čudi me samo kako naši novinari kontinuirano pune televizijske kanale s navedenim političarima i zovu se eminentni novinarima. Drugo mišljenje ne postoji. Kakva je to demokratična rasprava i imali je uopće?

Potez gospođice Ćurković mi se svakako čini puno vrednijim i od Šikićevog pokušaja upozorenja našeg Predsjednika u svezi neravnopravnog statusa onih, koji misle drugačije, jer je predsjednik jasno plavo obojao kampanju. Ostalo neka kaže sama protagonistica sudske šarade.

Kako se sada osjećate nakon poziva i samog suđenja za skidanje jedne strane zastave sa pročelja zgrade?

Osjećam se ponosno i sretna sam što sam smogla hrabrosti učiniti to. Opet bih učinila isto, da mogu i više. Motiv mi je bio ljubav i obrana časti i dostojanstva Hrvatske.

Da li smatrate samo suđenje korektnim?

Zasad, prvo ročište je prošlo korektno. Nastavak slijedi 9. veljače.

Kome je upućena vaša poruka o skidanju zastave?

Moja poruka je upućena svimBez raspraveSadašnjoj političkoj ''eliti'' zamjeram to što bez ikakve rasprave i sa zdravom razumu uvredljivom propagandom pokušavaju moj narod odvesti u još jedno sužanjstvo, a sve zbog osobnih interesa Hrvatima domoljubima, da se trgnemo i da zajedno obranimo Hrvatsku od još jedne unije u nizu, koja nas je spopada kroz prošlost, i nije odustala. Sada nastupa pod imenom Europska unija.

Kako gleda vaša okolina na vaše poglede i angažman?

Od okoline u kojoj živim sam doživjela potporu i odobrenje.

Što zamjerate sadašnjoj političkoj eliti?

Sadašnjoj političkoj ''eliti'' zamjeram to što bez ikakve rasprave i sa zdravom razumu uvredljivom propagandom pokušavaju moj narod odvesti u još jedno sužanjstvo, a sve zbog osobnih interesa.

Gdje je put vjere zaustavljen u našem društvu?

Mislim da put vjere nije zaustavljen u našem društvu. Problem je što su medije preuzeli protivnici katoličke vjere, pa se narodu daje takav dojam.

Kako doživljavate stalne napade na crkvu?

Napadi na Crkvu su očekivani. Osobno ih doživljavam kao i svaki vjernik. Trudim se svjedočiti svoju vjeru. Svjedok sam pokušaja kamenovanja Biskupove palače, gdje sam sa dvoje prijatelja stala ispred nje i spriječila ih u tom činu. A da ne spominjemo verbalne napade i klevete koje ostavljaju daleko teže posljedice.

Može li EU biti bez identiteta vjere dovoljna u svojoj stabilnosti?

Ne može, a to se već i oslikalo u mnogim državama članicama, gdje smo svjedoci brojnih nemira i prosvjeda. Europa koja se odrekla Boga, te kulturu pretvorila u kulturu smrti će doživjeti svoj pad. Već se ruši, te se iskreno nadam da će se taj proces odviti bez nas u toj bezbožnoj tvorevini. Vrijeme je da se društva u EU vrate Kristu.

Koji moralni stup društva po vama najviše načet?

Najvažniji i temeljni moralni stup društva na kojem se najjasnije ocrtava stanje čitave države je obitelj. Obitelj je jezgra društva. Iz obitelji proizlazi čitavo društvo. Ako je obitelj ugrožena, društvo će biti u krizi.

Što je za vas Hrvatska danas?

Za mene je Hrvatska danas zemlja koja vapi i plače, zemlja koja je izdana, zemlja koja je umorna i izmučena, zemlja koja kao da zove gluhe. Tužna sam kad se sjetim svih žrtava koje je naš narod podnosio kroz prošlost da bi na krvavim ramenima slobode iznio Hrvatsku. Boli me srce kada vidim kako ove ''elite'' hladnokrvno gaze po grobovima i našim svetinjama i doslovno nam se rugaju. Mi smo većina, a razjedinjeni.

Možemo li ponovo biti solidarno društvo?

Možemo, počevši od sebe. Društvo se mijenja ako se pojedinci u društvu počnu mijenjati. Solidarnost i djelovanje počinje od svakoga ''mene'' u društvu. Tako se mijenja čak i vlast. Danas se propagiraju krive vrijednosti, te se ljude doslovno zatupljuje, pa društvo u cijelosti postaje troma masa nezainteresiranih za opće dobro, nego prevladava sebičnost. Trebamo se prisjetiti što to znači biti kršćanin i pripadnik Katoličke Crkve koja je jedina nositeljica prave vjere.

Igor Drenjančević