Od praskozorja hrvatske slobode do danas lako je zamjetna osebujna autorska i izdavačka zauzetost kojom se, s jedne strane, ispravljaju nepravde iz nedavne prošlosti, dok se, s druge, uklanjaju praznine što su «u brozna vremena» svjesno oblikovane u kolektivnome pamćenju. Odatle pretisci mnogih knjiga koje su zbog pristupa, tematike i(li) autora bile desetljećima prešućivane, odatle brojni rječnici hrvatskih mjesnih govora (istina, različite pouzdanosti) koje i stručnjaci jedva uspijevaju pratiti. Odatle i leksikoni o pojedinim hrvatskim krajevima i mjestima u kojima se podastiru vrijedni, a manje poznati ili uopće dosada nepoznati podatci o osobama, događajima, ustanovama, udrugama, običajima, manifestacijama, tiskovinama koje su lokalno važne, ali se često nisu «izdigle» do razine nacionalne važnosti (pa tako ni do nacionalnih leksikografskih edicija).

Brojna imena

Takvim se leksikografskim djelima nedavno pridružio Vinkovački leksikon Tome Šalića, vrlo opsežno (662 str. u formatu velike četvrtine), lijepo oblikovano djelo o Vinkovcima i vinkovačkome kraju (tj. u osnovi o području negdanje vinkovačke općine). Knjiga ima tri dijela: prvi je leksikon (str. 25–517), drugi kronologija (str. 519-555), a treći povijesna čitanka (str. 559-667). Leksikonu su predmetnuti predgovor, napomene, popis kratica i izvora te literatura, a na kraju su autorova zahvala suradnicima i bilješka o autoru. Sam leksikon opsežno je djelo u kojem je uobičajenim abecednim redom obra`eno obilje osoba iz prošlosti i suvremenika, zatim ustanova i poduzeća, doga`aja i običaja, listova i časopisa, ukratko: svega onoga po čem se prepoznaju Vinkovci i vinkovački kraj na razmeđi Slavonije i Srijema, dotično što su i koliko doprinijeli hrvatskomu narodu i njegovu duhovnom, kulturnom gospodarskom i političkom razvoju. Budući da su u leksikon uvrštavane osobe koje su «Vinkovčani po rođenju, obrazovanju ili radu», čitatelja će nerijetko iznenaditi tko je sve (bio) povezan s gradom na Bosutu. Što se tiče npr. hrvatskih leksikografa, filologa i jezikoslovaca, u leksikonu ih je obrađeno dvadesetak (Ilija Abjanić, Josip Andrić, Eugenija Barić, Josip Benaković, Helena Delaš, Josip Gopić, Rudolf Fröhlich Veselić, Jadranka Gvozdanović, Stjepan Hosu, Antun Hurm, Ivan Filipović, Bartol Inhof, Marko Japundžić, Sanja Lazanin, Milan Mihaljević, Stjepan Pavičić, Bernardina Petrović, Mijat Riesel, Stjepan Senc /Senz/, Tomislav Talanga, Franjo Tanocki, Stjepan Tropsch, Iso Velikanović). A kako su pisali o govorima vinkovačkoga kraja, tu su i Stjepan Ivšić, Stjepan Sekereš i Ante Sekulić (među kojima su po tom kriteriju mjesto zaslužili još neki, npr. Božidar Finka i Antun Šojat), a zbog svoga pastoralnog pohoda vinkovačkomu kraju obrađen je i Bartol/Bartul Kašić (za kojega piše da je bio biskup?!).

Opsežno o Domovinskom ratu

Posebno su temeljito obra`ena sva mjesta vinkovačkoga kraja od Andrijaševaca i Antina do Tordinaca i Vo`inaca, njih ukupno trideset i osam. Za svako se od tih mjesta donose podatci o položaju, povijesti, stanovništvu, gospodarstvu, kulturi i športu, vjerskom životu i o mjesnim zbivanjima u vrijeme Domovinskoga rata. Usto, kratkim je bilješkama registrirano tridesetak bivših naselja i pustoselina (od Alšana i Baćina do Somo`a i Velikog Sela), a obrađeno je i nekoliko mjesta izvan vinkovačkoga kraja (Bršadin, Ćelije,Đurmanci, Ilok, Vukovar, Županja) iz potrebe za cjelovitijim razumijevanjem «vinkovačke problematike», navlastito u Domovinskome ratu. Posebno ističem autorovu pozornost kojom je obradio opsežnu i važnu gra`u o Domovinskome ratu ne samo u istoimenoj natuknici, nego i u nizu drugih natuknica u koje su dobro uklopljeni brojni važni, od česti manje poznati podatci o Domovinskome ratu u Vinkovcima i vinkovačkome kraju, napose o onim mjestima koja su bila okupirana, opljačkana i razorena, a njihovi žitelji protjerani i dobrim dijelom raspršeni diljem Hrvatske (i Europe), ali i o onim mjestima čiji su se žitelji (dijelom potomci tzv. solunaca, a dijelom onih što su na hrvatski istok dovoženi vlakovima bez voznog reda, ali s jednakim ciljem) plebiscitarno izjasnili za «krajinu». Izravno zauzet u mnogim nastojanjima za obranu Vinkovaca i vinkovačkoga kraja autor, potpuno svjestan njegove veličine, o Domovinskome ratu piše smireno, dokumentirano i vjerodostojno.

Uopće, opsežna se starija i novija historiografska gra`a u leksikonu izlaže sukladno postavkama gra`anskoga objektivizma komu je Tomo Šalić (Vrbica u Đakovštini, 1935.) svoju privrženost očitovao u svojim djelima koja prethode Vinkovačkomu leksikonu, npr. u monografiji o rodnoj Vrbici (1990.), kao i knjigama Vinkovački šokački rodovi (1999.) i \idovi u Vinkovcima (2002.) koje su mu, uz ostale radove, vrlo dobro poslužile u pisanju mnogih leksikonskih natuknica. Nedostaju dužnosti postojanih lokalnih stupova režima U pisanje je Vinkovačkoga leksikona uložen velik trud izrastao ponajprije iz autorove zavičajnosti kao emotivne povezanosti sa zavičajem. Ta je veza, me`utim, mjestimično «ponijela» autora pa je u leksikon uvrstio i nešto natuknica koje su posve zališne (npr. grijeh, ljubav, ljubomora, magija, pokora, preljub, radost, redovništvo, samoubojstvo i dr.) bez obzira na to što su imale (i imaju) odre`enu važnost i u životu žitelja vinkovačkoga kraja. Tako`er, dio je natuknica o osobama krnj jer nedostaju neki uobičajeni podatci (npr. godina ro`enja ili smrti), manji je dio natuknica popraćen bibliografijom, veći nije; dužnosnicima iz doba komunizma trebalo je navesti sve dužnosti koje su obnašali kao «postojani lokalni stupovi režima» itd. Kao što je već rečeno, leksikonu je dodana «Kronologija» koja teče od prapovijesti, a od početka XVIII. st. do god. 1990. izložena je po godinama s ponekim važnim doga`ajem ili nadnevkom. Od god. 1991. do 2005. izlaže se obilje podataka o genezi velikosrpske agresije na Hrvatsku, o Domovinskome ratu, tzv. mirnoj reintegraciji i poratnom razvoju Vinkovaca i okolice. U trećem dijelu donose se odlomci iz djela niza autora (Ivana-Iskra Janošić, Stojan Dimitrijević, Josip Brunšmid, Stjepan Pavičić, Ive Mažuran, Bartol Kašić, Petar Masarecci, Radoslav Lopašić, Evlija ˆˆelebi, Petar Bakić, Josip Matasović i dr.) o povijesti Vinkovaca i okolice, a u završnom je dijelu izbor tekstova i dokumenata o Domovinskome ratu.

Najopširnija osobna karta Vinkovaca

Unatoč svemu što sam ovdje napisao, znam da će iz različitih razloga Vinkovačkim leksikonom biti (ili: ima) nezadovoljnih ne samo zbog «legendarnoga» hrvatskog perfekcionizma koji se obično sažima u maksimu «Bolje savršeno ništa nego nesavršeno nešto». Naime, nezadovoljstvo kod jednih potiče abecedarij (tj. tko je u leksikon uvršten i što je uvršteno, a tko i što nije), kod drugih tzv. retkarina (koliko je komu ili čemu posvećeno redaka), kod trećih izbor (i veličina) uvrštenih fotografija, kod četvrtih spominjanje nekih podataka (za koje bi da se danas ne spominju), kod petih… itd. Ne zabacujući opravdanost dijela prigovora koji se iz spomenutih i drugih razloga mogu uputiti Vinkovačkomu leksikonu, na osnovi temeljitoga «pregleda» djela želim samo zaključno reći da u njemu kao osebujnoj i po prikupljenim podatcima dosada posigurno najopširnijoj osobnici (osobnoj iskaznici) Vinkovaca i vinkovačkoga kraja dobre strane uvjerljivo pretežu nad previdima i propustima kojih, dakako, ima, ali ih ne bi trebalo preuveličavati. Ali, činjenica da je cijeli taj zamašan posao obavio jedan jedini čovjek nadokna`ujući svojim znanjem i trudom, pa i novcem, ono što u prošlosti iz različitih razloga (jer nisu znali, jer nisu mogli, jer nisu htjeli) nisu napravili brojni drugi nedvojbeno zavrje`uje pohvalu i poštovanje.

Marko Samardžija
Hrvatsko slovo

{mxc}