Blagdan Sveta tri kralja

U današnjem prebučnom i hirovitom svijetu, blagdan Bogojavljenja ostaje u svojoj mističnoj dubini neshvaćen, nekako neproničan. Čak i mnogim vjernicima, ako ne zastanu i ne urone u to otajstvo, promakne njegov epohalni značaj. Povijesno-teološki siže blagdana Bogojavljenja poznat je i u svjetovnoj memoriji kao dolazak i poklonstvo tri kralja, odnosno mudraca s istoka pred novorođenim malim Isusom. Ali ako taj događaj ne razumijevamo upravo kao vrhunac Božje teofanije, odnosno pojave i objave Boga na zemlji i Njegova utjelovljenja, Njegovog očitovanja u malom djetetu, onda se gubi čitav mistični i metafizički krajobraz, i svodi se na priču, mit ili legendu. Gubi se ona čudesna napetost, jednostavnost i tajnovitost sadržana u tom velikom događaju.

Bog je htio ući u golotinju naših egzistencija

Mesiju su prvi prepoznali pastiri, dakle, jednostavni ljudi, otvorena srca. Bog nije htio pompu niti fanfare. Tri kraljaPrema najstarijim kršćanskim izvorima i predaji, današnji blagdan je nastao u okviru Crkve u Aleksandriji, među egipatskim kršćanima. Pretpostavlja se da se upravo u Aleksandriji počeo slaviti 6. siječnja u prvim stoljećima kršćanstva.Htio je ući u golotinju naših egzistencija. Sići do najmanjih i njima se prvima objaviti. No njegovo dostojanstvo je ujedno i kraljevsko-mesijansko, zato je znakovito da su mu se poklonili i mudri, učeni ljudi, ali iz istočnih, poganskih krajeva. Već u toj noći Spasiteljeva sudbina usmjerena je na križ: odbačenje među svojima, i anticipiranje poruke spasenja i na pogane. Projekt koji bi, da je samo ljudski, a ne i božanski, u začetku već bio osuđen na propast.

Prema najstarijim kršćanskim izvorima i predaji, današnji blagdan je nastao u okviru Crkve u Aleksandriji, među egipatskim kršćanima. Pretpostavlja se da se upravo u Aleksandriji počeo slaviti 6. siječnja u prvim stoljećima kršćanstva. Na taj dan se u početku slavilo i Isusovo krštenje, a imao je razne nazive kroz povijest, no korijenski se radi o grčkoj riječi teofanija, što lijepo prezentira i hrvatski prijevod Bogojavljenje, odajući u sebi sav njegov smisao. Na žalost, neki vjernici još uvijek su u zabludi da božićno vrijeme završava na današnji dan, i da se skidaju i raskićuju jelke, a zapravo, to se radi u prvu nedjelju iza Bogojavljenja, na blagdan Isusova krštenja, kad liturgijski završava božićni ciklus. Ove stvari su vrlo bitne za duhovnu kulturu katoličkih vjernika, za suživljavanje s ritmom crkvene liturgijske godine.

Nebo nam govori na različite, ali je malo onih koji imaju taj dar da ga razumiju

Još češći grčki naziv za Bogojavljenje kroz povijest je bio pojam epifanije koji znači „nenadano se pojaviti“. Smisao je isti kao i kod pojma teofanije – očitovanje, ukazivanje. U slučaju teofanije, izričito se kaže – Bog se pokazao, pojavio, a epifanija upućuje i na svjetlo i sjaj takvoga događaja. Njegova je karakteristika uvijek – iznenadnost, neočekivanost. Postojale su i poganske epifanije, pogotovo u Egiptu kad se upravo na 6. siječnja slavilo rođenje boga Amona, a u noći s 5. na 6.01., održavale su se svečanosti u čast rijeke Nil i njezine životvorne vode.

Tri maga s istoka koji su se došli pokloniti malome Isusu kao novorođenom Kralju bili su astronomi, a u to doba je podrazumijevalo da su i astrolozi. Iz kretanja jedne zvijezde pa i čitave konstelacije zvijezda na nebu, oni su mogli iščitati dolazak Mesije i odrediti točno mjesto njegova rođenja. Dakle, zvijezde nešto kazuju, ali tko to može pročitati kad je u pitanju složenost ljudskih sudbina i cijelih civilizacija? Biti astrolog u vrijeme maga s istoka i danas SvjetloIsus je novo svjetlo s kojim sve započinje i koje treba slijediti. Neizmjerna je simbolika blagdana Bogojavljenja ili Tri kralja, i s njom kao da napuštamo tradicionalni božićni sentimentalizam i ulazimo u ozbiljnost života i egzistencije, u Božji plan s kojim se nije ni igrati ni shvaćati ga lakomisleno.zasigurno nije ista stvar. Astrolozi poput tri mudraca u davna vremena bili su ljudi duboke naobrazbe i mudrosti, i vrhunski astronomi. Jedino takvi ljudi, a oni su vrlo rijetki, neće zlorabiti ili banalizirati astronomiju i astrologiju, nego su kadri iščitati iz svega toga nešto dublje i otajstveno. Nebo nam, doista, govori na razne načine, ali je malo onih koji imaju taj dar da ga razumiju.

Svi će priznati Njegovo gospodstvo, istinu i slavu

Sv. Aurelije Augustin u svojim bogojavljenskim propovjedima, tri mudraca s istoka, naziva magima, što bi izvorno iz perzijskog korijena te riječi značilo – mudri, umni ljudi. Augustin ih je čak smatrao vračima i čarobnjacima koji su pronašli Isusa i obratili se. Imao je vrlo strog i negativan sud o njima jer je općenito bavljenje zvjezdoznanstvom u svrhu proricanja osuđivao kao praznovjerje. On je smatrao da su magi dolaskom k Isusu na neki način iluminirani, primili su prosvjetljenje od pravoga Boga. Tražili su ga i pronašli.

Simboliziraju poganske narode koji će stoljećima kasnije ulaziti u Božji spasenjski plan. Isus je novo svjetlo s kojim sve započinje i koje treba slijediti. Neizmjerna je simbolika blagdana Bogojavljenja ili Tri kralja, i s njom kao da napuštamo tradicionalni božićni sentimentalizam i ulazimo u ozbiljnost života i egzistencije, u Božji plan s kojim se nije ni igrati ni shvaćati ga lakomisleno.

U eshatološkom smislu poklonstvo kraljeva, maga, zvjezdoznanaca pred novorođenim Mesijom anticipira ono što Sv. Pismo prorokuje za kraj vremena i vječnost: da će se svi puci i vladari klanjati Spasitelju i Kristu Svevladaru, svi će priznati Njegovo gospodstvo, istinu i slavu.

Zoran Vukman

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.