Sloboda i pobjeda

Dana 9. rujna 2013., u organizaciji Svetišta hrvatskih mučenika na Udbini, održan je pogovor na temu: Sloboda i pobjeda. Time su otvoreni „S-udbinski razgovori" koji će se svake godine održavati u prostorijama Svetišta na Udbini.

U vrijeme gradnje Crkve hrvatskih mučenika održavani su „Gospićki razgovori" koji su okupljali razne struke da dadu svoj umjetnički i stručni doprinos toj gradnji. Nakon što je Crkva građevinski dovršena, odlučeno je da se na dan Krbavske bitke, 9. rujna, organizira slične razgovore na Udbini. Ova godina je bila poseban izazov jer je 520. obljetnica Krbavske tragedije i 10. obljetnica kako je papa Ivan Pavao II. u Rijeci blagoslovio kamen temeljac za Crkvu hrvatskih mučenika. Razgovori su nazvani i S-udbinskim jer je cilj organizatora svake godine okupiti na Udbini hrvatsku pamet oko jednog sudbinskog pitanja za naš narod.

Ove godine je 1700. obljetnica Milanskog edikta tolerancije, kojim je Crkva nakon tri stoljeća progonstva dobila slobodu i na neki način izišla kao pobjednica. Zato se nametnula tema slobode i pobjede. O tome je, nakon uvodnih riječi biskupa domaćina Mile Bogovića, raspravljalo 12 hrvatskih mislilaca: Stjepan Baloban, Ante Bežen, Ivan Bodrožić, Gordan Črpić, Ivan Devčić, Vlatko Dugalić, Josip Grbac, Hrvoje Hitrec, Jure Krišto, Tonči Matulić, Ivan Miklenić i Ivan Rogić. U raspravi su, uz gore spomenute, sudjelovali načelnik Općine Udbina, čuvar Svetišta Tomislav Rogić i još neki sudionici.

Bez nasilja i borbe za vlast

Aktualnost teme je u tome što je Milanskim ediktom tolerancije tijek povijesti dobio usmjerenje koje se i danas osjeća. Uz to se SlobodaAktualnost teme je u tome što je Milanskim ediktom tolerancije tijek povijesti dobio usmjerenje koje se i danas osjeća. Uz to se i danas počesto slobodom i oslobođenjem naziva pojedinačno i narodno zarobljavanje, a pobjedom se opravdavaju postupci koji ponižavaju čovjeka i društvo. Tako se oslobođenjem nazivalo i ono što se našem narodu dogodilo 1945. godine, ili još jasnije: oslobođenjem i pobjedom nazvali su agresori okupaciju Vukovara 1991. kada su pjevali svoje „oslobodilačke pjesme".i danas počesto slobodom i oslobođenjem naziva pojedinačno i narodno zarobljavanje, a pobjedom se opravdavaju postupci koji ponižavaju čovjeka i društvo. Tako se oslobođenjem nazivalo i ono što se našem narodu dogodilo 1945. godine, ili još jasnije: oslobođenjem i pobjedom nazvali su agresori okupaciju Vukovara 1991. kada su pjevali svoje „oslobodilačke pjesme".

Sličnih slučajeva ima dosta u povijesti svijeta i svakog naroda pa se postavlja pitanje može li se do slobode i pobjede doći bez nasilja, odnosno: je li nenasilje jedini zakoniti put prema slobodi i pobjedi? Odgovor možemo tražiti upravo u onome što su kršćani postigli 313., bez nasilja i borbe za vlast.

U naše vrijeme i u nekršćanskom svijetu pojavile su se tendencije borbe za slobodu bez nasilja. Poznat je po tome u Indiji Mahatma Gandhi. Među kršćanima nije takvo opredjeljenje bilo napušteno, i ne može biti napušteno; posebno se na tom polju istakao protestantski pastor Martin Luther King.

Sloboda bi trebala značiti: ne biti ničim sputan u želji da činimo dobro. Nije dobro kada bivaju oslobođene ili pobijede loše sklonosti u pojedincu ili narodu.

Pogotovo je opasno ako takve tendencije uđu u odgojno-obrazovni sustav.

Sudionici su na široko raspravljali o tim temama a svoje zaključke naknadno će priopćiti. Predviđa se i objavljivanje radova i rasprave prije idućih „Razgovora".

(hkv)