Ankete i realnost

Na veliku nesreću hrvatskoga naroda u ovih prvih petnaest godina 21. stoljeća, između svih ostalih muka i prevelikih nedaća u svakodnevnom preživljavanju, živimo uz jednu abnormalnu „epidemiju", koja se širi u većini hrvatskih medija (svaki se od njih, samodopadno doživljava - najčitanijim ili najgledanijim), a može svesti pod jedan pojam - anketa. Ako su te i takve ankete prapočetak razmišljanja za ozbiljnog analitičara na osnovu koje bi neki sociolog ili politolog mogao javnosti predočiti bilo kakav stručno – znanstveni zaključak prečesta pojava u društvu, onda mi se takvo društvo nimalo ne sviđa. No, ta pojava ionako multipliciranih tzv. anketa još je više preplavila hrvatski medijski prostor minula dva mjeseca. Žalosno.

Jer anketa nipošto nije referendum gdje se svojim potpisom te OIB-om svaka osoba obavezuje da daje svoju podršku na postavljeno pitanje. O rezultatima bilo kojeg referenduma se može i treba sa stručnog stajališta raspravljati te donositi zaključke - može se saznati tko je imenom i prezimenom dao svoj glas za nešto -, ali svakodnevno čujem i čitam da se o anketama provedenim na uzorku od oko tisuću (!?) Hrvata raznorazni AnketeOduvijek, stoga, bilo koju anketu držim neobvezatnom; dakle u svojim se odgovorima na postavljeno pitanje mogu ponašati i kao lakrdijaš. Nitko to nikome, pa ni meni, ne može zabraniti!? Mogu provocirati, mogu glasovati i protiv svoga mišljenja, mogu provocirati neistomišljenika iako mislim kao i on... i što onda? Netko će rezultate te ankete staviti i pojasniti puku kao statistički podatak prema kojem je XY (za kojeg sam, recimo, dao svoj glas) u prednosti pred YX-om i to rezultira konačnom analitičkom objavom da je XY – neprijeporan te da, njega ili nju ili nešto, treba u toj anketi izabrati kao najbolje rješenje jer većina anketiranih tako misli.naši znanstvenici i „znanstvenici" očituju u javnosti te donose zaključke bez obzira što nemaju pojma koja je to osoba iskazala svoj stav u anketi.

Ako znamo tko je i što anketirana osoba na uzorku od oko 1000 ispitanika; onda bi se čak i mogao donijeti nekakav zanimljiv zaključak, no nikad cjelovit i važeći, ali ako stvarno ne znamo onda je bilo koji zaključak i komentar ankete potpuno bespotreban. Tim ljudima koji analiziraju takve besmislene ankete u medijima (sociolozima, politolozima, povjesničarima, novinarima u mirovini...) čak i ne smeta što ulaze u medijski prostor, koji je u biti prazan prostor, iskoristiv samo i jedino za popunu emisije ili članka, a nezanimljiv za gledatelja i čitatelja. Koristi samo njima, anketarima, za uvećavanje njihovog ega. Kojem to razumnom čovjeku bilo koji trenutni rezultat može biti nit vodilja da promijeni svoj stav o nekome ili nečemu!?

Oduvijek, stoga, bilo koju anketu držim neobvezatnom; dakle u svojim se odgovorima na postavljeno pitanje mogu ponašati i kao lakrdijaš. Nitko to nikome, pa ni meni, ne može zabraniti!? Mogu provocirati, mogu glasovati i protiv svoga mišljenja, mogu provocirati neistomišljenika iako mislim kao i on... i što onda? Netko će rezultate te ankete staviti i pojasniti puku kao statistički podatak prema kojem je XY (za kojeg sam, recimo, dao svoj glas) u prednosti pred YX-om i to rezultira konačnom analitičkom objavom da je XY – neprijeporan te da, njega ili nju ili nešto, treba u toj anketi izabrati kao najbolje rješenje jer većina anketiranih tako misli.

Baš zato, anketama nikada nisam vjerovao.

Apsurdne ankete

Ankete mogu biti na radost umirovljenika i sudionika u raznoraznim kvizovima, ali nipošto relevantna početna točka od koje bi politolozi, sociolozi ili novinari trebali izvlačiti konačne zaključke te onda tu svoju procjenu ankete (kroz osobne navijačke komentare!), mogli suvislo dijeliti s javnim mnijenjem u Hrvatskoj. Međutim, ponavljam, to jest činjenica u ovoj i ovakvoj sadašnjoj Hrvatskoj. No, političari u Hrvatskoj jako vole XYZ ankete ako su u njihovu korist bez obzira tko ih i gdje provodio.

Evo, svjedoci smo, gotovo da nema ni najbeznačajnijeg portala (tiskane medije ne treba ni spominjati!) koji nema svoju anketu o tomu tko će biti budući predsjednik/ca Republike Hrvatske. I, čemu sve to? Koja je svrha tih apsurdnih anketa, ako se zna da niti jedna od tih anketa ne će dati pravi odgovor, niti će bilo koja neopredijeljena osoba na osnovu viđenih rezultata u predočenoj anketi uoči izbora promijeniti svoje mišljenje!?

Svi znamo (u to vjerujem) da nitko ne čita svakodnevno u Hrvatskoj na stotine portala i blogova - pa na obrascu ili uzorku tih trenutačnih anketa može zaključiti što Hrvati misle o budućem predsjedniku/ci Republike Hrvatske!? Ako je to način da mediji, uz pomoć raznoraznih PR agencija, na sebe privuku pažnju i s nekim postotkom više u anketama daju nekom od kandidata prednost koja će bilo kome od njih pomoći na izborima 28. prosinca držim da je to pucanj u prazno.

RazumStoga, ne trebaju se Hrvatice i Hrvati više ravnati samo po tomu „kako vitar puše" s imbecilnih televizijskih ekrana (sad će mi Pupavac, Vesna Pusić, netko iz udruge B.a.B.e., Documente ili iz GONG-a zamjeriti što ne kažem „građanke i građani u Hrvatskoj"; e baš me briga!); nego po razumu, iskustvenom znanju i iskrenoj samosvijesti!Jer hrvatski narod nije glup, i glasovat će za koga on hoće; bez obzira što 26. prosinca pokažu te tzv. zadnje televizijske ankete. Hrvatski narod nije toliko neobrazovan da ne shvaća da su HRT (što je žalosno, da žalosnije ne može biti!), RTL i Nova TV u biti mediji koji državu Hrvatsku doživljavaju kao laksativ!

Stoga, ne trebaju se Hrvatice i Hrvati više ravnati samo po tomu „kako vitar puše" s imbecilnih televizijskih ekrana (sad će mi Pupavac, Vesna Pusić, netko iz udruge B.a.B.e., Documente ili iz GONG-a zamjeriti što ne kažem „građanke i građani u Hrvatskoj"; e baš me briga!); nego po razumu, iskustvenom znanju i iskrenoj samosvijesti!

Obzirom da još uvijek živimo u vremenu gdje će buduće izjave gore spomenutih i sličnih njima vrlo često sljedećih desetak dana „ukrašavati" sve naslovnice tabloida (čak i one dnevne novine koje se tako u Hrvatskoj i ne žele prikazati, a u biti to jesu!) u Hrvatskoj uoči Božića i predsjedničkih izbora nakon Božića omalovažavati na raznorazne načine i dr. Kujundžića te gospođu Grabar- Kitarović, važno je dotaći se jednog prevažnog pitanja u hrvatskoj društvenoj zbilji. Nekome se može činiti čudnim, no čini mi se krucijalan za predstojeće i sve naredne izbore u Hrvatskoj.

Zašto većina današnje hrvatske mladeži apsolutno pojma nema što će se događati 28. prosinca 2014. godine? Zašto će ogromna većina mladih Hrvatica i Hrvata i dalje naprosto ignorirati bilo koje izbore u RH?

Krivi pristup mladima

Odnosno, ako netko od njih zna za predsjedničke izbore to su uglavnom članovi velikih stranaka - HDZ-a i SDP- a. No, ukupan broj tih hrvatskih mladića i djevojaka učlanjenih u spomenute stranke jest minoran u odnosu na ostalu populaciju u dobi od 18-te do 25-te godine koje predsjednički izbori uopće ne zanimaju. Ne zanimaju ih političari i politika te doista nemaju pojma tko su dr. Milan Kujundžić, Kolinda Grabar Kitarović, Ivo Josipović ili Ivan Sinčić.

Tim nezainteresiranim mladim ljudima, bar dosad od početka predsjedničke kampanje, nitko od kandidata za predsjednika nije uspio stupiti u ravnopravan, razumljiv kontakt i pokušao objasniti da je upravo njihov glas - glas za budućnost njihove i naše Hrvatske. Dapače, čini se da tu ogromnu grupu tih mladih ljudi nitko od predsjedničkih kandidata ne pokušava doživjeti kao vrlo bitan čimbenik te ih pokuša osvijestiti da razumiju da politika nije samo puko glasovanje „za nekoga" jer se „ionako, ne će ništa u državi promijeniti".

Većina tih djevojaka i mladića sebe naprosto ne prepoznaje u političkim poštapalicama kada ih spominju u frazi „puno je mladih nezaposlenih". Zato, ako, i slučajno, vide nekakav televizijski prilog u kojem govori netko od spomenutih političara odmah odmahnu rukom na svaki spomen predsjedničkih izbora i to obrazlažu doskočicama tipa ...„ma vidi kako je ružan", „što ova uopće priča", „na televiziji samo pričaju gluposti", „koja budala još uvijek gleda Vijesti i Dnevnik", „koga je briga za predsjednika", „prebaci na neki drugi program, da ih ne gledam", „tko su uopće te face", „ma kakvi izbori, koji kreteni, koja će budala izaći za njih glasovati i to još u nedjelju"... I, tako dalje, i tako dalje... Usputne pogrdne riječi, koje mladež bijesno izgovara, ne ću ni spominjati. Uglavnom, većina mladeži predsjedničke izbore doživljava kao loše režiranu lakrdiju.

Prihvatili ili ne, kandidati za predsjednika Republike Hrvatske, ovo jest sukus percepcije današnje mladeži u našoj državi o njima. Tko god ne vjeruje u ove činjenice slobodno može, u bilo kojem mjestu u Hrvatskoj, nedjeljom oko podneva ili, još znakovitije, petkom navečer oko 20 sati prošetati do prvog okupljališta lokalne mladeži pa će spoznati isto što i ja.

Tko je kriv za ovu sadašnju, u budućnosti će se itekako pokazati značajnom, anomaliju hrvatskoga društva u kojoj brojnu mladež doista nije MladiVećina tih djevojaka i mladića sebe naprosto ne prepoznaje u političkim poštapalicama kada ih spominju u frazi „puno je mladih nezaposlenih". Zato, ako, i slučajno, vide nekakav televizijski prilog u kojem govori netko od spomenutih političara odmah odmahnu rukom na svaki spomen predsjedničkih izbora i to obrazlažu doskočicama tipa ...„ma vidi kako je ružan", „što ova uopće priča", „na televiziji samo pričaju gluposti", „koja budala još uvijek gleda Vijesti i Dnevnik", „koga je briga za predsjednika", „prebaci na neki drugi program, da ih ne gledam", „tko su uopće te face", „ma kakvi izbori, koji kreteni, koja će budala izaći za njih glasovati i to još u nedjelju"...briga tko će i kako predvoditi Hrvatice i Hrvate, teško je dati pravi jednoznačan odgovor. No, činjenica jest, velika većina mladeži uglavnom se ismijavaju sa svim problemima koje trpi društvo u cjelini; ignorirajući sve brige i muke njihovih roditelja oko preživljavanja cijele obitelji.

Veliku većinu njih nije briga ni za što pa ni za svoju obitelj.

Ako to - još imaju vremena do kraja izborne kampanje - ne shvate predsjednički kandidati koji ističu u svojim javnim nastupima kršćanske vrijednosti i značaj obitelji u društvu, te dok se u svojim obraćanjima puku direktno i na razumljiv način običnim, ljudskim govorom ne obrate upravo onim mladim ljudima koji korijene vuku iz većinskih domoljubnih skromnih obitelji iz svih hrvatskih krajeva, bez otrcanih političkih floskula i patetike, onda se zasigurno nakon izbora ne će više ni oni pojaviti čak u najbanalnijoj anketi bilo kojeg lokalnog medija. Makar se anketa odnosila na njihovo najmilije jelo.

Stvarnost je takva da (ne svojom krivnjom, već rezultatom dosadašnjeg sustava obrazovanja u Hrvatskoj) zbunjene djevojke i mladići u današnjoj Hrvatskoj ne trpe političke govore ex cathedra na nekakvom predizbornom skupu o važnosti izlaska na predsjedničke izbore već traže konkretan odgovor zašto baš oni u cijeloj toj priči uopće trebaju sudjelovati ako ih se doživljava kao crne pijune u šahu? Nitko većini tih mladih osoba na to pitanje dosad nije konkretno odgovorio - u ime čega bi i oni trebali bili žrtvovani!?

I dok god bude u Hrvatskoj tako, Josipovićevi će neokomunistički novinarski pioniri u tzv. hrvatskim neovisnim medijima kreirati rezultate anketa u Hrvatskoj kako ih volja i, kao nesvjesno, usmjeravati razmišljanja mladih Hrvatica i Hrvata.

Domagoj Zovko