Smijeh i malodušje
Malo pomalo tijekom minulih pet-šest godina ogromna većina Hrvata uglavnom je pretvorena u nezadovoljnu „sindikalnu masu" nezaposlenih ili „poluzaposlenih" ljudi, stoga bez imalo sumnje i zadrške to razdoblje treba ocijeniti kao najgore i najtužnije u novijoj povijesti Hrvatske, od neovisnosti. Svi to znamo. No, zadnje tri i pol godine uz sve gospodarske nedaće koje sputavaju bilo kakav normalan život ljudima u Hrvatskoj, otkad su neoboljševici iz SDP-a i HNS-a na vlasti, življenje je postalo prava mora.
Ponekad je čovjeku lakše preživjeti dan uz jedan komadić suhog kruha i pola riblje konzerve uz uvjet da ne mora slušati obezglavljeni „kukuriku tim 21" iz izvršne hrvatske vlasti koja još uvijek stoluje na Trgu sv. Marka. Bezbroj je svakodnevnih dokaza za navedenu tvrdnju. Svaki dan, svaki dan po nekoliko puta, u raznim medijima čuje se ili pročita, toliko nebuloznih rečenica od predstavnika vlasti izabrane demokratskim načinom da običan Hrvat stvarno svojoj savjesti naprosto mora postaviti pitanje: "Ma, gdje ja to živim!? Tko su ovi ljudi koji me iz dana u dan; iz izgovorene rečenice do sljedeće - prave budalom!"
Tvrdim da ne postoji kroničar u Hrvatskoj koji bi od dana današnjega za sljedećih 365 dana mogao zbrojiti koliko KroničariTvrdim da ne postoji kroničar u Hrvatskoj koji bi od dana današnjega za sljedećih 365 dana mogao zbrojiti koliko su neutemeljenih, neodgovornih, pogrešnih izjava i obećanja izrekli Milanović i svi njegovi ministri u raznim medijima, otkad vladaju hrvatskom zemljom, a potom vrlo brzo sami sebe - demantirali. No, ako bi netko nadobudan čak i uzeo sebi ovaj Sizifov posao kao očitu namjeru te uspio osporiti činjenice, bio bi sličan upravo Milanoviću. Zato se nitko ozbiljan i stručan ne hvata ćorava posla.su neutemeljenih, neodgovornih, pogrešnih izjava i obećanja izrekli Milanović i svi njegovi ministri u raznim medijima, otkad vladaju hrvatskom zemljom, a potom vrlo brzo sami sebe - demantirali. No, ako bi netko nadobudan čak i uzeo sebi ovaj Sizifov posao kao očitu namjeru te uspio osporiti činjenice, bio bi sličan upravo Milanoviću. Zato se nitko ozbiljan i stručan ne hvata ćorava posla.
Imaju, stoga, neoboljševci, drugi plan. Koriste svoje priučene kroničare hrvatske zbilje i prošlosti kao glasnogovornike političke svakodnevice izvrćući činjenice koje ne idu njima u prilog na sve moguće načine. Što im drugo preostaje!?
Dakako, nekom SDP-ovom kroničaru šarlatanu poput saborskih zastupnika Stazića ili Jurjevića (ortodoksnim jugokumunistima od koljena, pred kojima bi nakon njihovih izlaganja i komentara u javnosti o političkoj svakodnevici u Hrvatskoj naklon do poda dao i srbijanski predsjednik ujedno četnički vojvoda Tomislav Nikolić), ili, pak, nekom običnom „škrabalu" (možda to postane neki novi Škrabalo, koji će i datum održavanja proslave „Oluje" prebaciti na 3. siječnja!?) ne će nipošto - to tvrdim - pobjeći iz vidokruga podatak da je po rezultatu istraživanja agencije Promocija Plus provedenom prije nekoliko dana na uzorku od 1000 hrvatskih državljana na pitanje:„Ocijenite rad predsjednice RH Kolinde Grabar Kitarović u minulih 100 dana."; 12 % ispitanika dodijelilo ocjenu (2 – prolazno), a čak 7% ocjenu (1 – jako loša).
Velika mržnja
Tu treba, nakon uvida u ovu razglašenu anketu u svim hrvatskim medijima (iako ju je provela jedna agencija za jednu privatnu televiziju), kako mi Dalmatinci kažemo, - stat na balun. Potom promisliti i vrlo se ozbiljno, svatko tko voli ovu državu, zapitati: „Tko je mogao predsjednici nakon stotinu dana na čelu države njen rad ocijeniti neprolaznom ocjenom? Tko su te osobe? Koja državljanka ili državljanin Republike Hrvatske može predsjednici dati - čistu jedinicu; odnosno da na početku odmah pada (!!!) bez prilike na popravni rok, a ima mandat još pet godina!?"
Netko će reći kako su ovi podatci nevažni; jer, kao, tih 70 osoba (osobno držim kako se radi o 70 obitelji koji žive na hrvatskoj zemlji!) u odnosu na ostalih 930 nisu važni pomnije analize. Naprotiv, smatram da to zaslužuje sveobuhvatnu analizu jer ako se tih sadašnjih 70 obitelji koje trenutno žive u Hrvatskoj multiplicira na ukupni broj birača koji izlaze na izbore onda znatan dio državljana Hrvatske potpuno ignorira te omalovažava rad i posao predsjednice Republike Hrvatske odmah na početku mandata u njenoj nakani da ovu državu uljudi po mjeri hrvatskoga čovjeka! Nadalje, očito je, da te obitelji uopće ne slušaju što predsjednica govori već napamet izražavaju svoju netrpeljivost prema predsjednici.
Kojim se dosadašnjim nedjelom predsjednica zamjerila tolikom broju hrvatskih obitelji da joj za minulih stotinu dana rada dodijele negativnu ocjenu? Neka me stigne Božja kazna, ali doista - ne znam. A, može biti da se i pravim budala pa - znam. Da li se ocjena rada predsjednice vrednuje po tomu koliko se trudi ujediniti hrvatski narod u svim segmentima društva ili se sav njen trud u početku želi odmah obezglaviti negativnim ocjenama jer nije u skladu s primitivnim neoboljševičkim postulatima koje proklamira Milanovićeva sramotna vlada koja doslovno ništa što počinje slovom „H" srdačno i s osmijehom na licu te radošću u duši ne priznaje?
Nema nikakve sumnje da se odgovor nalazi u drugom dijelu prethodne rečenice.
Objašnjenje zašto takav stav ima ta grupacija hrvatskih državljana u odnosu na predsjednicu Grabar Kitarović krije se u samo jednoj jedinoj riječi - mržnja. Ništa drugo. Velika mržnja prema svemu i svačemu što se u Hrvatskoj trenutno događa i što će se u budućnosti događati! Ta mržnja tih 70 obitelji obuhvaćenih tom anketom nije od dana kada je predsjednica položila zakletvu do danas. Takva anketa mogla se slobodno provesti i na zadnjim izborima kada je predsjednik Tuđman pobijedio na predsjedničkim izborima i rezultat bi bio, držim, - identičan. Samo u to vrijeme nije bilo anonimnih sinkroniziranih diktiranih anketa koje danas pune medijski prostor u Hrvatskoj jer nije bilo društvenih mreža kao zadnjih nekoliko godina.
S koljena na koljeno
Ta mržnja nije od jučer. Prenosi se s koljena na koljeno, iz generacije na generaciju u zemlji Hrvata u obiteljima koje svakodnevno susrećemo u tramvajima, autobusima ili na ulici koji nam se uljudno nasmiješe pri susretu, a u biti nas preziru samo zato jer smo susjedi Hrvati. Ta mržnja, prema svemu što rodoljubne Hrvate čini ponosnim ljudima, takve osobe doslovno izluđuje i stoga je sustavni dio odgoja mladeži u nekim obiteljima kojima su oduvijek komunistička ideologija zatucanosti bili ispred interesa države u kojoj žive i pretvara se u otpor prema svemu što domoljubni Hrvati žele učiniti za dobrobit svoje zemlje.
Ovih dana spomenutu anketu „nadograđuje" neiživljena kukavelj iz SDP tvrdnjom da je predsjednica marioneta HDZ-a jer je sav novac koji joj pripada iz predsjedničke kampanje proslijedila potrebitima u Hrvatskoj, a zamislite nije čak ni lipu dala za Milanovićevu ili Stazićevu plaću koju bi dobili ako bi predsjednica platila porez državi. A, predsjednica je sve učinila po slovu zakona.
Uostalom da Peđa Grbin i Zoran Milanović znaju što je lemozina, odnosno crkveni milodar, i da taj novčani prihod ne ulazi u sustav oporezivanja onda ne bi ni riječ rekli. No, kazali su ishitreno poput balavaca što su htjeli, osramotili se po tko zna koji put pa će opet sebe vrlo skoro demantirati. Toliko su nedorasli dužnostima koje MedijiHrvati će i dalje slušati na javnoj televiziji u dvadesetoj minuti nedjeljnog Dnevnika trominutnu reportažu o „Beogradu na vodi" u kojoj gradonačelnik glavnog grada Srbije poučava Hrvate kako se „stvari rešavaju, kad se ume" ili će čitati tekstove u tiskovinama EPH-a gdje kolumnisti poput Zlatka Galla iz tjedan u tjedan savjetuju Hrvatima da „Karamarko i HDZ jašu na „crvenima" jer nemaju drugih tema" te da je „Titova bista nepotrebno deložirana s Pantovčaka".obnašaju da čovjek mora sumnjati u njihovu riječ i ignorirati ih kada narodu kažu „dobar dan".
Vjerojatno ih ne će ignorirati samo obitelji koje su predsjednici dali negativnu ocjenu u spomenutoj anketi i ako bi ih se slučajno pitalo za komentar ankete vjerojatno bi opušteno kazali:„Eto, tako, bez komentara...", a u dubini duše ne podnose, ne žele prihvatiti Hrvaticu i katolkinju na mjestu predsjednice Hrvatske. Takve osobe ne će nimalo uznemiriti ovaj članak niti neki naredni u kojem će se pokušati ukazati na stvarno stanje u zemlji Hrvata; naprotiv oni će likovati jer oni znaju da se ni dio hrvatskog naroda ne će nimalo promijeniti. Znaju te osobe da je i dobar dio domoljubnog pučanstva u Hrvatskoj zahvatilo malodušje.
Prema tomu, sve ostaje kao što je i bilo. Hrvati će i dalje slušati na javnoj televiziji u dvadesetoj minuti nedjeljnog Dnevnika trominutnu reportažu o „Beogradu na vodi" u kojoj gradonačelnik glavnog grada Srbije poučava Hrvate kako se „stvari rešavaju, kad se ume" ili će čitati tekstove u tiskovinama EPH-a gdje kolumnisti poput Zlatka Galla iz tjedan u tjedan savjetuju Hrvatima da „Karamarko i HDZ jašu na „crvenima" jer nemaju drugih tema" te da je „Titova bista nepotrebno deložirana s Pantovčaka".
Pupovac i Jasenovac
Nadalje, rijetko ćete pročitati bilo kakav komentar čitatelja, čak i u lokalnim portalima, na rečenice Milorada Pupovca koje je nedavno izgovorio u Jasenovcu. Ostavit ću po strani njegov iracionalan komentar na poklič ZDS koji izgovaraju navijači na utakmicama jer je svaki Pupovčev govor smiješan i neuvjerljiv za svakog pismenog Hrvata. No, on u svom nabrajanju zlodjela koje počiniše ustaše u jasenovačkom konclogoru kaže i ovo „...da se najviše zločina dogodilo između avgusta i aprila..."
Iskreno, najsretniji bih čovjek bio da sam se, čuvši tu njegovu rečenicu, našao u Jasenovcu i radio novinarski posao kao nekad pa „uvaženog zastupnika" u Hrvatskom saboru upitao kako to da se u Hrvatskoj, izvan obiteljskog okružja, u javnom govoru koji uživo prenosi HRT može bez problema govoriti i srpskim jezikom? Kome se sveučilišni profesor Pupavac u Hrvatskoj obraća na srpskom jeziku? Što je takvim govorom htio pokazati? Da li je nekad i hoće li ubuduće (što je puno važnije!) svoje studente Hrvate poučavati čovjek koji se rodio i odrastao u Hrvatskoj, a javno govori priučenim srpskim jezikom sa starim zagrebačkim naglaskom i na tom svom govoru opet predavati na Zagrebačkom sveučilištu hrvatskoj mladeži?
Pa, doista, koliko desetljeća Hrvati još moraju nositi jaram na sebi i prešutjeti sve što čuju iz usta osoba koje mole svoga Idola u ponedjeljak da Hrvatska nestane u subotu da bi oni svoju ideološku misu počeli u nedjelju!?
Pupovčev govor u Jasenovcu u kojem je pokušavao Srbima u Hrvatskoj i u njegovom „regionu" još jednom objasniti što znači poklič „Za dom spremi" i Milanovićev degeneričko-dječji-samodopadni igrokaz s Ustavom RH u ruci ispred spomenika u Jasenovcu samo pokazuje da je tih nesretnih sedam posto frustriranih građana Hrvatske koji rad predsjednice Grabar Kitarović ocjenjuje „jako loše" (u, na koncu konca, nevažnoj anketi) u biti još uvijek samo opsjednuto vremenima i zbivanjima iz prošlosti, koja su rodoljubni obrazovani Hrvati uvijek vjerni svom domu odavno napustili i zaboravili.
I ostavili na prosudbu povjesničarima, a ne slučajnim odnarođenim političarima kratkog pamćenja tipa Milanovića ili Pupovca. Lijepo je, upravo i baš zato, vidjeti neusiljen osmijeh na licu predsjednice Republike Hrvatske dok sluša i uljudno komentira svaku nepotrebnu, nespretnu, zluradu i uvredljivu doskočicu iz redova malodušnih jednokratnih, potrošnih i bezličnih političara iz SDP-a&co na njen dosadašnji rad u vremenu kada svoje potrošene ideale i ideje ti beskičmenjaci još uvijek pokušavaju prozirno prenijeti javnosti koja ih tek slučajno sluša na radiju ili televiziji, ali ih u realnoj političkoj stvarnosti uopće - nitko ne uzima za ozbiljno.
Milanović, Stazić, Grbin&co su u totalnoj zabludi ako svoj kompas mržnje i političke platforme ususret parlamentarnih izbora dogodine usmjeravaju prema svezi Predsjednica = HDZ.
E, onda bez imalo srama, taj glavni „tim najcrvenijih kukurikavaca" može sudjelovati u sljedećem nastavku filma „Glup i gluplji". U naslovnim ulogama. Bit će sigurno i bezbroj uloga za statiste. No, svima prije snimanja slijedi - audicija.
Domagoj Zovko