Preobrazba zavičajnog krajolika

U galeriji Idealan grad u zagrebačkim Gajnicama u petak 24. svibnja otvorena je izložba slikara Gorana Petrača (r. 1961.). Riječ je o dvanaest ulja kojima preteže motiv ludbreškog krajolika. Izložbu je otvorio likovni kritičar Stanko Špoljarić, koji je napisao i predgovor kataloga.

Goran Petrač

Petrač se ovom izložbom ponovo i ponovo vraća preobrazbama krajolika rodnoga Ludbrega. Organizacija slike odaje slikarsku zrelost, kolorit upućuje na neobično, pomalo i neočekivanu svježinu i izlazak iz zagasitih tonova koji su prevladavali u nekim prijašnjim Petračevim ciklusima. Krajobrazi se s prepoznatljivim motivom zvonika, zemlje i neba, iz slikareva očišta pretvaraju u metafizički prostor. Od zavičajne do metafizičke razine formati nam otvaraju jedan domišljeni slikarski svijet koji je moderan i istodobno naslonjen na hrvatsku likovnu tradiciju štafelajnoga slikarstva.

Stanko Špoljarić

U osvit ulaska u Europsku uniju na Petračovim najnovijim formatima prožimaju se dvije osnovne plohe: Moćne zemlje i nedostižnog neba. Jedina sveza između njih je zvonik. Toranj crkve jedva je vidljiv bez obzira o kutu slikareva očišta ili kompoziciji slike. On izranja iz plohe zemlje i stremi nebu, gdjegdje se čini da ga je nebo spustilo na zemlju.

Motiv crkvenoga zvonika istodobno je i blizu i daleko. Mogli bismo reći da simbolizira poziciju čovjeka. U pravilu veći dio formata zauzima zemlja, ona je slikana koloristički živo, razigrano, dok nebom dominira jedna od boja kojoj su pridodane nijanse drugih. Česti je motiv (gotovo u pravilu u sredini formata) prolaz kroz plohu zemlje koji se na horizontu spaja s nebom u prisutnosti neizbježna vrha zvonika. On se pak probija u visinu između snažnih nanosa žita ili izorane zemlje.

Krajobraz

Petrač uporno dokazuje da motiv krajobraza nije mrtav u suvremenom slikarstvu, kao što mnogi pokušavaju dokazati. K tome i to da se kroz slikanje krajobraza, štoviše, zavičajnoga krajobraza, može i na početku 21. stoljeća dosegnuti originalnost kako u pristupu i organizaciji cjeline slike, tako i u motivici, koja se, bez obzira na ponavljanje, u Petračevim kadrovima razlijeva u novoj svježini neprestanog titranja. Petračeva je zemlja živa, njegovo nebo je uglavnom prigušeno i nedorečeno, a njegov zvonik je točka orijentira. Vedute Ludbrega ugrađene u gornju plohu odaju slikarevu neraskidivost sa rodnom grudom.

Šoljarić će reći: „U raznolikosti motivskih interesa Gorana Petrača krajolik zauzima posebno mjesto. U posljednjem desetljeću stvaranja, poslije ostvarenja intrigantne figurativnosti, Petrač se koncentrirao na pejzaž razvijan na potki posvojenog prostora rodnog i životnog kraja. Ravnica okolice Ludbrega idealan je ambijent za Petračevu preobrazbu motiva dovedenog do uzbudljivosti kolorističkog pulsiranja. Energija boje pokreće elemente krajolika integrirajući ih u površinu konstante vibrantnosti neovisno o primijenjenom kompozicijskom rješenju".

„Premda je Petrač slikar reda, jasne konstrukcije i preglednih ritmičkih odnosa, on ne zaustavlja kromatske silnice oblika, dopuštajući njihovu zvučnost u punom intenzitetu. Čiste kolorističke partikule odraz su vitaliteta slike, Petračeve potrebe i senzibiliteta za uravnoteženjem elementarne snage boje i njezine suptilnosti, prenijetih do svih zakutaka slikarske plohe...

Nadilaženjem same zakonitosti forme i insistiranjem na ugođaju, dovelo je Petrača do punog izražavanja osobnosti jednog istinski rasnog slikara, sigurnog u ono što radi u djelu spontanosti i promišljaja, koje uz izglednost nudi sav spektar doživljajnosti" – ocjenjuje Špoljarić.

U galeriji Savršeni grad poznavatelji slikareva opusa pronaći će zreli i domišljeni slikarski izričaj Gorana Petrača. Izložba je otvorena do 11. lipnja.

Nenad Piskač