Mađarski kroatist iz Egera Istvan Lökös dobro je poznat u Hrvatskoj po svojim brojnim knjigama iz hrvatske književne prošlosti. Tako mu je tek nedavno u Mađarskoj objavljen i vrlo uspjeli prijevod Judite Marka Marulića na mađarski. Dopisni je član HAZU i od sviju respektirani posrednik hrvatske kulture u Mađarskoj, ali i mađarske u Hrvatskoj. Ovaj put nas je iznenadio s jednom knjigom na njemačkom. Naslov u prijevodu glasi: Nacionalna svijest, slika Mađara i roman. Poglavlja iz povijesti hrvatske umjetničke proze 19. stoljeća. Tu ćemo naći jedan iznimno zanimljiv pristup razvoju hrvatske umjetničke proze u 19. st., tj. preko stvaranja nacionalnoga identiteta i jezika rođena je i umjetnička proza. Njen razvoj, usponi i padovi, plod su i političkoga razvoja u 19. st., koji se reflektira kroz glavna književna djela, bolje reći kroz novostvorenu književnu proznu vrstu – roman.

Ovdje ću zabilježiti tek nekoliko poglavlja, ostavljajući stručnim časopisima šire osvrte: Hrvatski identitet – hrvatsko jezično jedinstvo, Rađanje proze u nacionalnom jeziku, Mađarsko-hrvatska prošlost, Proza u vrijeme apsolutizma: Mirko Bogović, Biti europski i rezultati – August Šenoa, Seljačka buna, Kletva, Eugen Tomić – Melita, Moderni roman i slika nacije, Kroničar Zagorja Ksaver Šandor Gjalski, Pod starim krovovima, U noći, Osvit, Za materinsku riječ, Dolazak Hrvata, Teorija naturalizma i hrvatska stvarnost – Eugen Kumičić, Urota zrinjsko-frankopanska, Kraljica Lepa ili propast kraljeva hrvatske krvi. Suptilne analize ove knjige mnogima će približiti autore i djela hrvatskoga 19. st. koja danas u Hrvatskoj jedva da igraju veću ulogu u školskom curriculumu. Međutim, gledana sa apekta stvaranja hrvatske nacionalne samosvijesti, većina tih djela koje analizira Lökös ostavila su dubok trag kod najšire publike u Hrvatskoj 19., ali i prve polovice 20. st.

Na koncu valja spomenuti da je knjgu u Njemačkoj objavio nakladnik Sagner iz Münchena, kao 48. svezak iz jedne slavističke serije koju je pokrenio i uređuje Peter Thiergen, ranije profesor slavistike u Baselu i Bambergu. On je inače veliki promicatelj hrvatskih studija u Njemačkoj, a bio je to i u vrijeme kada nije bilo oportuno spominjati hrvatsku jezičnu i političku nezavisnost. Tako je eto mađarsko-njemačka suradnja ova dva prijatelja hrvatske književnosti i kulture rezultirala još jednom vrijednom knjigom, koja će, bez sumnje, njemačkim studentima približavati političke okolnosti i hrvatsku prozu 19. st.

Zvonko Pandžić

{mxc}