Gospođa Zdenka Jezernik, koja je u ratnim godinama bila voditeljica službe za skrb o najtežim ranjenicima u Varaždinskim Toplicama, učinila je za naše ranjene ratnike najviše i najljepše što je mogla: sačuvala ih je u sjećanju. Njezine sjajne crtice (kratke priče, ponegdje i anegdote) upečatljivi su portreti uglavnom mladih ljudi koji su teško stradali u obrani Domovine, dojmljivi opisi njihovih dana, noći i dugih godina oporavka i prilagodbe životu invalida, njihovih patnja, kriza, posezanja za oružjem od kojega se mnogi nisu odvajali, ali i opisi vedrijih trenutaka, prijateljstva, ljubavi i topline.

Uz njih u ovim kratkim, "komprimiranim" prozama defiliraju likovi bolničkog osoblja, birokrata, tadanjih političara, članova obitelji ranjenika, posjetitelja, pravih i lažnih donatora, pa i onih koji iz tragedija ranjenika pokušavaju izvući materijalnu korist. Očito žena snažne volje, spisateljica Zdenka Jezernik našla je u tome moru tuge skliski ali spasonosni kamen vedrine i humora, koji biva točno i razorno bačen u lice rezignaciji i sjeti, očaju i odustajanju.

Ovaj kratki prikaz rukopisa Z. Jezernik napisao sam u nadi da će se naći nakladnik zainteresiran za temu sudbine najtežih ranjenika iz Domovinskoga rata.

Hrvoje Hitrec

{mxc}